Panonska Hrvatska (kneževina): razlika između inačica

 

Nakon propasti pobune Ljudevita Posavskog, Donja Panonija u potpunom je vazalskom odnosu prema franačkom caru. Ipak, [[827.]] godine protiv Franaka kreće [[Bugari|bugarski]] knez Mortag, a pridružuje mu se i panonski knez [[Ratimir]]. Pobjedivši Franke, Bugari, koji su već ranije osvojili [[Srijem]], uspostavljaju sebi odanu vlast u novoosvojenim krajevima, a Ratimir je čini se bio u nekoj vrsti vazalnog odnosa prema Bugarima. Takav ishod potiče cara Ludovika da [[828.]] ukloni s položaja markgrofa furlanskoga Balderika, a furlansku markgrofoviju podijelio je na četiri dijela. [[828.]] i [[829.]] Franci, predvođeni [[Ludvig Njemački|Ludvigom]], Ludovikovim sinom i budućim njemačkim kraljem, ratuju protiv Bugara i Hrvata, ali bezuspješno, čemu je vjerojatno pridonjelo i rasulo u Franačkoj, kad su se Ludvikovi sinovi digli protiv oca i razdijelili carstvo. Ludvig Njemački, sada već kao kralj, ratovat će ponovno [[838.]] protiv Ratimira, koji se, čini se, spasio bijegom. Franci su tada vratili dio izgubljenog područja, ali im je to u cijelosti uspjelo tek [[845.]], kad su opet osvojili istočnu Slavoniju i [[Srijem]].

Sljedećih desetljeća, zemlje između Drave i Save priznavale su se pod franačko vrhovništvo, a njima su upravljali slavenski knezovi [[Blatonski Koštel|Blatonskoga Koštela]], prvo [[Pribina]], a onda i [[Kocelj]]. Panonska Hrvatska i dalje je služila kao bugarsko-franačko bojište u vrijeme rata za talijansku baštinu Karolinga. To je i razdoblje prve organizirane kolonizacije koja ipak nije mogla imati velikog intenziteta. Puste je zemlje bilo mnogo, ali u Europi za njom još nije vladala velika potražnja, a ni granica nije bila dovoljno mirna. Pribinu je nakon njegove pogibije u ratu s [[Moravci|Moravljanima]] naslijedio [[861.]] godine njegov sin Kocelj. Daljnji je razvoj tekao uglavnom mirno sve do vremena kneza Braslava i mađarske provale u Panoniju.