Bas-gitara: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m sitnice
m ispravak
Redak 89:
Postoji mnogo načina ugađanja (i vrsta) bas-gitare, a najčešće se koriste modeli od četiri, pet ili šest žica:
[[Datoteka:Bassguitarnotes.svg|minijatura|desno|300px| Hvataljka četverožičnog modela, s rasporedom [[nota]] do 12-og polja.]]
* Na '''četverožičnim''' modelima standardno ugađanje je E-A-D-G ton žica, ali moguće su i ostale varijenate poput: D-A-D-G, C-G-C-F ili kao ugađanje [[Violončelo|violončela]] C-G-D-A. Ovakvi načini ugađanja omogućuju basisti sviranje proširenog raspona donjih, ali i gornjih tonova. Promjena ugađanja jedne žice prema donjoj granici (na bilo kojem glazbalu - u ovom slučaju s pragovima) dovodi do smanjenja napetosti žica, što rezultira neželjenim prizvukom trenja žice o prag. Otpuštena žica mijenja i skladni odnos napetosti na vratu gitare između ostalih žica, što može prouzročiti i savijanje vrata gitare. Na takve mogućnosti glazbenik mora obratiti pozornost. Moguće je ugoditi bas-gitaru na B-E-A-D visinu tona (bez visokog G tona), rijeđerjeđe čak i na niži ton, što je obično praksa na specijalizirano dizajniranim instrumentima.
[[Datoteka:5-string bass.png|minijatura|desno|100px| Peterožični model basa.]]
* '''Peterožični''' model ugađa žice na B-E-A-D-G visinu tona. Za razliku od mogućnosti modela s četiri žice ovakav način ugađanja omogućava basisti sviranje još dodatno proširenijeg raspona tonova. Pristup ruci na hvataljci omogućeno je (od niskog B, ili A ako se korist), do visokog tona C. Stoga su ovi modeli uz sedmerožične, i [[Bariton gitara|bariton]] gitare, svojom pojavom na tržištu vrlo brzo našli poklonike među suvremenoj rock, i metal glazbi.
Redak 96:
Fenderov najraniji peterožični model bio je [[Fender Bass V]] kojeg je proizveo [[1965.]] godine. Model je bio ugođen na E-A-D-G-C visinu tona, i svoju istinsku popularnost stekao je '70-ih godina.<br>
[[Datoteka:Umm6miel 9003.jpg|minijatura|desno|100px| Šesterožični model basa.]]
* '''Šesterožični''' modeli obično su ugođeni na B-E-A-D-G-C visinu tona. Tonovi E-A-D i G ugođeni su na visinu kao kod modela s četiri žice, samo što su ovdje još pridodan niski B, i visoki C ton. Neki basisti običavaju svoj bas ugoditi i na B0-E-A-D-F#-B2 koji je uz omogućene niže, i više intervale dviju oktava, usput očuvao standardni štim električne gitare. Ovakvo ugađanje primjenjuje se u latino jazz, klasičnmom jazzu i drugim žanrovima, kao i u studijskom radu gdje jedan instrument mora biti 'svestran'. Na četverožičnima, i peterožičnim modelima takav štim se rijeđerjeđe primjenjuje.
Alternativni stil ugađanja je B0-E-A-D-G-B2 visina tona, koja odgovara visini pet žica električne, ili akustične gitare. I ugađanje E-A-D-G-B-E potpuno je identično s električnom gitarom, samo je oktavu niže, i basist u ovom slučaju koristi prstomet gitarskog [[akord]]a.
Nešto rijeđerjeđe ugađanje je poput E-A-D-G-C-F, i F#-B-E-A-D-G koji također omogućava dosljedni niz intarevala, i dobar raspon sviranja u određenoj poziciji. Izvorni bas model sa šest žica proizvela je [[1958.]] godine tvrtka [[Danelectro]] (model poznat kao Danelectro Longhorn bass) koji je bio ugođen na E-A-D-G-B-E visinu tona, kao i električna gitara, samo za oktavu niže.<ref>[http://guitarsafari.com/rare-danelectro-longhorn-bass/ Danelectro longhorn bass], opisni sadržaj na guitsafari.com.</ref><br>
Osim poznatih velikih tvrtki, i glazbenici kao pojedinci su uspješno dizajnirali, i proizvodili modele po svojoj mjeri. Tako je [[1974.]] godine utjecajni američki jazz, i [[pop]] glazbenik [[Anthony Jackson]], s graditeljem instrumenata [[Carl Thompson]]onom napravili model [[Kontrabas-gitara|kontrabas-gitaru]] koji se ugađao na B-E-A-D-G-C visinu tona. Kasnije je Jackson ostvario suradnju s [[Ken Smith]]om i tvrtkom [[Fodera]], koja je bila tako plodonosna da je od početne zamisli o kontrabas-gitari evoluirala do moderne, šesterožične bas-gitare.<br>
[[Datoteka:7String.jpg|minijatura|desno|150px| Bas gitara sa sedam žica.]]