Inačica od 17. kolovoza 2017. u 17:36 uredi El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits m →‎Životopis ← Starija izmjena		Inačica od 2. travnja 2018. u 13:42 uredi ukloni ovu izmjenu Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits -pasivi Novija izmjena →
Redak 19: [[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg\|mini\|lijevo\|300px\|<center>''[[Doručak na travi]]'', 1863., [[d'Orsay]], [[Pariz]].]] [[Datoteka:Edouard Manet 038.jpg\|mini\|200px\|<center>''Olimpija'', 1864., [[d'Orsay]], [[Pariz]].]] Rođen je u [[Pariz\|Parizu]], kao sin visokog ~~zvaničnika~~dužnosnika francuske vlade, u obitelji koja se htjela baviti pravom. No, ujak ga je od malena vodio u [[Louvre]], te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara [[Thomas Couture\|Thomasa Couturea]]. Kopirao je djela velikih majstora u [[Louvre]]u, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar [[Frans Hals]] i španjolski [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u [[realizam (likovna umjetnost)\|realizmu]], a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realističnom tretmanu svojih motiva. Proslavio se slikama ''Olimpija'' i [[Doručak na travi]], koje su nakon prvog izlaganja u javnosti početkom druge polovice [[19. stoljeće\|19. stoljeća]] svojim temama i kompozicijom izazvale kulturni skandal. ''Doručak na travi'' prikazuje piknik u šumi s nagom ženskom figurom u sjedećem položaju u društvu dva obučena muškarca, što je trenutačno privuklo ogromnu pažnju, ali je ~~doslovno~~kritika ~~bilo~~diskreditirala. ~~diskreditirano~~Maneta odmladi ~~kritike.~~umjetnici ~~Manet biva proglašen~~proglašavaju vođom ~~od strane mladih umjetnika, i~~te postaje središnja figura u sporu između akademskog slikarstva s jedne, i buntovničke umjetničke grupe slikara, s druge strane. ~~Manet~~Maneta ipak ~~postaje priznat od strane~~priznaje ~~zvaničnog~~službeni ~~Salona~~Salon 1864. godine, koji mu priznaje dvije slike, i 1865. godine on izlaže „Olimpiju“, portret nage žene zasnovan na [[Tizian]]ovom prikazu [[Venera\|Venere]]. Ova slika ponovo izaziva veliku pozornost, i protest akademskih krugova zbog takozvanog „neortodoksnog realizma“. Francuski pisac [[Emil Zola]] je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Manetove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Manetov bliski prijatelj. Manet je služio kao časnik u francuskoj vojsci od 1870. do 1871. god. tijekom [[Francusko-pruski rat\|francusko-pruskog rata]]. Po povratku pada pod utjecaj [[impresionizam\|impresionista]], pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika snažnim bojama cijelog spektra. Bio je prijatelj s impresionistima [[Edgar Degas\|Degasom]], [[Claude Monet\|Monetom]], [[Pierre-Auguste Renoir\|Renoirom]], [[Alfred Sisley\|Sisleyem]], [[Paul Cezanne\|Cézanneom]], te [[Camille Pissarro\|Pissarrom]], ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio biti viđen kao predstavnik skupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu.

Édouard Manet: razlika između inačica