Razlika između inačica stranice »Janko Rakuša«

Dodana 2.952 bajta ,  prije 2 godine
Oznake: uređivanje s mobilnog uređaja Wikipedija za mobilne uređaje
}}
 
'''Janko Rakuša''' ([[Mihalovci, Ormož]], [[15. svibnja]] [[1901]]. - [[Zagreb]], [[10. veljače]] [[1945]].) je bio slovenski i [[hrvatska|hrvatski]] [[glumac]]. 4030-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća bio je i prvak drameDrame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Također je glumio i u igranim filmovima. Vlasti NDH su ga uhitile u prosincu 1944., a prema informacijama prokazao ga je novinar Ive Mihovilović. UmroObješen je vješanjem u Remetincu na samom kraju NDH.
 
== Životopis ==
Rakuša je završio dramsku školu Konzervatorija Glazbene matice u Ljubljani. Prvi put je kao glumac i nastupio u Ljubljani, u Narodnom gledališću kao Luka u drame Maksima Gorkoga "Na dnu" - tamo ostaje u angažmanu do 1921. Njegov je opsežni repetoar obuhvaćao jednako uloge u klasičnim i u suvremenim dramskim djelima, dominiraju one psihološko-karakternoga tipa, a pokazivao je i smisao za diskretnu komiku. Igrao je velik broj velikih uloga u svim kazalištima u kojima je nastupao (Sarajevo, Osijek, Split, Skopje, Maribor,Osijek i Beograd): Peer Gynt, Damjan u Vojnovićevoj drame "Smrt majke Jugovića", Križovec u Krležinoj drami "U agoniji", Puba u "Gospodi Glembajevima", Aurel u "Ledi" itd.
Godine [[1945.]] objesili su ga u [[Remetinec|Remetincu]] pripadnici [[vlasti NDH]].
 
U Zagrebu je angažiran 1934. Posljednji put je nastupio u Malom kazalištu u Frankopanskoj (danas DK Gavella) 17. prosinca 1944. tao Valent Korpar u "Gospodskom djetetu" Kalmana Mesarića.
== Spomen ==
 
Kao osvjedočeni antifašist i marksist bio je od prvih dana NDH aktivist NOP-a. Prvi put je bio uhašen 1. travnja 1942., uoči proslave prve godišnjice NDH kada je uhapšen i postolarski majstor iz kazališta Tomo Fadljević, a da ne bi provocirali nezgodna događanja na proslavi jubileja. Uhapsio ih je Gestapo i isljeđivao četiri dana i četiri noći. Po kasnijem iskazu Fadljevića, Gestapovci nisu uspjeli izmamiti od Rakuše nikakvo priznanje, pa su ga zbog pomanjkanja dokaza pustili. Bilo je to nekoliko dana prije premijere ''Fausta'' u kojem je igrao Mefista. Drugo hapšenje bilo je u prosincu 1944. godine, kada je njegovo zdravlje bilo opasno narušeno. Mučio ga je čir na želucu i žuč, tako da mu je na jednoj od posljednjih predstava liječnik u pauzi morao dati injekciju da izdrži do kraja. Pod mučenjem nije spomenuo nikoga iz kazališta, što je i njima davalo snage da izdrže - posvjedočio je Rakušin kolega i suborac Ante Boglić, koji je Rakušu poslije njegova drugog hapšenja potkraj prosinca 1944. sreo u zatvoru na Savskoj cesti. Vilko IVANUŠA, "Ono što se ne zaboravlja: Janko Rakuša", ''Kazalište'', Zagreb, 31. X.1975., br. 90, 16.)
 
Njegov posljednji nastup bio je 17. prosinca, u Mesarićevoj komediji ''Gospodsko dijete''. 10. veljače [[1945.]] ustaše su ga objesile gologa na banderu u [[Remetinec|Remetincu]]. Istoga dana kada je pogubljen, njegov kolega glumac Joso Martinčević došao je u kazalište izbezumljen rekavši kako je na putu vidio kolegu koji visi obješen. Dana 21. XII. 1945. sahranjen je u zajedničku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju.
 
== SpomenSpuomen ==
U spomen na Janka Rakušu imenovana je jedna ulica u zagrebačkoj gradskoj četvrti [[Peščenica - Žitnjak]], u Folnegovićevom naselju.
 
 
== Izvori ==
{{izvori}}Snježana Banović, ''Država i njezino kazalište'', Profil, 2012.
{{izvori}}
 
''HNK, enciklopedijsko izdanje'', Zagreb 1969., 585.
 
Eliza GERNER, „Kazalište mora izmamiti smijeh i suze,“ ''Vjesnik'', Zagreb, 24. 11. 2006.
 
Vilko IVANUŠA, "Ono što se ne zaboravlja: Janko Rakuša", ''Kazalište'', Zagreb, 31. X.1975., br. 90, 16.Joža RUTIĆ, "Naše žrtve", ''Kazališni list'', Zagreb, 9. II. 1946., br. 22, 4.
 
Draga UNGARO, “Posljednja uloga Janka Rakuše”, ''Vjesnik'', Zagreb, 25. i 26. V. 1975.
 
{{DEFAULTSORT|Rakuša, Janko}}
Anonimni suradnik