Football Club Internazionale Milano: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 47:
}}
 
'''FC Internazionale Milano''', često nazivan '''Internazionale''' ili jednostavno '''Inter'''<ref>{{cite news |url=http://www.thejakartapost.com/news/2012/05/24/inter-milan-arrives-jakarta-prepare-two-friendlies.html |title=Inter Milan arrives in Jakarta to prepare for two friendlies |work=The Jakarta Post |accessdate=25 July 2013|date=24 May 2012}}</ref><ref>{{cite web |last1=Grove|first1=Daryl|title=10 Soccer Things You Might Be Saying Incorrectly|date=22 December 2014|url=http://www.pastemagazine.com/articles/2014/11/10-soccer-things-you-might-be-saying-wrong.html |website=PasteSoccer|publisher=[[Paste (magazine)|Paste]]|accessdate=21 June 2017}}</ref> je profesionalni [[nogomet|nogometni]] [[Italija|talijanski]] klub sa sjedištem u [[Milan|Milanu]]. Od svog osnutka i prvog nastupa [[1909.]] godine to je jedini klub prve talijanske nogometne lige koji je konstantno nastupao u [[Serie A]].
'''FC Internazionale Milano''', često nazivan '''Internazionale''' ili jednostavno '''Inter''' je profesionalni [[Italija|talijanski]] [[Nogomet|nogometni]] klub iz [[Milan|Milana]].
 
Do danas je Inter osvojio sveukupno 30 domaćih trofeja, jednako kao i svoj gradski rival [[A.C. Milan]], uključujući 18 naslova prvaka Serie A, 7 naslova [[Coppa Italia|talijanskog kupa]] i 5 naslova talijanskog [[Supercoppa Italiana|superkupa]]. U razdoblju od [[2006.]] do [[2010.]] godine klub je osvojio pet naslova prvaka Serie A za redom čime je izjednačio dotadašnji rekord.<ref name="Italy&nbsp;– List of Champions">{{cite web|url=http://www.rsssf.com/tablesi/italchamp.html%7Cpublisher=RSSSF|publisher=RSSSF|title=Italy&nbsp;– List of Champions}}</ref> Klub je tri puta osvojio prestižno klupsko nogometno natjecanje [[UEFA Liga prvaka|Liga prvaka]]: dva puta za redom ([[1964.]] i [[1965.]]) te još jednom [[UEFA Liga prvaka 2009./10.|2010.]] godine. Potonjom pobjedom postigao je do danas još uvijek nenadmašen rekord kada je talijanski nogomet u pitanju - osvajanje trostruke krune (pobjedu u Serie A, pobjedu u talijanskom kupu i pobjedu u Ligi prvaka iste sezone).<ref name="treble">{{cite web | url=http://www.uefa.com/uefachampionsleague/news/newsid=1490968.html | title=Inter join exclusive treble club | work=uefa.com | accessdate=9 August 2012}}</ref> Uz sve to, Inter je također i tri puta osvojio [[UEFA Kup|Kup UEFA]], dva [[Interkontinentalni kup|interkontinentalna kupa]] te jedno [[FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo|svjetsko klupsko prvenstvo]].
Inter se natječe u [[Serie A|prvoj talijanskoj nogometnoj ligi]] (Serie A) i jedini je klub iste koji u njoj neprestano igra od svog osnivanja [[1908.]] godine. Klub je sveukupno osvojio 30 titula, uključujući 18 naslova prvaka Italije, sedam naslova prvaka kupa i pet naslova prvaka [[Supercoppa Italiana|Super-kupa]].
 
Svoje domaće utakmice Inter igra na stadionu [[San Siro|Giuseppe Meazza]] (kapaciteta 80,018 sjedala) koji je također poznat i pod nazivom San Siro. Riječ je o najvećem nogometnom stadionu u Italiji kojeg Inter dijeli s gradskim suparnikom A.C. Milanom.<ref name="sansirosize" /> Upravo se A.C. Milan smatra jednim od najvećih Interovih nogometnih rivala, a njihovi međusobni susreti dobili su nadimak ''Derby della Madonnina'' te se smatraju jednim od najvećih i najgledanijih nogometnih derbija u svijetu.<ref>{{cite web|url=http://www.theroar.com.au/2010/01/26/is-this-the-greatest-derby-in-the-world/ |title=Is this the greatest derby in world sports? |publisher=Theroar.com.au |date=26 January 2010|accessdate=28 September 2011}}</ref> Od 2010. godine Inter je drugi najpopularniji klub u Italiji<ref name="ricerca2010">{{cite web |url=http://www.demos.it/2010/pdf/143320100924calcio.pdf|title=Italia, il paese nel pallone |work=demos.it |format=PDF |pages=3, 9–10 |date=24 September 2010|accessdate=20 July 2011|language=Italian}}</ref> te šesti najpopularniji nogometni klub u [[Europa|Europi]].<ref>{{cite web |url=http://www.sportmediaset.mediaset.it/calcio/articoli/articolo41645.shtml |title=Tifo: Barcellona la regina d'Europa |publisher=Sport Mediaset |date=9 September 2010|accessdate=10 September 2010|language=Italian}}</ref><ref>{{cite web |url=http://sport.repubblica.it/news/sport/calcio-barcellona-club-con-piu-tifosi-in-europa-inter-8a/3835303.html?refresh_ce |title=Calcio, Barcellona club con più tifosi in Europa, Inter 8/a |work=la Repubblica |location=Italy |date=9 September 2010|accessdate=10 September 2010|language=Italian}}</ref> Riječ je o jednom od financijski najvrijednijih talijanskih i svjetskih nogometnih klubova.<ref name="Football Team Valuations">{{cite news |title=The World's Most Valuable Soccer Teams |url=https://www.forbes.com/pictures/mlm45eigjk/14-inter-milan/ |work=Forbes |date=17 April 2013|accessdate=13 July 2013}}</ref> Inter je bio jedan od članova osnivača danas propale G-14 grupe vodećih europskih nogometnih klubova.
Inter je osvojio tri titule [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]]: dvaput zaredom ([[1964.]] i [[1965.]]) te još jednu [[UEFA Liga prvaka 2009./10.|2010.]] godine kada je također osvojio i naslov prvaka Serie A te naslov prvaka [[Coppa Italia|talijanskog kupa]]. Klub je osvojio i tri titule [[UEFA Kup|Kupa UEFA]], dva [[Interkontinentalni kup|interkontinentalna kupa]] i jedno [[FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo|klupsko svjetsko prvenstvo]].
 
Inter igra u crno-plavim dresovima na domaćem stadionu [[San Siro|Giuseppe Meazza]].
 
== Povijest ==
=== Rane godine (1908. - 19521960.) ===
[[Datoteka:Internazionale1910Scudetto.jpg|mini|200px300px|Prvi tim Intera koji je osvojio [[Serie A|Scudetto]] [[1910.]] godine]]
Klub je osnovan [[9. ožujka]] [[1908.]] godine pod nazivom '''Foot-Ball Club Internazionale Milano''' nakon raskola [[Milan|milanskog]] [[kriket]] i [[nogomet|nogometnog]] kluba (u kojem se nalazilo 44 člana). Grupa [[Talijani|Talijana]] i [[Švicarci|Švicaraca]] ([[Giorgio Muggiani]], slikar koji je kreirao službeni logo kluba, Bossard, Lana, Bertoloni, De Olma, Enrico Hintermann, Arturo Hintermann, Carlo Hintermann, Pietro Dell'Oro, Hugo i Hans Rietmann, Voelkel, Maner, Wipf i Carlo Ardussi) bila je nesretna uslijed dominacije samih Talijana u klubu [[AC Milan]] pa su se od njih odvojili i osnovali ''Internazionale''. Od samog početka klub je bio otvoren prema stranim igračima te je na taj način opravdao svoje ime.
 
Line 64 ⟶ 62:
Prvi [[Coppa Italia|talijanski kup]] Inter je osvojio u sezoni 1938./39. pod vodstvom [[Giuseppe Meazza|Giuseppe Meazze]] po kojem je stadion [[San Siro]] dobio službeno ime, a peti naslov prvaka uslijedio je [[1940.]] godine unatoč tome što je tada Meazza bio ozlijeđen. Nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] klub je nanovo promijenio ime u '''Internazionale''' koje su zadržali do danas.
 
=== Veliki''Grande Inter'' (Grande1960. Inter- 1968.) ===
Nakon rata ''Internazionale'' je svoj šesti naslov prvaka osvojio [[1953.]], a sedmi odmah sljedeće, [[1954.]] godine. Slijedom tih naslova, Inter je započeo s najuspješnijim godinama u svojoj klupskoj povijesti, poznatijim kao era ''Velikog Intera'' (Grande Inter). Tijekom tog perioda u kojem je trener bio [[Helenio Herrera]], klub je osvojio tri naslova prvaka Italije ([[1963.]], [[1965.]] i [[1966.]]). Najpoznatiji trenuci iz tog razdoblja svakako uključuju dvostruko osvajanje [[UEFA Liga prvaka|Europskog kupa]]. [[1964.]] godine Inter je svoj prvi Europski kup osvojio porazivši u finalu slavni [[Španjolska|španjolski]] klub [[Real Madrid]]. Sljedeće sezone, igrajući na svom domaćem stadionu [[San Siro]] pobijedili su dvostruke prvake [[S.L. Benfica|Benficu]]. U sezoni 1966./67. Inter je ponovno došao do finala Europskog kupa kojeg je izgubio rezultatom 2:1 od [[Celtic FC|Celtica]] u [[Lisabon|Lisabonu]].
 
Line 73 ⟶ 71:
=== Teška vremena (1990. - 2004.) ===
90-te godine prošlog stoljeća bile su doba velikih razočarenja za Inter. I dok su njihovi najveći rivali, [[AC Milan|Milan]] i [[Juventus]], ostvarivali fantastične rezultate kako na domaćim, tako i na europskim travnjacima, Inter je stalno bio u zaostatku, često se nalazeći na sredini tablice, zabilježivši najgori rezultat u sezoni 1993./94. kada su bili samo na bod od ispadanja u [[Serie B|drugu ligu]]. Unatoč tome, zabilježili su i nekoliko europskih uspjeha tijekom tog desetljeća osvojivši priznato nogometno natjecanje [[Kup UEFA]] čak tri puta - [[1991.]], [[1994.]] i [[1998.]]
[[Datoteka:Moratti 2013.JPG|mini|200px300px|[[Massimo Moratti]], bivši predsjednik i vlasnik Intera]]
Nakon što je predsjednik kluba postao [[Massimo Moratti]] [[1995.]] godine, Interu je obećano bolje razdoblje uz potpisivanje profiliranih igrača poput [[Ronaldo Luís Nazário de Lima|Ronalda]], [[Christian Vieri|Christiana Vierija]] i [[Hernan Crespo|Hernana Crespa]]. Inter je čak dva puta postigao rekord u visini transfera tijekom tog razdoblja: 19.5 milijuna [[Euro|eura]] za Ronalda iz [[FC Barcelona|Barcelone]] [[1997.]] godine te 31 milijun eura za Christiana Vierija iz [[SS Lazio|Lazija]] [[1999.]] godine. Međutim, 90-te su svejedno ostale godine velikih razočarenja i do danas su jedino desetljeće u Interovoj povijesti u kojem nisu uspjeli osvojiti niti jedno prvenstvo [[Italija|Italije]]. Za Interove navijače teško je bilo točno odrediti krivca za neuspjehe pa je sve to dovodilo do vrlo klimavih odnosa između predsjednika, menadžera i ponekih igrača.
 
Line 79 ⟶ 77:
 
Za sezonu 1999./00. Massimo Moratti napravio je velike promjene ponovno kupivši skupocjene igrače. Genijalnim potezom smatralo se dovođenje bivšeg Juventusovog trenera [[Marcello Lippi|Marcella Lippija]] pa je većina navijača i novinara vidjela u Interu novog prvaka. Za tu sezonu također su kupljeni [[Angelo Peruzzi]] i [[Francuzi|francuska]] legenda [[Laurent Blanc]] kao i Christian Vieri i [[Vladimir Jugović]]. Jedna od prednosti također je bila i ta što tu sezonu Inter nije uopće igrao u [[Europa|Europi]] pa se u potpunosti mogao posvetiti domaćem prvenstvu. Međutim, još jedanput nisu uspjeli, iako su bili vrlo blizu osvajanju prvog domaćeg pokala nakon [[1989.]] godine - [[Coppa Italia|talijanskog kupa]]. U finalu su ih porazili igrači Lazija, omogućivši tako klubu iz Rima dvostruku titulu ([[Serie A|prvenstvo]] i kup).
[[File:Javier Zanetti FC Internazionale.jpg|thumb|left|300px|[[Javier Zanetti]] jedna je od najvećih igračkih legendi Intera. Za Inter je nastupao u razdoblju od [[1995.]] do [[2014.]] godine tijekom kojeg je s klubom osvojio 16 trofeja i nastupio u sveukupno 615 utakmica čime drži rekord u najviše nastupa u [[Serie A]] kao strani igrač.]]
 
Sljedeće sezone uslijedilo je još veće razočarenje. Inter je impresivno krenuo u utakmici [[Supercoppa Italiana|talijanskog Super-kupa]] protiv Lazija u kojoj je rano vodstvo donijela novo pridošlica u klub [[Robbie Keane]] - međutim, ipak je izgubio utakmicu rezultatom 4:3. Unatoč porazu, klub je očekivao dobru sezonu. Ipak, [[UEFA Liga prvaka 2000./01.|ispali su već u kvalifikacijskom ciklusu]] za [[UEFA Liga prvaka|Ligu prvaka]] od slabašnog [[Švedska|švedskog]] kluba [[Helsingborgs IF|Helsingborga]]. [[Alvaro Recoba]] dobio je mogućnost da poravna rezultat iz [[jedanaesterac|jedanaesterca]] dosuđenog u posljednjim minutama utakmice kojeg je vratar [[Sven Andersson]] obranio pa se Inter ponovno našao u problemima. Marcello Lippi dobio je otkaz nakon tek jedne odigrane utakmice u Seriji A koju je Inter izgubio od [[Reggina Calcio|Reggine]] (prvi puta u svojoj povijesti). Tijekom tog razdoblja navijači Milana ismijavali su Inter budući je Milan postizao velike uspjehe na domaćim, ali i europskim travnjacima. Također se činilo da Milanovim pobjedama nad Interom nema kraja, a najsramotniji poraz dogodio se u sezoni 2000./01. kada je Milan pobijedio s uvjerljivih 6:0 čime je označio i najveći domaći poraz u povijesti kluba. [[Marco Tardelli]] koji je na klupi zamijenio Lippija nije uspio poboljšati igru i od strane navijača je upamćen kao trener koji je od gradskog rivala izgubio ovim sramotnim visokim rezultatom. Christian Vieri i [[Fabio Cannavaro]], koji su u to vrijeme igrali za Inter, bili su također vlasnici [[restoran|restorana]] u Milanu koji su nakon ovog poraza vandalizirani od strane gnjevnih navijača. Jedina pozitivna stvar koja se u toj sezoni dogodila je dovođenje [[Ivan Cordoba|Ivana Cordobe]] iz [[San Lorenzo|San Lorenza]] koji će postati stup obrane Intera u nadolazećim godinama.
 
Line 90 ⟶ 88:
Međutim, još jedanput je nestrpljenje predsjednika Massima Morattija bilo jače od njega samog pa je Hernana Crespoa prodao nakon samo jedne sezone, a trener [[Hector Cuper]] otpušten je nakon tek nekoliko odigranih utakmica u novoj sezoni. Zamijenio ga je [[Alberto Zaccheroni]], dugogodišnji navijač Intera, ali također i čovjek koji je sjedio na klubi Lazija tijekom njihove 4:2 pobjede prethodne sezone; navijači su, logično, bili skeptični. Zaccheroni u igru nije unio ništa novog, osim dvije fantastične pobjede protiv Juventusa (3:1 i 3:2) na San Siru. Sezona sama po sebi nije bila ništa posebno. Inter je [[UEFA Liga prvaka 2003./04.|ispao u razigravanju po skupinama u Ligi prvaka]] (završili su natjecanje kao treći u grupi). Osim toga jedva da su se i kvalificirali za Ligu prvaka za narednu sezonu, budući su u Seriji A završili tek na četvrtom mjestu, samo bod ispred [[Parma FC|Parme]]. Nasvjetliji trenuci Intera te sezone bili su dovođenje [[Dejan Stanković|Dejana Stankovića]] i [[Adriano Leite Ribeiro|Adriana]] u [[siječanj|siječnju]] [[2004.]] godine koji su popunili goleme rupe nastale nakon odlaska Hernana Crespa i [[Clarence Seedorf|Clarencea Seedorfa]].
 
=== Uskrsnuće kluba i osvajanje trostruke krune (2004. - 20082010.) ===
Dana [[1. srpnja]] [[2004.]] godine na svojoj službenoj [[internet]] stranici Inter je objavio vijest da novi trener kluba postaje [[Roberto Mancini]] (bivši trener Lazija). U prvoj zajedničkoj sezoni Inter i Mancini skupili su 72 boda - 18 pobjeda, 18 neriješenih rezultata i tek 2 poraza. [[15. lipnja]] [[2005.]] godine Inter je osvojio [[Coppa Italia|talijanski kup]] pobijedivši u dvije utakmice [[AS Roma|Romu]] ukupnim rezultatom 3:0 (1:0 u [[Milan|Milanu]] te 2:0 u [[Rim|Rimu]]), a [[20. kolovoza]] uslijedilo je i osvajanje [[Supercoppa Italiana|talijanskog super-kupa]] protiv aktualnih prvaka [[Juventus|Juventusa]] rezultatom 1:0 nakon produžetaka (Juventusu je naknadno oduzet naslov prvaka Italije zbog skandala oko namještanja utakmica). Upravo ova pobjeda u super-kupu bila je prva nakon davne [[1989.]] godine. [[11. svibnja]] [[2006.]] goidne Inter je obranio naslov prvaka talijanskog kupa, ponovno porazivši u finalu Romu ukupnim rezultatom 4:1 (1:1 u Rimu te 3:0 na [[San Siro|San Siru]]).
 
Iako su sezonu 2005./06. završili na trećem mjestu, Interu je naknadno dodijeljen naslov prvaka Italije nakon što su Juventusu i [[AC Milan|Milanu]] oduzeti bodovi zbog sudjelovanja u namještanju utakmica. [[14. srpnja]] 2006. godine talijanska komisija proglasila je krivim Juventus, [[SS Lazio|Lazio]], [[ACF Fiorentina|Fiorentinu]], [[Reggina Calcio|Regginu]] i Milan za namještanje utakmica te ih razmjerno tome kaznila: Juventus je po prvi puta u svojoj povijesti izbačen u drugu ligu ([[Serie B]]), a Milanu je oduzeto 8 bodova pa je Inter u narednoj sezoni lako došao do nove titule (2006./07.).
Line 97 ⟶ 95:
Upravo je tijekom te sezone Inter postigao rekordni niz od 17 pobjeda za redom u [[Serie A|Seriji A]] koji je započeo [[25. rujna]] 2006. godine domaćom 4:1 pobjedom protiv [[AS Livorno Calcio|Livorna]], a završio [[28. veljače]] [[2007.]] godine neriješenim 1:1 rezultatom protiv [[Udinese Calcio|Udinesea]]. Gostujuća 5:2 pobjeda protiv [[Calcio Catania|Catanie]] [[25. veljače]] 2007. godine označila je rušenje rekorda od 15 pobjeda za redom kojeg su do tada držali [[Bayern München]] i [[Real Madrid]] iz pet najboljih liga svijeta ([[FA Premier liga|engleske]], talijanske, [[La Liga|španjolske]], [[Ligue 1|francuske]] i [[Njemačka nogometna Bundesliga|njemačke]]). Niz je trajao gotovo punih pet mjeseci i smatra se jednim od najboljih u europskoj nogometnoj povijesti; bolji od njih samo su ostali [[S.L. Benfica|Benfica]] (29 pobjeda), [[Celtic FC|Celtic]] (25 pobjeda) i [[PSV]] (22 pobjede). Ipak, Interova forma pred kraj sezone malo je pala, nakon neriješenih rezultata protiv Reggine koja se borila za opstanak (0:0 i 2:2), te [[U.S. Cittá di Palermo|Palerma]]. Potonja utakmica bila je posebno zanimljiva, budući je na poluvremenu Palermo bio u prednosti 2:0, ali se Inter uspio vratiti i izjednačiti na 2:2. Krajem sezone doživjeli su i prvi domaći poraz od Rome (3:1) na San Siru zahvaljujući dva Romina pogotka pred kraj utakmice.
 
Dana [[22. travnja]] [[2007.]] godine Inter je postao službenim prvakom Serie A drugu godinu za redom, ali prvi put "na terenu" nakon [[1989.]] godine nakon što su porazili [[AC Siena|Sienu]] 2:1. Osvajač [[Svjetsko prvenstvo u nogometu - Njemačka 2006.|svjetskog nogometnog prvenstva 2006. godine]], [[Marco Materazzi]] postigao je oba pogotka (u 18. i 60. minuti utakmice).
 
==== Osvajanje 16. naslova prvaka (sezona 2007./08.) ====
Inter je [[Serie A 2007./08.|sezonu 2007./08.]] započeo s ciljem osvajanja titula Serie A i Lige prvaka. Klub je započeo s dobrim igrama u ligi, zauzevši čvrstu prvu poziciju nakon nekoliko prvih kola i kvalificiravši se u osminu-finala Lige prvaka; međutim nakon poraza od [[Liverpool F.C.|Liverpoola]] 2:0 s desetoricom igrača [[19. veljače]] u Ligi prvaka budućnost Mancinija na klupi Intera dovedena je u pitanje. Loša forma u tom razdoblju nastavljena je i u tri sljedeća kola u kojima Inter nije došao do pobjede (remi protiv [[U.C. Sampdoria|Sampdorije]] i velikog rivala Rome, te gostujući poraz od [[SSC Napoli|Napolija]] koji je ujedno označio i prvi poraz sezone). Nakon poraza od Liverpoola u Ligi prvaka, Mancini je najavio želju za odlaskom iz kluba, ali se već sljedećeg dana predomislio.
 
Line 110 ⟶ 107:
Ipak, nakon pobjede klub je odlučio otpustiti Mancinija [[29. svibnja]], pozvavši se na njegovu volju za napuštanjem kluba nakon poraza od Liverpoola u Ligi prvaka.<ref name="mancini_inter">{{cite news |url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=29393&L=en |publisher=FC Internazionale Milano |accessdate=29 May 2008 |date=29 May 2008 |title=FC Internazionale Milano statement}}</ref>
 
==== ModernaDolazak povijestMourinha (2008. - ) ====
Dana [[2. lipnja]] [[2008.]] godine Inter je službeno objavio da je novi trener kluba postao [[Jose Mourinho]] (bivši trener [[FC Porto|Porta]] i [[Chelsea]]), a njegov asistent postao je [[Giuseppe Baresi]]. To je ujedno označilo Mourinha kao jedinog stranog trenera u [[Italija|Italiji]] u [[Serie A 2008./09.|sezoni 2008./09.]]<ref>{{cite news |url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=41433&L=it |publisher=FC Internazionale Milano |language=Italian |title=Nuovo allenatore: Josè Mourinho all'Inter |accessdate=2 June 2008 |date=2 June 2008}}</ref> Mourinho je za novu sezonu napravio samo tri promjene tijekom ljetnog transfernog perioda kupivši [[Mancini|Mancinija]]<ref>{{cite news |url=http://www.goal.com/en/Articolo.aspx?ContenutoId=777599 |publisher=Goal.com |title=Official: Inter sign Mancini |accessdate=20 July 2008 |date=20 July 2008}}</ref>, [[Sulley Muntari|Sulleyja Muntarija]]<ref>{{cite news |url=http://www.goal.com/en-us/Articolo.aspx?ContenutoId=794438 |publisher=Goal.com |title=Official: Inter sign Muntari |accessdate=15 August 2008 |date=28 July 2008}}</ref> i [[Ricardo Quaresma|Ricarda Quaresmu]].<ref>{{cite web|url=http://www.goal.com/en/Articolo.aspx?ContenutoId=843526 |title=Official: Quaresma Joins Inter |first=Scime |last=Adam |publisher = Goal.com |date=1 September 2008 |accessdate=1 September 2008}}</ref> U prvoj sezoni pod Mourinhovim vodstvom Inter je osvojio [[Supercoppa Italiana|talijanski super kup]] i četvrti uzastopni naslov prvaka Serie A, ali je također i treći put za redom izbačen u osmini-finala Lige prvaka, ovaj put od [[Manchester United|Manchester Uniteda]]. Nakon što je uspio četvrti put za redom osvojiti Serie A, Inter se pridružio [[Torino FC|Torinu]] i [[Juventus|Juventusu]] kao jedini klub kojem je to uspjelo i prvi koji je to napravio u posljednjih 60 godina.
[[File:Il biscione e l'fc Internazionale al Bernabeu.jpg|thumb|left|300px|Interovi navijači tijekom finala [[UEFA Liga prvaka|Lige prvaka]] [[UEFA Liga prvaka 2009./10.|2010.]] godine na stadionu [[Santiago Bernabéu]]]]
 
==== Petostruki prvaci (2010.) ====
<table style="float: right; width: 160px; border: #99B3FF solid 1px">
Line 136 ⟶ 133:
Osvojivši Scudetto, talijanski kup i prestižnu Ligu prvaka u jednoj sezoni, ''Internazionale'' je postigao tzv. ''Treble'' (u slobodnom prijevodu trostruki naslov) postavši prvi talijanski klub ikad kojem je to uspjelo. Nakon ovog povijesnog uspjeha, trener Jose Mourinho otišao je iz Intera u slavni [[Real Madrid]] [[28. svibnja]] [[2010.]] godine.<ref>{{cite news| url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/europe/8708315.stm | work=BBC News | title=Mourinho unveiled as boss of Real | date=31 May 2010}}</ref> Novim trenerom Intera postao je [[Rafael Benitez]] koji je potpisao dvogodišnji ugovor u [[lipanj|lipnju]].
 
Dana [[21. kolovoza]] [[2010.]] godine Inter je pobijedio Romu rezultatom 3:1 i tako osvojio [[Supercoppa Italiana|talijanski super-kup]], četvrti trofej te sezone. U [[prosinac|prosincu]] 2010. godine Inter je osvojio [[FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo|svjetsko klupsko nogometno prvenstvo]] prvi puta u povijesti, pobijedivši u finalu [[TP Mazembe]] rezultatom 3:0.<ref>{{cite web|url=http://soccernet.espn.go.com/report?id=309865&cc=5739|title=TP Mazembe 0–3 Internazionale|date=18 December 2010|work=ESPN Soccernet|accessdate=18 December 2010}}</ref> Na taj je način ''Internazionale'' postao petostrukim prvakom, pridruživši se [[Liverpool F.C.|Liverpoolu]] ([[2001.]]), Al-Ahlyju (2006.) i [[FC Barcelona|Barceloni]] (2009.) kao jedinim klubovima u povijesti kojima je takvo nešto uspjelo. Međutim, nakon pobjede u finalu svjetskog klupskog prvenstva, a uslijed izrazito loših rezultata u domaćem prvenstvu (13 bodova zaostatka za vodećim [[AC Milan|Milanom]] i dvije utakmice manje) Rafael Benitez dobio je otkaz.<ref>{{cite news|url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=35392&L=en |title= Inter and Benitez separate by mutual agreement |date=23 December 2010 |work=inter.it}}</ref> Zamijenio ga je [[Leonardo Nascimento de Araujo|Leonardo]] već sljedećeg dana.<ref>{{cite news|url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=35398&L=en |title= Welcome Leonardo! Inter's new coach |date=24 December 2010 |work=inter.it}}</ref> Tijekom zimskog transfernog perioda klubu su se pridružili [[Andrea Ranocchia]],<ref>{{cite news|url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=35441&L=en |title= Transfer news: Ranocchia signs until 2015 |date=3 January 2011 |work=inter.it}}</ref> [[Giampaolo Pazzini]],<ref>{{cite news|url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=35679&L=en |title= Welcome to Inter, Giampaolo Pazzini! |date=28 January 2011 |work=inter.it}}</ref> [[Houssine Kharja]]<ref>{{cite news|url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=35683&L=en |title= Transfers: Kharja joins Inter |date=29 January 2011 |work=inter.it}}</ref> i [[Yuto Nagatomo]].<ref>{{cite news|url=http://www.inter.it/aas/news/reader?N=35718&L=en |title=Yuto Nagatomo joins Inter |date=31 January 2011 |work=inter.it}}</ref>
 
=== Ponovni pad i promjene u vlasničkoj strukturi (2010. - ) ===
Prije samog početka sezone 2011./12. Inter je prodao svog glavnog napadača [[Samuel Eto'o|Samuela Eto'a]].
Svoj trenerski mandat u Interu Leonardo je započeo s impresivnih 30 osvojenih bodova u 12 utakmica, bolje od njegovih prethodnika Beniteza i Mourniha. Dana [[6. ožujka]] [[2011.]] godine Leonardo je s Interom postigao novi rekord u Serie A osvojivši trideset i tri boda u trinaest utakmica (prethodni rekord držao je [[Fabio Capello]] s osvojena trideset i dva boda u trinaest utakmica u sezoni 2004./05.). Leonardo je Inter doveo do četvrtfinala Lige prvaka gdje je izgubio od [[Schalke|Schalkea 04]], ali je pred kraj sezone s klubom ipak osvojio talijanski kup. Međutim, na kraju sezone dao je ostavku, a nakon njega Inter su u naredne dvije godine vodili [[Gian Piero Gasperini]], [[Claudio Ranieri]] i [[Andrea Stramaccioni]]. Nitko od njih nije bio previše uspješan.
 
Dana [[1. kolovoza]] [[2012.]] godine klub je službeno objavio da će Moratti [[Kina|kineskom]] [[konzorcij|konzorciju]] pod vodstvom Kennetha Huanga prodati manjinski udio u klubu.<ref name=Huang>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/40469|title=Press release: Internazionale Holding S.r.l|date=1 August 2012|accessdate=5 June 2015|publisher=F.C. Internazaionale Milano}}</ref> Istoga dana Inter je također objavio i da je potvrđen dogovor s kineskom [[korporacija|korporacijom]] za gradnju željeznica u vezi izgradnje novog stadiona, ali je dogovor na kraju ipak propao.<ref name=Inter2013bilancio>F.C. Internazionale Milano S.p.A. ''bilancio'' (financial report and accounts) on 30 June 2013, [http://www.registroimprese.it PDF purchased from Italian C.C.I.A.A.]</ref> Dana [[24. svibnja]] [[2013.]] godine na klupu Intera umjesto Stramaccionija došao je [[Walter Mazzarri]]. Sezona 2012./13. bila je jedna od najgorih u novijoj klupskoj povijesti budući je Inter sezonu završio na devetom mjestu Serie A bez ikakve mogućnosti kvalifikacija za bilo koje europsko klupsko natjecanje.
 
Dana [[15. listopada]] [[2013.]] godine indonezijski konzorcij (''International Sports Capital HK Ltd.'') pod vodstvom Ericka Thohira, Handyja Soetedja i Rosana Roeslanija potpisao je ugovor kojim preuzima 70% Interovih dionica od tvrtke Internazionale Holding S.r.l.<ref>{{cite web |url=https://www.forbes.com/sites/afontevecchia/2013/10/15/inter-milan-sells-70-stake-to-indonesias-erick-thohir-at-480m-valuation/|title=Inter Milan Sells 70% Stake To Indonesia's Erick Thohir At $480M Valuation|date=16 October 2013}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/44183|title=F.C. Internazionale statement|date=15 November 2013|accessdate=5 June 2015|publisher=F.C. Internazaionale Milano}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/43937|title=FC Internazionale Milano SpA signs an agreement to open capital to new investors|date=15 October 2013|accessdate=6 June 2015|publisher=F.C. Internazaionale Milano}}</ref> Nakon potpisivanja ugovora, Morattijeva tvrtka Internazionale Holding S.r.l. ostala je u vlasništvu 29,5% dionica kluba.<ref name=Inter2014bilancio>F.C. Internazionale Milano S.p.A. ''bilancio'' (financial report and accounts) on 30 June 2014, [http://www.registroimprese.it PDF purchased from Italian C.C.I.A.A.]</ref> Potpisom ugovora, dionice Intera potpale su u vlasništvo kompanija pod zajedničkim nazivom ''International Sports Capital S.p.A. of Italy'' (70% udjela), ''International Sports Capital HK Limited'' i ''Asian Sports Ventures HK Limited of Hong Kong''. Potonja kompanija nalazila se u vlasništvu većeg konzorcija imena ''Nusantara Sports Ventures HK Limited'' (60% dionica, čiji je vlasnik bio Thohir), ''Alke Sports Invstment HK Limited'' (20% dionica) i ''Aksis Sports Capital HK Limited'' (20% dionica). Budući je Thohir također bio suvlasnik nogometnog kluba [[D.C. United]] koji se natječe u [[Major League Soccer|američkoj nogometnoj ligi]] te nogometnog kluba Persib Bandung koji se natječe u [[Indonezija|indonezijskoj]] nogometnoj ligi, dana [[2. prosinca]] 2013. godine objavljeno je da su Inter i D.C. United formirali strateško partnerstvo.<ref name=DC>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/44348|title=F.C. Internazionale Milano and D.C. United announce collaborative agreement|date=2 December 2013|accessdate=6 June 2015|publisher=F.C. Internazaionale Milano}}</ref>
 
Tijekom Thohirove ere klub je započeo modificirati svoju financijsku strukturu u poslovni model, premda je i dalje kršio UEFA-ine regulacije financijskog fair playa donešene [[2015.]] godine. Inter je kažnjen pa je u UEFA-inim natjecanjima morao igrati s manje igrača nego što je to uobičajeno. U to vrijeme, točnije [[14. studenog]] [[2014.]] godine na trenersku poziciju vraća se Roberto Mancini.
 
Dana [[6. lipnja]] [[2016.]] godine konglomerat ''Suning Holdings Group'' u vlasništvu Zhanga Jindonga (suosnivača i predsjednika korporacije ''Suning Commerce Group'') otkupio je većinski udio Intera od Thohirovog konzorcija International Sports Capital S.p.A. te ostatke dionica Morattijeve tvrtke Internazionale Holding S.r.l.<ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/53171|title=Suning Holdings Group acquires majority stake of F.C. Internazionale Milano|date=6 June 2016|access-date=6 June 2016|publisher=F.C. Internazionale Milano}}</ref> Prema različitim izvještajima, ukupna investicija konglomerat Suning je koštala oko 270 milijuna [[Euro|eura]].<ref>{{cite web|url=https://www.reuters.com/article/us-soccer-inter-milan-suning-idUSKCN0YR03T|title=China's Suning buying majority stake in Inter Milan for $307&nbsp;million|date=5 June 2016|access-date=24 July 2017|publisher=Reuters}}</ref> Dogovor je postignut tijekom sastanka održanog [[28. lipnja]] 2016. godine nakon kojeg je Suning Holdings Group postala vlasnicom 68,55% dionica kluba.<ref>{{cite press release|url=http://www.inter.it/it/news/74087/assemblea-degli-azionisti-di-f-c-internazionale-milano|title=Assemblea degli Azionisti di F.C. Internazionale Milano|trans-title=F.C. Internazionale Shareholders' Meeting |date=28 June 2017|access-date=11 July 2017|publisher=F.C. Internazionale Milano}}</ref>
 
Ipak, prva sezona pod novim vlasništvom započela je lošim nastupima u predsezonskim prijateljskim utakmicama. Dana [[8. kolovoza]] 2016. godine uslijed nemogućnosti dogovora oko smjera u kojem klub treba ići, Interovo vodstvo razilazi se s tadašnjim trenerom Mancinijem.<ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/54033/f-c-internazionale-statement|title=F.C. Internazionale statement|publisher=}}</ref> Na njegovo mjesto dolazi [[Frank de Boer]] koji [[1. studenog]] iste godine dobiva otkaz nakon samo jedanaest utakmica tijekom kojih je četiri dobio, dvije odigrao neriješeno, a čak pet izgubio.<ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/55489/f-c-internazionale-statement|title=F.C. Internazionale statement|publisher=}}</ref> Njegov nasljednik [[Stefano Pioli]] nije uspio podići formu kluba pa je Inter te sezone zabilježio jedan od najlošijih nastupa u UEFA-inim natjecanjima u svojoj povijesti.<ref>{{it}} {{cite news|url=http://ricerca.repubblica.it/repubblica/archivio/repubblica/2016/12/09/eder-per-linutile-successo-dellinter-passa-la-sheva44.html|title=Eder per l'inutile successo dell'Inter passa la sorpresa Hapoel Be'er Sheva|author=Stefano Scacchi|work=la Repubblica|date=December 9, 2016|page=44}}</ref> Unatoč tome što je pobijedio u čak osam utakmica za redom, Pioli i klub su se razišli kada je postalo očito da Inter šestu godinu za redom neće završiti među tri najbolja talijanska kluba u Serie A. Posljednje tri utakmice sezone klub je preuzeo trener iz Primavere Stefano Vecchi.<ref>{{cite web|url=http://www.inter.it/en/news/58237/f-c-internazionale-parts-ways-with-head-coach-stefano-pioli|title=F.C. Internazionale statement|publisher=}}</ref> Dana [[9. lipnja]] [[2017.]] godine na klubu Intera dolazi [[Luciano Spalleti]] koji je do tada vrlo uspješno vodio Romu. Spalletti je potpisao dvogodišnji ugovor s Interom.<ref>{{cite web|title=Luciano Spalletti, new Inter coach|url=https://www.bbc.co.uk/sport/football/40225010|website=www.bbc.co.uk|publisher=BBC}}</ref>
 
=== Ostale povijesne informacije ===
Line 145 ⟶ 153:
U razdoblju od 2006. do [[2010.]] godine klub je osvojio pet uzastopnih naslova prvaka Italije, izjednačivši rekord.<ref>{{cite web|url=http://www.rsssf.com/tablesi/italchamp.html%7Cpublisher=RSSSF|publisher=RSSSF|title= Italy – List of Champions|accessdate=}}</ref>
 
TrenutniU razdoblju od [[1995.]] do [[2004.]] te od 2006. do [[2013.]] godine predsjednik i vlasnik kluba bio je [[Massimo Moratti]]. Njegov otac [[Angelo Moratti|Angelo]] također je bio predsjednik Intera tijekom zlatne ere tog kluba - [[60-tihih]] godina prošlog [[stoljeće|stoljeća]]. Massimo je, pokušavši imitirati očev veliki uspjeh, potrošio pozamašne količine novca dovodeći u klub najskuplje svjetske nogometaše prošlih i sadašnjih generacija kako bi osvojio [[Serie A|Scudetto]] prvi put nakon [[1989.]] godine. Zbog Interovih neuspjeha u osvajanju naslova, Moratti je često bio kritiziran od strane navijača. Na kraju sezone 2005./06. Massimo je prijetio da će klub staviti na prodaju, ali je od toga odustao nakon skandala oko namještanja utakmica koji je Interu omogućio administrativni naslov prvaka Italije. Kasnije je to ipak učinio pa je trenutačni predsjednik kluba Erick Thohir koji tu funkcion obnaša od 2013. godine.
 
== Službeni logo, boje i nadimci ==
=== Interov logo ===
 
Jedan od osnivača Intera, [[slikar]] [[Giorgio Muggiani]], direktno je odgovoran za dizajni prvog službenog loga kluba [[1908.]] godine. Prvi dizajn inkorporirao je slova "FCIM" (''Football Club Internazionale Milan'') u sredini serije krugova koji su oformili grb kluba. Osnovni elementi dizajna ostali su konzistentni čak i kada su se dodavali/izmjenjivali razni drugi detalji loga tijekom godina. [[1998.]] godine klub je objavio potpuno novu iteraciju grba, ostavši pri originalnom dizajnu i dodajući sitne estetske izmjene.
 
Line 160 ⟶ 167:
== Navijači i suparništva ==
=== Navijači ===
[[Datoteka:GiuseppeMeazzaNeazzurro.jpg|mini|200px300px|Najžešći navijači Intera stvaraju pravu atmosferu na svom stadionu [[San Siro|Giuseppe Meazza]]]]
Inter je jedan od klubova s najvećom navijačkom podrškom u [[Italija|Italiji]] što su potvrdile [[novine]] [[La Repubblica]] u svom istraživanju u [[kolovoz|kolovozu]] [[2007.]] godine.<ref name=research>{{cite news|url=http://www.repubblica.it/2007/08/sezioni/sport/calcio/tifo-contro/tifo-contro/tifo-contro.html|publisher=La Repubblica official website|title=Research: Supporters of football clubs in Italy|date=August 2007|language=Italian}}</ref> Povijesno gledano, najveći dio navijača Intera iz [[Milan|Milana]] potiču iz srednjeg staleža [[Buržoazija|buržujskog]] dijela grada, dok za gradske rivale [[AC Milan]] uglavnom navijaju pripadnici radničke klase te doseljenici iz južne Italije.<ref name="autogenerated1" />
 
Line 166 ⟶ 173:
 
Najžešći navijači Intera obično se skupljaju na dijelu stadiona ''Curva Nord'', sjevernoj krivulji stadiona [[San Siro|Giuseppe Meazza]]. Upravo zbog ove dugogodišnje tradicije taj dio [[stadion|stadiona]] postao je poznat po tome što se tamo obično nalaze najveći transparenti i zastave kojima navijači podupiru svoj klub.
[[Datoteka:Adriano score vs Milan February 2009.jpg|mini|200px300px|lijevo|[[Adriano]] postiže kontroverzni pogodak u milanskom derbiju u [[veljača|veljači]] [[2009.]] godine]]
 
=== Suparništva ===
[[Datoteka:Adriano score vs Milan February 2009.jpg|mini|200px|lijevo|[[Adriano]] postiže kontroverzni pogodak u milanskom derbiju u [[veljača|veljači]] [[2009.]] godine]]
Inter ima nekoliko dugogodišnjih nogometnih suparnika, od kojih su dva posebno važna u talijanskom nogometu: za početak tu je gradski derbi, imena ''Derby della Madonnina'' s gradskim rivalom AC Milanom. Suparništvo je to koje postoji još od prvog dana kada se Inter odvojio od Milana, davne [[1908.]] godine.<ref name="autogenerated1" /> Ime je derbi dobio po [[Marija (majka Isusova)|blaženoj djevici Mariji]] čija se [[Skulptura|statua]] nalazi na vrhu [[Milanska katedrala|milanske katedrale]] i predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija. Same utakmice obično su poznate po živahnoj atmosferi s mnogobrojnim transparentima (često humorističnim ili uvredljivim) koje navijači postavljaju prije početka derbija. U vrlo čestoj upotrebi su i baklje koje su znale dovesti i do prekida mečeva od kojih je svakako najpoznatiji onaj iz četvrt-finala [[UEFA Liga prvaka 2004./05.|Lige prvaka 2005. godine]] održan [[12. travnja]] nakon što je baklja koju su bacili navijači Intera pogodila vratara Milana [[Dida (vratar)|Didu]] u rame.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/sport1/hi/football/europe/4432047.stm|publisher=BBC.co.uk|title=Milan game ended by crowd trouble|date=25 July 2007}}</ref> Do danas ova dva rivala odigrali su sveukupno 204 utakmice. AC Milan ima 72 pobjede, dok Inter ima tek jednu manje - 71. 61 put odigrali su neriješeno, a posebno je zanimljiva činjenica što su oba kluba do danas u međusobnim derbijima postigla isti broj pogodaka: 279. Najveća pobjeda Intera nad Milanom datira od [[6. veljače]] [[1910.]] godine (5:0), dok je Milan najveću pobjedu u derbiju ostvario [[3. ožujka]] [[1918.]] (8:1). Oba kluba do danas su osvojila 18 naslova prvaka Serie A.
 
Line 180 ⟶ 186:
=== Umirovljeni brojevi ===
'''3''' - [[Giacinto Facchetti]], [[Branič (nogomet)|lijevi branič]], [[1960.]] - [[1978.]] (čast odana posthumno). Broj je ''umirovljen'' [[8. rujna]] [[2006.]] godine. Posljednji igrač koji je nosio dres s tim brojem bio je [[Argentina|argentinski]] centralni branič [[Nicolás Burdisso]] koji je u ostatku sezone nosio dres s brojem 16.<ref>http://www.inter.it/aas/news/reader?L=en&N=23876&stringa=facchetti%203</ref>
 
'''4''' - [[Javier Zanetti]], [[Branič (nogomet)|branič]], [[1995.]] - [[2014.]] Zanetti je za Inter sveukupno odigrao 858 utakmica u razdoblju od 1995. do igračkog umirovljenja u [[ljeto]] 2014. godine. Predsjednik kluba Erick Thohir potvrdio je da je Zanettijev dres s brojem 4 umirovljen iz poštovanja prema igraču.<ref>{{cite web|url=https://www.theguardian.com/football/2014/jun/30/internazionale-retire-no4-shirt-honour-javier-zanetti|title=Internazionale retire No4 shirt in honour of Javier Zanett|website=The Guardian.com|date=30 June 2014}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.goal.com/en/news/10/italy/2014/06/30/4925488/inter-make-zanetti-vice-president-retire-no4-jersey|title=Inter make Zanetti vice-president and retire No.4 jersey|date=30 June 2014|website=Goal.com}}</ref>
 
=== Poznati igrači kluba ===
Line 230 ⟶ 238:
 
== Treneri kluba ==
[[Datoteka:Jose Mourinho - Inter Mailand (7).jpg|mini|200px|[[Jose Mourinho]], prvi trener u Italiji koji je uspio osvojiti tri titule u jednoj sezoni: [[Serie A]], [[Coppa Italia|talijanski kup]] i [[UEFA Liga prvaka|Ligu prvaka]]]]
U povijesti ''Internazionalea'' sveukupno je 55 trenera vodilo klub. Prvi menadžer bio je [[Virgilio Fossati]]. [[Helenio Herrera]] do danas se najduže zadržao na klupi Intera - sveukupno je vodio klub devet godina (osam godina za redom), a ujedno je i najuspješniji trener u klupskoj povijesti s tri osvojena naslova prvaka [[Serie A]], dva [[UEFA Liga prvaka|Europska kupa]] i dva [[Interkontinentalni kup|Interkontinentalna kupa]]. [[Jose Mourinho]], koji je bio trener Intera "samo" dvije godine ([[lipanj]] [[2008.]] - lipanj [[2010.]]) prvi je koji je osvojio tri titule u jednoj sezoni u talijanskoj nogometnoj povijesti, a sa sveukupno 5 osvojenih titula s Interom drugi je najuspješniji trener u njegovoj povijesti.
[[Datoteka:Jose Mourinho - Inter Mailand (7).jpg|mini|200px300px|[[Jose Mourinho]], prvi trener u Italiji koji je uspio osvojiti tri titule u jednoj sezoni: [[Serie A]], [[Coppa Italia|talijanski kup]] i [[UEFA Liga prvaka|Ligu prvaka]]]]
 
<div style="font-size:100%">
; Osvajači trofeja
Line 245 ⟶ 252:
!colspan="3" |Međunarodni
|-
![[Serie A|Se]]!![[Coppa Italia|CpTK]]!![[Supercoppa Italiana|ScTS]]!![[UEFA Liga prvaka|ECLP]]/[[UEFA Liga prvaka|CLLP]]!![[Kup UEFA|UCKU]]!![[Interkontinentalni kup|ICpIK]]/[[FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo|CWCSK]]
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Virgilio Fossati]]
Line 310 ⟶ 317:
| 2010.–2011.
|<center>0||<center>1||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>1
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Gian Piero Gasperini]]
| 2011.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Claudio Ranieri]]
| 2011.-2012.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Andrea Stramaccioni]]
| 2012.-2013.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Walter Mazzarri]]
| 2013.-2014.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Roberto Mancini]]
| 2014.-2016.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|N|NIZ}} [[Frank de Boer]]
| 2016.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Stefano Vecchi]]
| 2016.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Stefano Pioli]]
| 2016.-2017.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Stefano Vecchi]]
| 2017.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|{{ZD|I|ITA}} [[Luciano Spalletti]]
| 2017.
|<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0||<center>0
|-
|'''Sveukupno'''
| 1909. –
| 1909–
|<center>18||<center>7||<center>5||<center>3||<center>3||<center>3||<center>39
|-
Line 354 ⟶ 401:
 
== Izvori ==
<div style="height: 220px; overflow: auto; padding: 3px; border:1px solid #AAAAAA; reflist4" >
{{izvori}}
</div>
 
== PovezniceVanjske poveznice ==
* {{ita oznaka}} {{eng oznaka}} {{spa oznaka}} {{zho oznaka}} {{ara oznaka}} [http://www.inter.it FC Internazionale Milano - službene stranice]
* [http://www.interclubfedeli.com Službena stranica navijača Intera iz Hrvatske i okolnih zemalja]
 
{{Serie A}}