Bleiburška tragedija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Literatura: + Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda godine 1945. |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 9:
[[Datoteka:Gedenkstätte für die Opfer des Massakers von Bleiburg.jpg|mini|300px|Spomenik bleiburškim žrtvama]]
'''Bleiburg''' je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od [[jugokomunisti|komunističkih]] pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici. Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom '''Bleiburški pokolj''' označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci. To je u [[Hrvatsko iseljeništvo|hrvatskoj iseljeničkoj]] literaturi nazvano '''[[Križni put]]''' (ponekad u množini, ''Križni putevi''), pa je danas izraz u općoj uporabi u Hrvatskoj (vidi članak [[Križni put (1945.)]]).
Današnja historiografija kao glavnog nalogodavca ovih zločina označuje Josipa Broza Tita, koji je čvrsto kontrolirao cjelokupno djelovanje jugoslavenskih oružanih snaga i snaga sigurnosti uključenih u te događaje, te koji se u vrijeme izvršenja zločina nalazio na području Sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije, te je mogao na najdjelotvorniji način nadzirati završne operacije svojih snaga i uspostavu kontrole nad zapadnim granicama Jugoslavije.
== Prethodno razjašnjenje ==
Line 156 ⟶ 158:
== Odgovornost Josipa Broza Tita ==
Pitanje odgovornosti Josipa Broza Tita - koji je u vrijeme ovih zločina držao čvrstu kontrolu nad svim vojnim snagama koje su izvršile pokolje - ostaje do danas kontroverzno: naposljetku do danas (2014. god.) središnji trgovi i najznačajnije ulice u mnogim hrvatskim gradovima nose njegovo ime. Kako su tijekom jugoslavenske komunističke vladavine općenito skrivani dokazi o Bleiburgu i pokoljima koji su nakon njega uslijedili, tako tadašnja historiografija baš ništa nije rekla niti o ulozi Josipa Broza Tita u uspostavi brojnih stratišta za na Bleiburgu i drugim obližnjim mjestima zarobljene vojnike poraženih vojski i civile koji su ih slijedili na putu prema zapadu: naprosto jugoslavenski historičari uopće nisu spominjali bilo koji zločin kojega su tijekom rata i u poraću skrivili [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizani]], [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenska armija]] ili bilo koja organizacija jugoslavenske vlasti. U [[Propaganda|propagandi]] jugoslavenskog režima, prikazivalo se da je on nastao na moralno besprijekoran način, i da njegovo djelovanje nije okaljano baš nikakvim moralnim negativnostima. Neki od autora skloni J. B. Titu priznaju danas zločine, ali nalaze "dobre razloge" da se pristupi masovnom ubijanju: naime da je postojala "opasnost" da vojne snage NDH prijeđu na stranu zapadnih saveznika, čime bi bila ugrožena obnova Jugoslavije i uspostava komunističke vladavine.<ref>[http://regionalexpress.hr/site/more/to-se-dogodilo-na-bleiburgu/ "Što se zapravo dogodilo na Bleiburgu"], Drago Pilsel, (članak sadrži cjeloviti tekst Drage Ivina "Što se zapravo dogodilo na Bleiburgu" iz 2007.), "Regional Express" 18.4.2012.</ref>
Vladimir Geiger u više znanstvenih radova ukazuje na Josipa Broza Tita kao naredbodavca zločina.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=167311&lang=en "Vladimir GEIGER, Josip Broz Tito i ratni zločini: Bleiburg – Folksdojčeri"] (prikaz knjige), Ana Jura, Časopis za suvremenu povijest, Vol.45 No.3, 2013.</ref> Neki drugi autori analiziraju iskaze očevidaca i literaturu iz "partizanskih" izvora koji smještaju Josipa Broza Tita (koji se prema dnevnim izvještajima iz "[[Vjesnik|Vjesnika]]" nije u vrijeme pokolja nalazio u Beogradu, nego je obilazio gradove i vojne postrojbe na području sjeverozapada Hrvatske i Slovenije) izravno na stratišta i u aktivnosti usmjerene na ubijanje tisuća vojnih i civilnih zarobljenika.<ref>[http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/zloini/4724-dr-zoran-boi-tito-je-bio-naredbodavac-pokolja-hrvatskog-stanovnitva-u-svibnju-i-lipnju-1945.html "Tito je bio naredbodavac pokolja hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945."], dr. Vladimir Božić, web-stranice Hrvatskog kulturnog vijeća, 23.6.2009.</ref> <ref>"[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=3956 RAZGOVOR: BOSANSKI FRANJEVAC FRA JOSIP ZVONIMIR BOŠNJAKOVIĆ: 'Ne može biti pravna i demokratska država koja nije utemeljena na istini]'", V. Čutura za "Glas Koncila", 15.5.2005.</ref> Da je Josip Broz Tito naložio ubijanja, iznosi i [[Simo Dubajić]], major Jugoslavenske armije koji je neposredno organizirao ubijanje barem 23.000 zarobljenika u [[Pokolj na Kočevskom Rogu|pokolju na Kočevskom Rogu]], te koji je o nizu zločina koje je počinio krajem II. svjetskog rata otvoreno progovorio u svojoj knjizi "Život, grijeh i kajanje" iz 2006. godine, a potom i u više intervjua za TV i pisane medije.<ref>[http://www.dw.de/ko%C4%8Devski-rog-nemate-razloga-biti-spori-u-%C4%8Di%C5%A1%C4%87enju/a-4473804 "Kočevski rog - 'Nemate razloga biti spori u čišćenju'"], "Deutsche Welle", 12.7.2009.</ref>
Tito je 26. svibnja 1945. u govoru pred građanstvom okupljenima na Kongresnom trgu u Ljubljani prilično jasno poručio: „''Što se tiče onih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je golemu većinu, a samo jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja izvan naše zemlje. Ta manjina više nikad neće gledati naše divne planine, naša rascvjetala polja. Ako bi se to ipak dogodilo, trajat će kratko.''“<ref>[["Simbol svih hrvatskih stradanja"]], Zorislav Lukić za "Vijenac" Matice hrvatske br. 474, 3. svibnja 2012.</ref>
Dominik Vuletić u radu “Kazenopravni i povijesni aspekti bleiburškog zločina“ piše: “Odgovornost zapovjednika i ostalih najodgovornijih časnika na terenu poput Baste, Ostojića ili Dubajića nikako se ne smije promatrati izolirano. Oni su bili kotači u velikom represivnom stroju jugoslavenskoga komunističkog aparata. Pritom nisu postupali na svoju ruku, bez obzira što su neki od njih poput Baste imali dosta prostora za autonomiju, već su izvršavali naređenja i slijedili opći režimski smjer najokrutnijeg obračuna s neprijateljem... Organizacija koja je bila zadužena u najvećoj mjeri za provođenje totalitarne i represivne politike jest [[UDBA|OZNA]] odnosno Odjeljenje za zaštitu naroda. Ta organizacija bila je glavni nositelj i provoditelj zločina. OZNA je osnovana osnovana odlukom Josipa Broza Tita od 13. svibnja 1944. god. Vrlo brzo stvorena je široka mreža suradnika OZNE sa svim jugoslavenskim postrojbama. Pritom se oslanjalo na vojno ustrojstvo jugoslavenskih snaga gdje je svaka jedinica uz redovnoga vojnog zapovjednika imala i političkog komesara. Takvo ustrojstvo preneseno je iz Staljinova modela reorganizacije Crvene armije tridesetih godina... Na čelu OZNE nalazio se načelnik koji je bio sve od njezina utemeljenja Aleksandar Ranković... Ranković u funkciji načelnika OZNE izravno je podređen Josipu Brozu Titu i između njih nema posrednika. Govoreći o odgovornosti samog Josipa Broza treba spomenuti da je on u vrijeme bleiburških događaja te marševa smrti koji su uslijedili bio predsjednik Vlade (DFJ), ministar obrane u toj Vladi, generalni sekretar partije (KPJ) te vrhovni zapovjednik svih jugoslavenskih oružanih snaga (prvo NOVJ a poslije Jugoslavenske armije), dakle de facto i de iure imao je kontrolu nad svim snagama te je bio najodgovornija osoba u zemlji. Jugoslavenske snage koje su sudjelovale u bleiburškim događajima postupale su po Titovim naređenjima i bile su pod njegovom kontrolom... O postojanju te kontrole svjedoči i stalna komunikacija između Josipa Broza i zapovjednika III. jugoslavenske armije Koste Nađa... 51. divizija, postrojba koja se našla u Bleiburgu dio je III. armije... 51. divizija i Milan Basta zajedno s cijelom III. jugoslavenskom armijom dobili su 17. i 18. svibnja nakon izvršenja bleiburških zločina i sprovođenja izručenih vojnika i civila natrag u Sloveniju od samog Tita nove vojne zadatke (budući da je bila riječ o najisturenijim jugoslavenskim postrojbama) glede napetosti sa zapadnim saveznicima te su ih odmah izvršile. Dakle, ne može biti sumnje da je Josip Broz Tito imao punu efektivnu kontrolu nad postrojbama koje su sudjelovale u zločinima.“<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/33854|title=Kazenopravni i povijesni aspekti bleiburškog zločina|author=Dominik Vuletić|date=prosinac 2007.|work=https://hrcak.srce.hr|language=|publisher=Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, Vol.41 No.85 Prosinac 2007.|accessdate=12. svibnja 2018.}}</ref>
== Hrvatska stradanja u brojkama ==
| |||