Orson Welles: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m pravopis
Redak 180:
[[1961]]. je režirao ''In the Land of Don Quixote'', seriju od osam polusatnih epizoda za talijansku televizijsku mrežu RAI. Slično seriji, ''Oko svijeta s Orsonom Wellesom'', putopisi su bili na španjolskom, a u seriji su se pojavili i Wellesova supruga, Paola, i njegova kćer Beatrice. Iako je tečno govorio [[talijanski]], mreža nije bila zainteresirana za Wellesovo pripovijedanje na talijanskom zbog njegova naglaska, a serija je ostala neprikazana sve do 1964., kad je RAI dodao vlastitu naraciju. Na kraju su epizode restaurirane s originalnim glazbenim brojem koji je Welles odobrio, ali bez naracije.
 
1962. je režirao svoju adaptaciju ''[[Proces (1962)| Procesa]]'', temeljenu na romanu [[Franz Kafka| Franza Kafke]], koju su producirali Alexander i Michael Salkind. U filmu su nastupili Anthony Perkins kao Jozef K., Jeanne Moreau, [[Romy Schneider]], Paola Mori i Akim Tamiroff. Dok je snimao eksterijerne scene u [[Zagreb]]u, Wellesa su obavijestili da su Salkindi ostali bez novca, što je značilo da se setovi neće moći izgraditi. Kako mu nije bilo neobično snimanje na neobičnim mjestima, Welles je ubrzo interijere snimio u Gare d'Orsayju, tada napuštenoj željezničkoj stanici u [[Pariz]]u. Welles je smatrao kako lokacija ima "modernizam [[Jules Verne| Julesa Vernea]]" i melankolični osjećaj "čekanja", što je bilo prikladno za Kafku. Film je loše prošao u kinima. Tijekom snimanja, Welles je upoznao [[Oja Kodar|Oju Kodar]], koja će kasnije postati njegova muza, zvijezda i partnerica u sljedećih 20 godina.
 
Welles je nastavio glumiti, pripovijedati i s domaćinstvima u radovima drugih, i započeo snimanje ''Ponoćnih zvona'', koje je završeno [[1966]]. Sniman u Španjolskoj, film je bio kombinacija Shakespearovih djela, a govorio je o Falstaffu i njegovoj vezi s princom Halom. U glavnim ulogama pojavili su se Keith Baxter, John Gielgud, Jeanne Moreau i Margaret Rutherford, uz naraciju Ralpha Richardsona. Glazbu je ponovno skladao Francesco Lavagnino.