Budrovci: razlika između inačica

 

Življenje u zajednici čuvalo je tradiciju, govor, nošnju i običaje. Carska vojska [[1687.]] godine protjerala je Turke preko Save. Već [[1692.]] godine dolaze u Đakovo naslovni biskup bosanski fra Nikola Ogramić koji zna da je tu nekoć bilo sjedište njegove biskupije. Oramić je isposlovao od carske komore u Beču pravo da smije tu obnoviti svoju biskupsku stolicu i uživati nekadašnje vlastelinstvo. Sve do [[1747.]] godine isključivi gospodari ovdašnjeg naroda bili su dakovački biskupi. Tek osnutkom [[Virovitička županija|Virovitičke županije]] i stupanjem u život terezijanskih urbara, biskupova vlast je sužena, a odnosi vlaselinstva prema kmetovima uređeni su posebnim uredbama. Biskup je od sada svoju vlast po selima vršio preko plaćenih nadglednika (španova). Lokalnu upravnu vlast po selima nastavljaju voditi seoski knezovi.

Sredinom 19. stoljeća odvijaju se u đakovačkim selima duboke imovinske i socijalne promjene. Uzorci tih promjena potječu, u prvom redu, od zaključka hrvatskog Sabora 1848. godine kojim se u čitavoj Hrvatskoj ukida [[kmetstvo]]. Dotadašnji vlastelinski kmetovi, koji su skoro 200 godina radili svom biskupu, postaju odjednom slobodni poljodjelci i vlasnici svoje zemlje.