Inačica od 6. travnja 2018. u 10:17 uredi Ceha (razgovor \| doprinosi) 5.106 edits m jezik, preveo neke stvari na hrvatski Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 6. travnja 2018. u 10:25 uredi ukloni ovu izmjenu Ceha (razgovor \| doprinosi) 5.106 edits Maknuo propagandu... Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 19: [[Dekani Filozofskog fakulteta u Sarajevu\|Dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu]] 2009/2010, 2010/2011, 2011/2012 i 2012/2013. Gradonačelnik je [[Sarajevo\|Sarajeva]]. Danas je politički aktivan kao potpredsjednik malene političke stranke, čiji su glasači pretežito [[Bošnjaci]], Unije Socijaldemokrata BiH - USD BiH - Unija za sve nas. Tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini\|rata u Bosni i Hercegovini]] bio je član [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine\|Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine]], nije se angažirao u uspostavi [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna\|Herceg Bosne]], nego je radio u Sarajevu protiv nje. == Životopis == Redak 29: Nakon toga prelazi na Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu gdje ponovo biva biran u zvanje asistenta na predmetu Sociologija rada i politike. U nastavničko zvanje docenta biran je 1986. godine, u zvanje vanrednog profesora 1990. godine, a u zvanje redovnog profesora 2000. godine. Za dekana Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izabran je 2010. godine. Prof. dr. sc. do sada je objavio četiri knjige: „Dijalektika robnog oblika“, „Automatizacija i humanizacija“, „Preživljena zemlja- Tko je kada i gdje dijelio BiH“ i „Socijalna moć uma“. Uskoro iz štampe izlazi knjiga „Vrijeme sijenki“, a u pripremi je knjiga „Teorija socijalne pulsacije“. Knjige “, „Preživljena zemlja- Tko je kada i gdje dijelio BiH“ i „Socijalna moć uma“ su prevedene na engleski jezik. Objavio je veliki broj znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima. Bio je urednik časopisa za filozofiju i društvenu teoriju Dijalog, predsjednik Udruženja za sociologiju BiH, te učesnik na velikom broju naučnih i kulturnih skupova. Na prvim demokratskim izborima u BiH 1990. godine Ivo Komšič je sudjelovao u izboru za člana Predsjedništva RBiH, kao kandidat Socijaldemokratske partije (SKBiH-SDP). Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine privremeno radi u Ministartsvu odbrane kao dobrovoljac. Blokada grada Sarajeva zatiče ga u rodnom Kiseljaku gdje se priključio radu humanitarne organizacije „Caritas“. Nakon raspada Predsjedništva RBiH početkom novembra 1993. godine, temeljem izbornih rezultata iz 1990. godine, Ivo Komšić~~, zajedno sa Nijazom Durakovićem, Ejupom Ganićem, Stjepanom Kljuićem, Tatjanom Ljuić-Mijatović, Mirkom Pejanovićem, Mirom Lazović i Alijom Izetbegovićem, kao predsjednikom~~, postaje član ratnog Predsjedništva RBiH, tada najvišeg i međunarodno priznatog izvršnog organa Republike Bosne i Hercegovine od proglašenja njene nezavisnosti do Dejtonskog mirovnog sporazuma, a u čijoj nadležnosti je bila i vrhovna komanda nad oružanim snagama RBiH u cijelosti, uključujući i Armiju RBiH i MUP RBiH. Zahvaljujući političkom djelovanju ratnog Predsjedništva RBiH očuvane su granice i međunarodni subjektivitet BiH, kao međunarodno priznate države ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, te je ostvarena međunarodna podrška za okončanje ratnih sukoba i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma.▼ Politički angažman prof. dr. sc. Ive Komšića nastao je kao svojevrsni izraz osobne i domoljubne potrebe da svoje intelektualne i stručne kapacitete stavi na raspolaganje ideji stvaranja demokratične, slobodne, nezavisne, teritorijalno suverene, multietnične, te ekonomski i socijalno stabilne BiH u periodu kada su političke aspiracije zemalja regiona bile usmjerene na preuređenje njenih državotvornih granica, promjeni etničke strukture i oduzimanju međunarodno priznatog statusa nezavisne i suverene države. ▲Na prvim demokratskim izborima u BiH 1990. godine Ivo Komšič je sudjelovao u izboru za člana Predsjedništva RBiH, kao kandidat Socijaldemokratske partije (SKBiH-SDP). Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine privremeno radi u Ministartsvu odbrane kao dobrovoljac. Blokada grada Sarajeva zatiče ga u rodnom Kiseljaku gdje se priključio radu humanitarne organizacije „Caritas“. Nakon raspada Predsjedništva RBiH početkom novembra 1993. godine, temeljem izbornih rezultata iz 1990. godine, Ivo Komšić, zajedno sa Nijazom Durakovićem, Ejupom Ganićem, Stjepanom Kljuićem, Tatjanom Ljuić-Mijatović, Mirkom Pejanovićem, Mirom Lazović i Alijom Izetbegovićem, kao predsjednikom, postaje član ratnog Predsjedništva RBiH, tada najvišeg i međunarodno priznatog izvršnog organa Republike Bosne i Hercegovine od proglašenja njene nezavisnosti do Dejtonskog mirovnog sporazuma, a u čijoj nadležnosti je bila i vrhovna komanda nad oružanim snagama RBiH u cijelosti, uključujući i Armiju RBiH i MUP RBiH. Zahvaljujući političkom djelovanju ratnog Predsjedništva RBiH očuvane su granice i međunarodni subjektivitet BiH, kao međunarodno priznate države ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive, te je ostvarena međunarodna podrška za okončanje ratnih sukoba i potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Politički doprinos dr. Komšića manifestvovao se i kroz aktivnost organiziranja Općeg Sabora Hrvata Bosne i Hercegovine, održanog 06.02.1994. godine i poziciju predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća. Ovaj Sabor je usvojio mirovni plan na temelju kojeg je nastao Washingtonski sporazum i temeljem kojeg je došlo do uspostavljanja mira između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Time se prof. Komšiću pripisuje i značajan doprinos na stvaranju nove konstitucije BiH zasnovane na federaciji kantona, sa precizno utrvrđenim brojem kantona, njihovom teritorijom i brojem stanovnika. Dr. Komšić je sudjelovao u gotovo svim mirovnim pregovorima o BiH.

Ivo Komšić: razlika između inačica