|
[[datoteka:Kyoto_Protocol_participation_map_2009.png|mini|300px|desno|Zelenom su bojom prikazane države koje su ratificirale [[Protokol iz Kyota|Kyoto protokol]], žutom one koje ga planiraju ratificirati, a plavom one koje su to odbile.]]
'''Staklenički efekt''', '''staklenički učinak''', '''efekt staklenika''' ili '''učinak staklenika''' je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] selektivnim propuštanjem [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]: atmosfera propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi [[molekula]]ma [[vodena para|vodene pare]], [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], te u manjoj mjeri nekih drugih plinova ([[klorofluorougljici]], [[metan]] i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila –73°C. Zbog povećanog stvaranja ugljikovog dioksida industrijskim procesima ([[industrijska revolucija]]) posljednjih se stotinjak godina učinak staklenika povećava i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a samim time i [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]]. <ref> '''efekt staklenika (učinak staklenika)''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17109] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između [[Sunčeva energija|energije]] prikupljene sa [[Sunce|Sunca]] i topline izračene u [[svemir]]. Plinovi čija je koncentracija porasla [[Onečišćavanje zraka|zagađenjem atmosfere]] odbijaju dio topline natrag na [[Zemlja|Zemlju]], što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u [[staklenik|stakleniku]], pa odatle i naziv.
== Staklenički plinovi ==
{{glavni|Staklenički plinovi}}
'''Staklenički plinovi''' su [[plin|plinovi]] koji uzrokuju [[efekt staklenika|staklenički učinak]] u [[planet|planetarnoj]] [[atmosfera|atmosferi]]. Najzastupljeniji i najjači staklenički plin je [[voda|vodena para]]. Plinovi kojih je manje i imaju slabiji učinak su [[ugljikov(IV) oksid|ugljikov dioksid]] i [[metan]]. <ref> [http://www.ipcc.ch/pdf/assessment-report/ar4/syr/ar4_syr_appendix.pdf] "IPCC AR4 SYR Appendix Glossary", 2008.</ref> Vodena para je uglavnom rezultat isparavanja [[Hidrosfera|hidrosfere]] i [[Transpiracija|transpiracije]] biljnog pokrova, ugljikov dioksid je rezultat [[Disanje|aerobnog disanja]] i [[gorenje|gorenja]], a metan taljenja i raspada [[Metanski klatrat|klatrata]], anaerobnih procesa, kao i nekih industrijskih procesa ([[industrijski uzgoj životinja]], pročiščavanje [[Zagađenje|otpadnih voda]], sječa šuma, [[prehrana]]). Zajednička značajka svih stakleničkih plinova je da otežavaju izlazak dugovalnog [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] iz atmosfere planeta. Neki od njih imaju negativni utjecaj na koncentraciju [[ozon]]a u [[stratosfera|stratosferi]]. Rezultat nazočnosti stakleničkih plinova je podignuta temperatura atmosfere, zbog čega je taj učinak odgovoran za održavanje [[život]]a na Zemlji, koja bi bez njega bila u prosjeku 33 ºC hladnija. <ref> Karl TR, Trenberth KE: "Modern Global Climate Change" [http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/302/5651/1719], journal=Science, 2003.</ref> <ref> Le Treut H, Somerville R, Cubasch U, Ding Y, Mauritzen C, Mokssit A, Peterson T and Prather M [http://www.ipcc.ch/pdf/assessment-report/ar4/wg1/ar4-wg1-chapter1.pdf] "Historical Overview of Climate Change Science In: Climate Change 2007: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change, publisher=Cambridge University Press, 2008.</ref> <ref> [http://nasascience.nasa.gov/earth-science/oceanography/ocean-earth-system/ocean-water-cycle] "NASA Science Mission Directorate article on the water cycle", publisher=Nasascience.nasa.gov, 2010.</ref> U novije vrijeme, pronađeno je da je njihova povišena koncentracija u vezi s [[globalno zatopljenje|globalnim zatopljenjem]]. Od početka [[Industrijska revolucija|industrijske revolucije]], izgaranje [[fosilna goriva|fosilnih goriva]] je doprinijelo povećanju ugljikovog dioksida u atmosferi, sa 0,028 % na 0,039 % (povećanje za 40 %). <ref> [http://cdiac.ornl.gov/pns/faq.html] "Frequently Asked Global Change Questions", publisher=Carbon Dioxide Information Analysis Center</ref> <ref> [http://www.esrl.noaa.gov/gmd/ccgg/trends/] NOAA </ref>
=== Uzroci nastanka stakleničnih plinova ===
=== Titan ===
[[Titan (mjesec)|Titan]] je najveći [[prirodni satelit]] [[Saturn]]a koji kruži oko Saturna na udaljenosti 1 221 830 km. Građen je od [[led]]a i [[stijena|stijenja]]. Unutrašnjost mu je vjerojatno razdvojena u nekoliko slojeva, sa središnjom jezgrom promjera oko 3 400 km, te nekoliko slojeva leda različitih kristalnih struktura. Unutrašnjost mu je možda još uvijek vruća. Iako po sastavu sličan ostalim Saturnovim satelitima, Titan je nešto veće gustoće. Razlog tome je što je dovoljno velik da pokrene proces [[gravitacija|gravitacijske]] kompresije odnosno zgušnjavanja uslijed vlastite težine. Titan je jedini planetni satelit u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] koji posjeduje značajniju atmosferu. Atmosfera na površini stvara tlak od čak 1.5 [[Bar (jedinica)|bara]], 50% više nego na Zemlji. Atmosfera je po sastavu većim dijelom molekularni [[dušik]] (94%), uz argon (6%) i nešto metana. Može se naći voda, te neki organski spojevi u tragovima ([[cijanovodik]], ugljikov dioksid). Učinak staklenika na Titanu posljedica je [[metan]]a, drugog stakleničkog plina, no s obzirom da njega nema dovoljno u atmosferi efekt je jako slab. Astronomi uspoređuju Titan sa mladom Zemljom. To bi bilo pogodno mjesto za život, da površina Titana nije izuzetno hladna. Temperatura na Titanu je oko -180°C.
== Protokol iz Kyota ==
{{glavni|Protokol iz Kyota}}
'''Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju [[UN|Ujedinjenih naroda]] o promjeni klime''' dodatak je [[međunarodni ugovor|međunarodnom sporazumu]] o klimatskim promjenama, potpisan s ciljem smanjivanja emisije [[ugljični dioksid|ugljikovog dioksida]] i drugih [[staklenički plinovi|stakleničkih plinova]]. Do sad ga je potpisalo 170 država i vladinih organizacija (stanje: prosinac [[2006]].). Protokol je stupio na snagu [[16. veljače]] [[2005]]., kada ga je ratificirala [[Rusija]]. Države koje su ga ratificirale čine 61% zagađivača. Protokol je otvoren za potpisivanje u [[japan]]skom gradu [[Kyoto|Kyotu]] u organizaciji Konvencije [[UN|Ujedinjenih naroda]] za klimatske promjene (UNFCCC), [[11. prosinca]] [[1997]]. Za njegovo stupanje na snagu bilo je potrebno da ga ratificira najmanje 55 država i da države koje su ratificirale protokol čine najmanje 55% zagađivača. To se dogodilo [[16. veljače]] [[2005]]., kada je Protokol ratificirala [[Rusija]].
Protokolom se smanjuje ispuštanje 6 stakleničkih [[plin]]ova: [[ugljični dioksid|ugljikovog dioksida]], [[metan]]a, [[Dušikovi oksidi|dušikovog oksida]], fluoriranih [[ugljikovodici|ugljikovodika]], perfluoriranih ugljikovodika i heksafluorida. U posljednjih nekoliko desetljeća, koncentracije stakleničkih plinova u [[atmosfera|atmosferi]] povećale su se zbog izgaranja [[fosilna goriva|fosilnih goriva]] u industriji, prometu itd., što je pridonijelo [[globalno zatopljenje|globalnom zatopljenju]] i [[klima]]tskim promjenama. [[Sjedinjene Američke Države]] i neke manje države odbile su ratificirati protokol iz Kyota. [[Greenpeace]] smatra da je protokol postavio preskromne ciljeve kojima se neće postići veći pomaci.
== Izvori ==
|
