Rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija |
supa duma mupa |
||
Redak 20:
U [[feudalno društvo|feudalizmu]] države vode ratove radi porobljavanja i pljačke, teritorijalnog proširenja, stjecanja novih posjeda i iskorištavanja [[kmet]]ova. Među najveće ratove ovog karaktera spadaju ratovi franačke države pod [[Karlo Veliki|Karlom Velikim]], [[Osmansko Carstvo|turska]] osvajanja itd. Ciljevi tih ratova su imali i dinastičko obilježje kao npr. [[Stogodišnji rat]].
Međusobnih ratova feudalaca ili grupa feudalaca oko prevlasti i proširivanja teritorija na račun suparnika bilo je mnogo u razdoblju ''ranog feudalizma'' kad je rascjepkanost bila
Razdoblje feudalizma su potresali i seljački ratovi. Feudalno iskorištavanje učinilo je položaj kmeta vrlo teškim i tjeralo ga na borbu, i to pogotovu onda kad se pojavljuju i robno-novčani odnosi, pa se kmetu i nametnu teške novčane obveze.( [[Jacquerie]] u Francuskoj [[1358]]. godine, [[husitski ratovi]] u [[češka|Češkoj]] [[1419]] - [[1436]]. godine, [[veliki seljački rat u Njemačkoj]] pod vodstvom [[Thomas Müntzer|Thomasa Müntzera]], [[Dožina]] (György Dozsa) u [[Mađarska|Mađarskoj]] [[1514]]. godine, buna [[Ivan Bolotnjikov|Ivana Bolotnjikova]] [[1606]]. - [[1607]]. godine, [[Hvarska buna]] [[1510]]. - [[1514]]. godine, [[slovenska seljačka buna|slovenske seljačke bune]] u [[15. stoljeće|15]]. i [[16. stoljeće|16. stoljeću]], [[Seljačka buna|Velika seljačka buna]] u Hrvatskoj [[1573]]. godine.
Razvitak gospodarstva i povećanja bogatstva dovodi i do pojave [[plaćenička vojska|plaćeničkih vojski]], koji vode rat za račun onog koji ih plaća.
=== [[
[[Buržoazija]] kao nosilac i pokretač novih gospodarstvenih, društvenih, socijalnih i političkih odnosa u kapitalističkom društvu vodi antifeudalne i revolucionarne ratove u cilju nadilaženja feudalne racijepkanosti, i stvaranju nacionalnih država kao novog, pogodnijeg oblika razvitka kapitalističkog gospodarstva. Najpoznatije [[revolucija|revolucije]] tog do[[imperijalizam|imperijalističkog]] razdoblja su: nizozemska revolucija ([[rat između Nizozemske i Španjolske|Rat protiv Španjolske]] [[1566]] - [[1609]]. godine), [[francuska revolucija]], [[Američki rat za nezavisnost]] itd.
U ovom razdoblju dolazi i do čestih ratova između država ili koalicija država za [[hegemonija|hegemoniju]], kao posljedica neravnomjernog razvitka kapitalizma u raznim zemljama i njihovih različitih interesa u borbi za trgovinsku, pomorsku, kolonijalnu i drugu premoć (između [[Nizozemska|Nizozemske]] i [[Engleska|Engleske]], Nizozemske i Francuske, Engleske i Francuske, [[sedmogodišnji rat]] [[1756]]. - [[1763]]. godine, [[Krimski rat]] [[1853]]. - [[1856]]. godine.). Osim toga, vode se i ratovi za nacionalno ujedinjenje (Italija, [[Njemačka]]), ratovi za nacionalno oslobođenje (ratovi protiv [[Napoleon]]a [[1802]]. - [[1814]]. godine), ratovi [[srpski ustanci|balkanskih naroda]] protiv [[Turska|Turske]], [[Grčki rat za oslobođenje]] [[1821]]. - [[1829]].).
U 17. i 18. stoljeću kao rezultat [[kolonijalni ratovi|kolonijalnih ratova]], stvaraju se ogromni kolonijalni imperiji kapitalističkih europskih država. Kolonijalni ratovi imaju krajnje reakcionarnu ulogu, jer su lišili mnoge narode političke neovisnosti i uzrokovali su oslobodilačke ratove naroda [[kolonija]] ([[Indija]], [[Indonezija]], [[Alžir]], [[Meksiko]], [[Kuba]], [[Filipini]] itd.) U ovom razdoblju javljaju se i prvi građanski ustanci i ratovi koje, [[proletarijat]] vodi protiv buržoazije. ([[Pariška komuna]])
▲Imperijalistički ratovi za kolonije su naslijedili ratove predimperijalističkog razdoblja. Potreba za kolonijama i sirovinama su prerasli nacionalne okvire i pretvorili se u borbu imprijalističkih sila za podjelu svijeta, novih teritorija, tržišta i izvoz kapitala ([[španjolsko-američki rat]] [[1898]]. godine, [[burski rat]] [[1899]]. - [[1902]]. godine, [[rusko-japanski rat]] [[1904]]. - [[1905]]. godine), što je i uzrokovalo i [[Prvi svjetski rat]], koji izbija u uvjetima narušene ravnoteže među imperijalističkim državama.
== Uzroci ratova ==
Line 43 ⟶ 42:
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] crkva je kao najjači feudalac bila nositelj i stvaratelj religiozne ideologije, prema kojoj su ratovi izraz božje volje, natprirodne pojave pred kojim je čovjek nemoćan. U to ime, crkva vodi i [[Križarski ratovi|Križarske ratove]] i time prikriva njihov pravi karakter.
Buržoasko razdoblje donosi i šira objašnjenja rata (zakaj????). Mnogi napredni mislioci, znanstvenici, filozofi i dr. su bili protivnici rata kao sredstva za postizanje cilja i borili se protiv toga ([[Immanuel Kant]], [[Montesquieu]], [[Voltaire]], [[Rousseau]], [[Fichte]], [[Herder]] i dr.), vjerujući da zdrav ljudski um može spriječiti rat. U ovom razdoblju se javljaju tri različite teorije promatranja rata:
* idealističke,
* etičke i
Line 53 ⟶ 52:
** Rasna teorija je najgrublji vid ove biološke teorije, jer uzroke rata objašnjava prirodnom nejednakošću. U ovoj rasnoj teoriji se istakao njemački ideolog najreakcionarnijeg dijela njemačke buržoazije [[Friedrich Nietzsche|Nietsche]], koji je isticao nadmoć arijevske rase.
* Etičke teorije ([[Hegel(hitla)]], [[Pierre Joseph Proudhon|Proudhon]], [[Buckminster Fuller|Fuller]] i drugi) smatraju da je rat progresivna pojava koja pozitivno utiče na moral ljudi i naroda i bez koje se ne može ni zamisliti postojanje i razvitak društva, jer moralno stanje naroda doprinosi izobrazbi jakih ličnosti i nacija kojima je predodređena povijesna uloga. Rat čuva narode od truljenja i je najbolje sredstvo za liječenje naroda.
** Engleski svećenik [[Malthus]] je razvio teoriju da je rat neminovan za ograničavanje pretjeranog porasta stanovništva jer uništava suvišno stanovništvo i održava ravnotežu između sredstava za život i broja stanovnika.
| |||