Razlika između inačica stranice »Konstantin XI. Paleolog«

m
Rodio se u carskoj obitelji [[Dinastija Paleolog|Paleologa]] kao osmo od desetero djece cara [[Manuel II. Paleolog|Manuela II.]] i carice [[Jelena Dragaš|Jelene Dragaš]]. Vladao je od [[1428.]] godine kao [[despot]] na [[Peloponez]]u, nakon čega je naslijedio svoga brata [[Ivan VIII. Paleolog|Ivana VIII.]] (1425.-1448.) na carskom prijestolju. Zatekao je državu u općem rasulu i pred fatalnim kolapsom.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/32218/ Konstantin XI. (XII.) Paleolog - Proleksis enciklopedija]</ref> Nakon teškog kršćanskog poraza kod [[Varna|Varne]] [[1444.]] godine, [[Murat II.]] (1421.-1444.) stekao je odlučujuću prednost pred slabim bizantskim snagama. I nakon tog katastrofalnog poraza, Konstantin XI. nastavio je s borbama u [[Grčka|Grčkoj]] gdje je proširio svoju vlast na [[Fokida|Fokidu]] i ostalu Grčku sve do [[Pindsko gorje|Pinda]]. Njegove napore prekinuo je sultan Murat II. koji je [[1446.]] godine provalio s velikom vojskom u Grčku i pokorio njene središnje dijelove. [[Turci]] su opustošili Moreju i odveli sa sobom 60.000 zarobljenika, a mir je zajamćen kada se, u to vrijeme despot, Konstantin obavezao na plaćanje danka.<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 337.-338.</ref>
 
Poslije neuspjeha u Grčkoj, Konstantin je preuzeo carsku krunu [[1448.]] godine, nakon što je njegov brat Ivan VIII. umro bez potomaka. Vlast nad Morejom[[Morejska Despotovina|Morejskom Despotovinom]] prepustio je braći, [[Toma Paleolog|Tomi]] i [[Demetrije II. Paleolog|Demetriju]]. Crni dani za jnegovunjegovu vladavinu nastupili su poslije smrti sultana Murata [[1451.]] godine, kojeg je nasljedio [[Mehmed II.|Mehmed II. Osvajač]], koji će svoj nadimak dobiti upravo činom osvajanja bizantske prijestolnice. Kada je sultan izgradio snažnu utvrdu Rumeli Hisar na Bosporu, u neposrednoj blizini carskog grada nije više bilo dvojbe oko osmanskih namjera. Konstantin XI. se stao energično pripremati na obranu grada, a istovremeno je polagao nade u pomoć za Zapada koja nije dolazila. Suočen s nastupajućom katastrofom, pokušao je obnoviti propalu crkvenu uniju te je papinski legat, kardinal Izidor [[12. prosinca]] [[1452.]] godine proglasio uniju u crkvi [[Aja Sofija|Aja Sofije]] i odslužio [[misa|misu]] po rimskom obredu. Većina svećenstva i naroda bila je protiv unije s [[Rim]]om te je radije željelo prihvatiti [[Turci|tursku]] vlast.
 
Carstvo je bilo iznureno iznutra i svedeno gotovo na grad-državu, a vanjsko-političke okolnosti nisu mu išle na ruku. Na Sredozemlju je kralj Alfons V. Aragonski nastojao osvojiti Carigrad i obnoviti propalo [[Latinsko Carstvo]], a na istoku je snažna osmanska sila jedva čekala osovjiti bizantsku prijestolnicu i srušiti ostatke Carstva.