Ruđer Bošković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m manji ispravci |
||
Redak 35:
Zbog uspješnosti u rješavanju spora oko pograničnih voda između grada-republike Lucce i [[Toskana|Toskanskoga]] vojvodstva, [[Lucca]] je Boškovića proglasila [[plemić]]em (1757.). Za boravka u Beču završio je i tiskao svoje glasovito djelo ''Teorija prirodne filozofije'' svedena na jedan jedini zakon [[sila]] koje postoje u prirodi (lat. ''Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium'', 1758.; hrvatski prijevod 1974.). Zbog kritike njegovih znanstvenih nazora, putovao je po europskim znanstvenim središtima od [[Pariz]]a i [[London]]a preko Carigrada i Varšave do Rima i Pavije (od 1759. do 1763. godine). [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskom društvu]] ([[Engleski jezik|eng.]] ''Royal Society'') posvetio je spjev u latinskim stihovima ''O pomrčinama Sunca i Mjeseca'' (lat. ''De Solis ac Lunae defectibus'', 1760.; francuski prijevod 1779.) u kojem iznosi teoriju [[pomrčina|pomrčine]]. Godine 1761. izabran je za člana Kraljevskog društva. Na poticaj tog društva otišao je u [[Carigrad]] motriti prolazak Venere ispred Sunca ([[Venerin prijelaz]]). Kako nije stigao motriti prolazak [[Venera|Venere]], vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina [[Troja|Troje]]. Poricao je tada prihvaćenu tezu da se ruševine Troje nalaze na [[Mala Azija|maloazijskoj]] obali nasuprot otoku Tenedu tvrdeći da su one dublje u unutrašnjosti, a to su poslije potvrdila iskapanja [[Heinrich Schliemann|H. Schliemanna]]. O tome je napisao djelo ''Izvješće o ruševinama Troje…'' ([[Talijanski jezik|tal.]] ''Relazione delle rovine di Troja…'', 1784.). Putovanje od Carigrada do Poljske opisao je u dnevniku ''Dnevnik putovanja iz Carigrada…'' (tal. ''Giornale di un viaggio da Constantinopoli…'', 1784.).
Nakon povratka u Italiju izabran je za [[profesor]]a matematike na Sveučilištu u Paviji (1763.). Povjerene su mu i pripreme za osnutak [[zvjezdarnica|zvjezdarnice]] u [[Brera|Breri]] kraj Milana. Usporedno s tim poslovima preuzeo je katedru za [[optika|optiku]] i [[astronomija|astronomiju]] u Milanu. Nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773.), Bošković se, na poziv prijatelja, [[1774.]] godine preselio u Pariz, primio francusko državljanstvo i bio imenovan upraviteljem optike za mornaricu (trebao je usavršiti teoriju [[Akromatske boje|akromatskih]] [[dalekozor]]a i olakšati njihovu primjenu). U Parizu je dovršio radove iz optike i astronomije, a zbog lošeg zdravlja [[1782.]] godine dobio je dvogodišnji dopust (
== Životopis ==
Redak 66:
=== Optika ===
U [[optika|optici]] je poznat po instrumentima poput prizme s promjenljivim kutom i kružnog [[mikrometar|mikrometra]]. Problemima optike Bošković se bavio u vezi s radom u astronomiji. U djelu ''Rasprava o rjetkoći Sunčeve svjetlosti…'' (lat. ''Dissertazione della tenuità della luce solare…'', 1747.) procjenjuje gustoću [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]]. Vrlo je kritički uzimao mišljenje o pravocrtnom širenju [[svjetlost]]i tvrdeći da se u [[svemir]]skim udaljenostima ne može dokazati da se svjetlost širi pravocrtno. Prvi je formulirao [[fotometrija|fotometrijski]] zakon rasvjete, poznat kao Lambertov zakon ([[Johann Heinrich Lambert]]). Prilično rano izumio je kružni mikrometar, bavio se
=== Teorija atoma ===
| |||