Socijalistička Republika Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 139:
Svi učenici bi u desetljećima SRH dobili u osnovnoj školi pouku iz pisanja i čitanja [[Ćirilica|ćirilice]], ali u principu nije bilo udžbenika na tom pismu; u pravnom prometu se ćirilica nije upotrebljavala i njeno poznavanje je uglavnom služilo za čitanje sadržaja napisanih u Socijalističkoj Republici [[Srbija|Srbiji]].
U društvenom i kulturnom životu su Hrvati i Srbi iz Hrvatske govorili u vrijeme SRH jedan te isti jezik, uz određene mjesne specifičnosti koje i danas karakteriziraju govornike iz pojedinog kraja Hrvatske.
Značajni prijepori o statusu hrvatskog jezika u Jugoslaviji na najjači način su izraženi u [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]] iz 1967. godine, kojom su hrvatski jezikoslovci usprotivili aktivnostima radi stvaranju jedinstvenog "[[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]]".
U [[Memorandum SANU|Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine]], s nezadovoljstvom se konstatiralo da je došlo do navodnog "''nametanja službenog jezika koji nosi ime drugog naroda (hrvatskog) oličavajući time nacionalnu neravnopravnost. Taj je jezik ustavnom odredbom učinjen obaveznim i za Srbe u Hrvatskoj, a nacionalistički nastrojeni hrvatski jezikoslovci sistematskom i odlično organizovanom akcijom sve ga više udaljavaju od jezika u ostalim republikama srpskohrvatskog jezičkog područja, što doprinosi slabljenju veza Srba u Hrvatskoj sa ostalim Srbima''".<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/memorandum-sanu/|title=Memorandum SANU iz 1986. godine, integralni tekst|author=|date=|work=http://povijest.net/memorandum-sanu/|language=srpski|publisher=|accessdate=6. travnja 2018.}}</ref>
== Stanovništvo ==
| |||