|
== Životopis ==
Rakuša je završio dramsku školu Konzervatorija Glazbene matice u Ljubljani. Prvi put je kao glumac i nastupio u Ljubljani, u Narodnom gledališću kao Luka u dramedrami Maksima Gorkoga "Na dnu" - tamo ostaje u angažmanu do 1921. Njegov je opsežni repetoarrepertoar obuhvaćao jednako uloge u klasičnim i u suvremenim dramskim djelima, dominiraju one psihološko-karakternoga tipa, a pokazivao je i smisao za diskretnu komiku. Igrao je velik broj velikih uloga u svim kazalištima u kojima je nastupao (Sarajevo, Osijek, Split, Skopje, Maribor,Osijek i Beograd): Peer Gynt, Damjan u Vojnovićevoj drame "Smrt majke Jugovića", Križovec u Krležinoj drami "U agoniji", Puba u "Gospodi Glembajevima", Aurel u "Ledi" itd.
U Zagrebu je angažiran 1934. Posljednji put je nastupio u Malom kazalištu u Frankopanskoj (danas DK Gavella) 17. prosinca 1944. taokao Valent Korpar u "Gospodskom djetetu" Kalmana Mesarića.
Kao osvjedočeni antifašist i marksist bio je od prvih dana NDH aktivist NOP-a. Prvi put je bio uhašenuhićen 1. travnja 1942., uoči proslave prve godišnjice NDH kada je uhapšenuhićen i postolarski majstor iz kazališta Tomo Fadljević, a da ne bi provocirali nezgodna događanja na proslavi jubileja. UhapsioUhitio ih je Gestapo i isljeđivao četiri dana i četiri noći. PoPrema kasnijemkasnijoj iskazuizjavi Fadljevića, Gestapovci nisu uspjeli izmamiti od Rakuše nikakvo priznanje, pa su ga zbog pomanjkanja dokaza pustili. Bilo je to nekoliko dana prije premijere ''Fausta'' u kojem je igrao Mefista. Drugo hapšenjeuhićenje bilo je u prosincu 1944. godine, kada je njegovo zdravlje bilo opasno narušeno. Mučio ga je čir na želucu i žuč, tako da mu je na jednoj od posljednjih predstava liječnik u pauzi morao dati injekciju da izdrži do kraja. Pod mučenjem nije spomenuo nikoga iz kazališta, što je i njima davalo snage da izdrže - posvjedočio je Rakušin kolega i suborac Ante Boglić, koji je Rakušu poslije njegova drugog hapšenja potkraj prosinca 1944. sreo u zatvoru na Savskoj cesti. Vilko IVANUŠA, "Ono što se ne zaboravlja: Janko Rakuša", ''Kazalište'', Zagreb, 31. X.1975., br. 90, 16.)
Njegov posljednji nastup bio je 17. prosinca, 1944. u Mesarićevoj komediji ''Gospodsko dijete''. 10. veljače [[1945.]] ustaševlasti NDH su ga objesile gologa na banderu u [[Remetinec|Remetincu]]. Istoga dana kada je pogubljen, njegov kolega glumac Joso Martinčević došao je u kazalište izbezumljen rekavši kako je na putu vidio kolegu koji visi obješen. Dana 21. XII.prosinca 1945. sahranjen je u zajedničku grobnicu na zagrebačkom Mirogojugroblju Mirogoj.
== Spuomen ==
|
