Željko Loparić: razlika između inačica

 

Studirao književnost u Zagrebu i filozofiju u Njemačkoj. Boravi u Njemačkoj, a 1969. stiže u Brazil gdje predaje na raznim sveučilištima. Kao profesor na Unicampu osnovao i vodio (1980-1988) ''Cadernos de historia e filosofia da ciencia'' i bio koordinator ''Centra za logiku'' (1982- 1985). Utemenitelj je i prvi predsjednik društva ''Kant Brasileira''. Održavao je predavanja i vodio kolegije na nekoliko sveučilista u Brazilu i drugdje.

 

== O opasnosti filozofije ==

 

Nejasnoća oko Heideggerovog stava prema zločinima stranke kojoj je pripadao, kaže Loparić, navela me je na na sumnju »da je cjelokupna Zapadna filozofija (a ne samo Heideggerova filozofija) ili opasna ili irelevantna za ljudski život.« ''(Loparić, 1991:14-15)'' Preispitivanju te sumnje posvećena je ova knjiga.

 

=== Marksisti i staljinizam ===

 

Zbog ove manjkavosti marksizma, Loparić se vraća na analizu samog [[Karl Marx|Marxovog]] učenja. No, da bi se njega shvatilo, treba krenuti od misaone revolucije koju je svojom [[kritikom]] donio [[Imnanuel Kant]]. Kantova je kritika izazvala »duhovnu katastrofu« u racionalnoj teologiji, kršćanstvu i judaizmu. ''(Loparić, 1991:73-74)'' Rezultat Kantove filozofije je, po [[Friedrich Nietzsche|Nietzscheu]] »razjedajući skepticizam« koji je »potresanje i beznadnost svake istine«. ''(Loparić, 1991:74)''

 

=== Tri vrste "Kantijanaca": tehnika, nacizam, komunizam ===

 

Kasnije, nakon revolucionarnih događaja [[1848]]. godine, pjesnik Heine je ustuknuo pred perspektivom dolaska [[proletarijat]]a na vlast. On postaje jednako proročanski kritičar revolucije a la Marx. On polaže nade u religiozni socijalizam utemeljen na zakonima židovskog naroda, njegovih predaka. ''(Loparić, 1991:75-76)'' »Mnogo prije pojavljavanja židovsko-njemačkih mislioca kritičara moderniteta u ovom stoljeću, židovsko-njemački pjesnik Heine osjetio je, s preciznošću što zaslužuje divljenje, da je Kantov iluminizam ponovo otvorio stari konflikt što određuje Zapad, konflikt na život i smrt između filozofije i objavljene religije i pokazao da se taj konflikt ne odnosi samo na sliku svijeta, nego osobito i na vlast nad sviješću i materijalnim svijetom.« ''(Loparić, 1991:76)''

 

=== Marksizam, kršćanstvo i mesijanski žar ===

 

Marksist [[Max Horkheimer]] vidi dvije vrste opasnosti u Marxovoj misli: [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljska]] vjera u [[progres]] i [[mesijanizam]] religioznog tipa. ''(Loparić, 1991:88-90)'' O ovom mesijanizmu i na njemu zasnovanom [[moral]]u Loparić zaključuje: »Židovsko-kršćanski moral, impliciran u marksizmu, kombiniran s odbacivanjem grčkog [[logos]]a, neizbježno vodi nametanju koncepata pravde i prava nespojivih s ljudskom konačnošću, pa stoga, duboko utvredljive za osobne i društvene interese.« ''(Loparić, 1991:90)'' Vjera u progres očituje se u Marxovoj podršci engleskom [[imperijalizam|imperijalizmu]] koji uništava strukturu društva u [[Indija|Indiji]], kao i u [[Fridrich Engels|Engelsovim]] riječima prezira i mržnje prema slavenskim narodima (osim Poljaka), osobito Hrvatima. ''(Loparić, 1991:92-94)'' Marksističko revolucionarno nasilje neodvojivo povezano s nasiljem tehnike. ''(Loparić, 1991:94-95)''

 

==== Teologija oslobođenja ====

 

»U namjeri da izbjegne upadanje u ideološke iluzije, psihoanaliza se uzdaje jedni u znanstvenu racionalnost, ili, kako to Freud kaže, u boga [[logos]]a, boga grčkog podrijetla s grčkim imenom.« Freudov humanizam počiva na "diktaturi uma": dugoročno, vjeruje, ništa neće moći odoljeti umu i iskustvu; um će nametnuti svoju diktaturu čovjekovom psihičkom životu. ''(Loparić, 1991:127)''

 

=== Kriza filozofije identitata i Heidegerov slom i bijeg ===

 

Heideggerova angažiranost u nacističkom pokretu bila je duboka i iskrena. On je pokušao predložiti ideologiju spasenja njemačkog naroda nakon katastrofe prvog svjetskog rata. Heidegger je bio korporativni socijalist, odobravao je nasilne prevrate, vjerovao u potrebu egzistencije nacionalnih elita i naslućivao pojavljivanje narodne religije koju će najaviti heroj. ''(Loparić, 1991:161)'' U Heideggerovoj viziji, "istinski nacizam" je pokret protiv te planetarne opasnosti koju donosi tehnika, koja do osobitog izražaja dolazi u SAD i SSSR. (Loparić, 1991:161-162) Međutim već 1934. Heidegger se distancira od nacional-socijalističke stranke i daje ostavku na mjesto rektora. Gubi vjeru u spasiteljsku njemačkog naroda i zaključuje da nacizam provodi istu vladavinu tehnike. (Loparić, 1991:163-164) Vraća se promišljanju pjesništva koje je "pagansko", koje izražava izvorni duhovni stav koji prethodi nastanku filozofskog i znanstvenog mišljenja. To je međutim, zaključuje Loparić, značilo intelektualni slom i bijeg. (Loparić, 1991:165-166)

 

=== Nacrt općenite kritike ideologija ===

 

Id i superego ne mogu se promijeniti sami po sebi. »Preostaje još nada da um, kroz rasuđujuće sudove o iskustvu o ekstremnom nasilju, može postati ne više instrumentalan (tehnički) i preuzeti posredničku ulogu. Ovdje mislimo na um koji će nastaviti proizvoditi reprezentacije kozmosa, ali koji će u isto vrijeme imati uvjeta da poštuje našu tako reći "oceansku" čovječnost i reći nam što moramo činiti. Aludiramo na samodsciplinirani um kantovskog tipa koji se odrekao stare pretenzije na "sustavno znanje o cjelovitosti realnog", koji je napustio vlastiti koncept sustava da bi bio lokalan.« ''(Loparić, 1991:198)''

 

== Djela ==

[[Kategorija:Hrvatski filozofi|Loparić, Željko]]

[[Kategorija:Životopisi, Brazil|Loparić, Željko]]