Grgo Martić: razlika između inačica

Kad mu je bilo osam godina, umre mu otac pa stric Rade preuzme brigu nad šestero siročadi. U svojoj dvanaestoj godini (1834.) došao je u samostan u Kreševu, gdje je svršio i osnovne i nešto gimnazijskih nauka i tu s petnaest godina stupio u franjevački red. Godinu dana iza toga otišao je u požešku gimnaziju, gdje se sve (pa i matematika) učilo na latinskom. U vrijeme studija u Zagrebu upoznao se s [[Ljudevit Gaj|Gajem]], [[Vjekoslav Babukić|Babukićem]], [[Stanko Vraz|Vrazom]], [[Bogoslav Šulek|Šulekom]] i drugim istaknutim Ilircima, čije će ideje prihvatiti i poslije provoditi u praksi. Poslije je otišao u Mađarsku, u [[Stolni Biograd]] ([[Székesfehérvár]]) studirati teologiju. Svećenik je postao u Bosni na sam Božić 1844.<ref name="BS">http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/povijest-provincije/znamenitiji-likovi-bosne-srebrene/79-fra-grgo-martic-1822-1905.html</ref>

Kao [[župnik]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1856]]. postaje zastupnikom [[franjevci|franjevačke]] provincije za veze s [[Turska|Turskom]] i konzularnim vlastima. Na čelu je franjevaca koji se suprostavljaju priključenju [[BIH|Bosne i Hercegovine]] [[Srbija|Srbij]]i i [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i zalaže za austro-ugarsku vlast nad tim područjem.

Fra Grga Martić postaje jedna od najpovjerljivijih osoba [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je postalo očito da [[Beč]] odbija te krajeve ujediniti s [[Hrvatska|Hrvatskom]], on se, uvrijeđen i razočaran, povlači iz političkoga života.