Bruno Bušić: razlika između inačica

Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u [[Hrvatski institut za povijest|Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske]] koji je osnovao i vodio dr. [[Franjo Tuđman]]. Rješenje o tom njegovu zaposlenju [[23. lipnja]] [[1965.]] godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman.<ref>[http://www.jutarnji.hr/bruno-busic---zrtva-udbina-ubojice--2---dok-su-ga-tukli--udbasi-pjevali--lijepu-nasu--/709248/ ''Bruno Bušić - žrtva Udbina ubojice (2): Dok su ga tukli, udbaši pjevali ‘Lijepu našu’''], po knjizi Anđelka Mijatovića: ‘Bruno Bušić - Prilog istraživanju života i djelovanja (1939. - 1978.)’, priredio Ž. Ivanjek, ''Jutarnji list'', 13. travnja 2010., pristupljeno 28. veljače 2015.</ref> Sredinom 1965. godine Bušić je bio zatvoren a početkom [[1966.]] godine bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog čitanja emigrantskoga tiska i "neprijateljske propagande".<ref name="bb-vii">Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VII.</ref> Nakon osude bio je, do pravomoćnosti presude, pušten na slobodu i to je iskoristio za bijeg u Austriju, [[24. listopada]] [[1966.]] godine.<ref name="bb-vii"/> Nakon što ga je dr. Tuđman nagovarao na povratak, Bušić se je vratio u prosincu 1966. godine a kako je tada uslijedilo političko popuštanje (nakon pada [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]]) nije bio ni pozivan na izdržavanje ostatka kazne.<ref name="bb-vii"/> Od 9. broja ''[[Hrvatski književni list|Hrvatskoga književnoga lista]]'' bio je jednim od urednika toga lista. Nakon gašenja ''Hrvatskoga književnoga lista'' krajem [[1969.]] godine otišao je u Pariz gdje je ostao, živjevši "u nekom poluizbjeglištvu", do travnja [[1971.]] godine kada se je vratio u Zagreb.<ref name="bb-vii"/> Po povratku u Zagreb zaposlio se je u novopokrenutome ''[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatskome tjedniku]]'' a od 13. broja ušao je u uredništvo toga lista u kojemu je bio do zadnjega broja.<ref name="bb-vii"/> Nakon udara u Karađorđevu Bušić je bio zatvoren [[12. prosinca]] [[1971.]] godine.<ref name="bb-vii"/> Bio je optužen zbog navodnih veza sa suradnikom jedne zapadne obavještajne službe a tužitelj ga je nadalje optužio kako je "objavio više članaka u ''Hrvatskom književnom listu'', ''Studentskom listu'' i ''Hrvatskom tjedniku'' u kojima se deklarirao kao protivnik društvenog i političkog uređenja u nas. On je pozivao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda SFRJ i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji".<ref>Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VII. - VIII.</ref> Odbio je braniti se kada je u veljači [[1972.]] godine optužnica protiv njega proširena zbog špijunaže. Suđenje je trebalo biti [[28. lipnja]] 1972. godine ali je odgođeno. Okružni sud u Zagrebu izdao je obavijest o odgodi suđenja do jeseni iste godine, navodeći kako se istraga nije mogla okončati zbog Bušićeve govorne mane.<ref name="bb-viii">Vinko D. Lasić, ''Slovo o Bruni Bušiću i njegovim sabranim spisima'', u: Bruno Bušić, ''Jedino Hrvatska!: sabrani spisi'', gl ur. Vinko D. Lasić, Ziral, Toronto-Zurich-Roma-Chicago, 1983., str. VIII.</ref> Na suđenju na jesen 1972. godine osuđen je na dvije godine zatvora koje je izdržavao u Staroj Gradiški.<ref name="bb-viii"/> Iz zatvora izašao je u prosincu [[1973.]] godine i bio je proganjan na razne načine te se nije mogao zaposliti a krajem [[1974.]] godine bio je pretučen u [[Dubrovnik]]u, na [[Stradun]]u, od petnaestak nepoznatih osoba.<ref name="bb-viii"/> S njim je bio Joseph Levy student iz [[Jeruzalem]]a kojega nisu dirali. To su sve promatrala i dva [[Milicija|milicionera]] no nisu ništa poduzeli. Bušić je podnio tužbu protiv dubrovačke policije no [[javni tužitelj]] nije mu na nju ni odgovorio.<ref name="bb-viii"/> Krajem rujna [[1975.]] godine napustio je ilegalno SFRJ i u [[Engleska|Engleskoj]], u [[London]]u, dobio je [[politički azil]]. U Londonu je bio u uredništvu časopisa ''[[Nova Hrvatska]]'', za koji je i pisao, do travnja [[1976.]] godine. Na izborima za 2. Sabor [[Hrvatsko narodno vijeće|Hrvatskoga narodnoga vijeća]], 1977. godine, uz najviše glasova, izabran je na čelo Ureda za propagandu. U tome svojstvu izdao je i nekoliko brojeva ''Vjesnika HNV-a''.<ref name="bb-viii"/> Na prolazu kroz Pariz, kada se je pripremao za sastanak Izvršnoga i Saborskoga odbora HNV-a, ubijen je u [[atentat]]u.