Safvet-beg Bašagić: razlika između inačica

'''Safvet-beg Bašagić''' ([[Nevesinje]], [[6. svibnja]] [[1870.]] – [[Sarajevo]], [[9. travnja]] [[1934.]]), bio je [[Bošnjaci|bošnjački]] i [[hrvat]]ski književnik i [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|hrvatski narodni preporoditelj]]. Safvet-beg Bašagić jedna je od najmarkantnijih osobnosti moderne bošnjačkehrvatske književnosti u [[BiH|Bosni i Hercegovini]]. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat kao istaknuti [[pjesnik]], [[prevoditelj]], [[povjesničar]], [[političar]] i [[začetnik]]. PisaoIma jevelike podzasluge pseudonimomza Mirzaupoznavanje Safve[[Hrvatska književnost|hrvatske književnosti]] s turskom, arapskom i jednaperzijskom jeliteraturom.<ref>''[[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od najmarkantnijih925–1925]]'', ličnostiur. moderne[[Emilij bosanskeLaszowski]], iOdbor bošnjačkeza književnostiizdavanje knjige "Zaslužni i začetnikznameniti bošnjačkogHrvati nacionalnog925–1925.", preporodaZagreb, početkom1925., str. 20.</ref> vijekaBio je uvjereni hrvatski nacionalist i istaknuti član [[Pravaštvo u Bosni i Hercegovini|Hrvatske nacionalne zajednice]], starčevićanske stranke koju je 1910. godine pokrenuo [[Ivo Pilar|dr. Ivo Pilar]].

Safvet-beg Bašagić-Redžepašić rodio se u Nevesinju 1870. godine.<ref name="Bakšić">[[Mirsad Bakšić]], ''Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi'', "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, [[Alija Nametak]]: ''Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934)'', str. 143.</ref> Otac mu je bio Ibrahim-beg i bio je jedan od zadnjih Bošnjakabosansko-hercegovačkih Hrvata, koji su pjevali turskim jezikom a pod pjesničkim imenom ''Edhem''.<ref name="Bakšić"/> Djed mu je bio Lutfullah-beg, zvani Bašaga po kojemu se ova grana Redžepašića prozvala Bašagić.<ref name="Bakšić"/> Po majci je Almashanumi bio unuk Dervišpaše (Dedage) a praunuk [[Smail-aga Čengić|Smail-age Čengića]]<ref name="Bakšić"/>. Poslije [[mekteb]]a i ruždije upisao je i pohađao gimnaziju u Sarajevu a istu je svršio [[1895.]] godine.<ref>Alija Nametak, ''Sarajevske uspomene'', (tekstove odabrao i za tisak priredio dr. Fehim Nametak), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-169-001-4, str. 20.-21.</ref> Godine [[1894.]] godine još kao gimnazijalac odaziva se pozivu i sudjeluje u polaganju kamena temeljca [[Starčevićev dom|Starčevićevom domu]] u [[Zagreb]]u,<ref name="MB">Mirsad Bakšić, ''Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi'', "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: ''Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934)'', str. 147.:"{{citat2|Još kao gimnazijalac sudjelovao je u polaganju kamena temeljca Starčevićeva doma u Zagrebu, čime je udario na se neizbrisivi pečat hrvatstva za čitav svoj život. Još je značajnija crta njegova karaktera, da nikad u javnom životu i radu nije zatajio svoje hrvatstvo.}}</ref> zbog čega je prisiljen položiti maturu na [[Bečko sveučilište|Bečkom sveučilištu]]. 1895. godine upisao se je na [[Beč|bečko]] sveučilište i tu je do [[1899.]] godine slušao predavanja iz [[Turski jezik|turskoga]], [[Arapski jezik|arapskoga]] i [[Perzijski jezik|perzijskoga jezika]] i povijesti.<ref name="M.Bakšić">Mirsad Bakšić, ''Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi'', "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: ''Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934)'', str. 144.</ref>

Predavao je [[arapski jezik]] na Sarajevskoj velikoj gimnaziji od [[1900.]] do [[1906.]] godine i osnivao muslimanska društva [[Gajret]], [[El-Kamer]] i [[Muslimanski klub]]. 1900. godine pokrenut je list ''Behar'', list koji je bio za kulturno podizanje muslimanske obitelji i njezino osvješćivanje Bošnjakau hrvatskome duhu i Bašagić mu je bio prvim urednikom.<ref>Mirsad Bakšić, ''Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi'', "Dr. Safvet-beg Bašagić" Udruga za promicanje prava hrvatskih državljana Pripadnika kulturnog i tradicijskog kruga Islama, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-56769-0-4, Alija Nametak: ''Dr. Safvet-beg Bašagić (1870-1934)'', str. 147.</ref> U [[Beč|Beču]] je [[1910.]] godine doktorirao orijentalne jezike i povijest islama. Nakon toga bio je kandidat za profesora orijentalnih jezika na [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkom sveučilištu]], u međuvrjemenu izabran je za zastupnika (1910.) te i potpredsjednika Bosanskoga sabora (dva zasijedanja). Bio je i dva puta predsjednik [[Bosanski sabor|Bosanskoga sabora]] a na tome položaju zatekao ga je i početak [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] te na kraju i slom Austrougarske države. Nakon Prvoga svjetskog rata, Bašagić je radio u sarajevskome Zemaljskom muzeju od [[2. prosinca]] [[1919.]] godine do [[18. svibnja]] [[1927.]] godine i umirovljenja, zbog bolesti.

Još kao đak 2. razreda gimnazije, [[1886.]] godine, pokušava pisati stihove bosanskihrvatski i taj početak pokazuje kakav će biti njegov daljnji rad, o pradjedovima, o njihovoj čestitosti, o junaštvu.<ref name="Alija Nametak">Alija Nametak, ''Sarajevske uspomene'', (tekstove odabrao i za tisak priredio dr. Fehim Nametak), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1997., ISBN 953-169-001-4, str. 21.</ref> Njegove pjesme su jednostavne formom, duši bliske sadržinom u kojima opijeva boli i stradanja, život i užitke naroda u Bosni razapeta na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada.<ref name="Alija Nametak"/> Tipičan je pjesnik bošnjačkogbosanskoga ponosa i to bosansko-begovskoga ponosa kako u lirskoj pjesmi tako i u dramama (''Abdullah paša'' i ''Boj pod Ozijom'' a jedna njegova drama nosila je naslov ''Bosanski ponos'').<ref name="Bakšić"/> [[1894.]] godine poslao je [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] u Zagreb zbirku od 68 lirskih i epsko-lirskih narodnih pjesama koje je zabilježio a koje su dobrim dijelom već uvrštene u Matičine zbirke narodnih pjesama.<ref name="M.Bakšić"/> [[1900.]] godine izdao je ''Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850.'', koja je do pojave knjige ''Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana'' ([[Muhamed Hadžijahić]]) bila standard proučavanja povijesti [[Bosanski Muslimani|Muslimana]]. [[1915.]] godine prikupio je veliki materijal za rječnik turcizama, arabizama i parsizama u bosanskomhrvatskome jeziku. Posljednje mu je djelo ''Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini'', u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine, koje je u neku ruku nadopuna ''Kratkoj uputi...'' i ''Bošnjacima i Hercegovcima u islamskoj književnosti''. Bio je suradnikom u [[leksikon]]u [[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925]] tiskanom [[1925.]] godine prigodom proslave 1000-godišnjice [[Hrvatsko Kraljevstvo|hrvatskoga kraljevstva]] i napisao je 79 životopisa.