Lijepa naša domovino: razlika između inačica

Zagrebački pravnik [[Antun Mihanović]], jedan od pjesnika [[hrvatskiHrvatski narodni preporod|hrvatskog narodnog preporoda]], napisao je domoljubnu pjesmu ''[[Horvatska domovina|HorvatzkaHorvatska domovina]]'' koja je postala temelj današnje himne <ref>Čl. 15. – 22. [[s:Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske|Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske]] (''[[Narodne novine]]'', br. 55/90., te čl. 137. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, ''Narodne novine'', br. 26/93. i 29/94.)</ref> – od 14 kitica uzete su prva, druga, pretposljednja i posljednja. ''HorvatzkaHorvatska domovina'' je objavljena [[14. ožujka]] [[1835.]]. godine na naslovnoj stranici desetog broja književnog lista ''[[Danica (časopis)|Danica]]'', koji je tada bio nositelj književnog preporoda.

Popijevka “Lijepa naša domovino” nastala je krajem [[1840-ih]]. Ne zna se točna godina njezina nastanka, ali se obično navodi [[1848.]] godina. Nije posve sigurno ni tko je skladatelj, ali se u drugoj polovici [[19. stoljeće|19. stoljeća]] uvriježilo mišljenje da je to [[Josip Runjanin]] ([[1821.]] – [[1878.]]).

Runjanin nije imao formalno glazbeno obrazovanje, a 1848. jegodine bio je kadet u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini. Zato se smatra da je popijevka skladana u Glini.

Lichtenegger je priredio skladbu za muški četveropjev. Godine [[1862.]] njegova je verzijainačica objavljena u ''Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora'' (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu.

Bilo je i drugih glazbenih varijanatainačica nakon Lichteneggera. Popijevka se uređivala za različite zborove i pritom mijenjala, a današnja varijantainačica potječe od [[Franjo Dugan stariji|Franje Dugana starijeg]] ([[1919.]]).

I danas postoje mnoge glazbene verzijeinačice ove pjesme: za muške, ženske, dječje i mješovite zborove, tamburaške i puhačke sastave, orgulje, klavirglasovir te [[simfonijski orkestar]].

Službeni notni zapis himne je konačno utvrđen [[1990.]]. godine u članku 17. Zakona o [[Hrvatski grb|grbu]], [[Hrvatska zastava|zastavi]] i himni [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].

Današnji zakonski tekst himne nije posve isti kao Mihanovićev originalizvornik. Osim što je bilo nužnih promjena zbog moderniziranja jezika, uvedeno je i nekoliko značenjskih promjena.

Primjerice, [[Antun Gustav Matoš]] je pisao „Oj hrvatska zemljo mila.“.<ref name="Bar">Barac, Antun . <small>(prir.)</small>; Matoš, Milan. <small>(sabrao)</small> ''Djela A. G. Matoša'', sv. 4., Izd. Binoza – nakladni zavod, Zagreb, 1935., str. [http://books.google.hr/books?lr=&cd=62&id=hHBIAAAAMAAJ&q=hrvatska+zemljo 231.]</ref>

Na prijedlog hrvatskog književnika [[Milivoj Slaviček|Milivoja Slavičeka]], ponovoponovno je umetnut stih ''sinje more svijetu reci''<ref name="vecernji">Denis Derk: [http://www.vecernji.hr/kultura/umro-autor-pjesme-vrijeme-je-da-se-dogada-napokon-covjek-clanak-472527 ''Umro autor pjesme "Vrijeme je da se događa napokon čovjek"''], ''[[Večernji list]]'', 7. studenoga 2012.</ref> (umjesto izvornog ''Kud li šumiš, světu reci'').

Službeni tekst himne je konačno utvrđen [[21. prosinca]] [[1990.]]. godine u članku 16. Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske.

Tijekom 19. stoljeća "Lijepa naša" se pjevala u svečanim nacionalnim prilikama kao i razne druge popijevke. Bila je samo jedna od mnogih narodnih himna, koje je zapisao Antun Mihanović [[1846.]] godine (''Bože živi'', ''Još Horvatzka ni propala'', ''Mi smo, braćo ilirskog'' itd.i ine). Godine [[1891.]], prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u [[Zagreb]]u, prvi put je navedena kao hrvatska himna i pjevala se pod naslovom ''Lijepa naša''.

Savez hrvatskih pjevačkih društava obratio se Hrvatskom saboru [[1907.]] godine “glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme ''Lijepa naša domovino'' hrvatskom himnom”. Iako saborSabor nije reagirao, ''Lijepa naša'' je postala neslužbena hrvatska himna, a u svečanim prilikama se izvodila odmah nakon ''[[Carevka|Carevke]]''. Kad je Hrvatska [[29. listopada]] [[1918.]] godine stekla (kratkotrajnu) neovisnost, Sabor je pjevao ''Lijepu našu''.

Također se neslužbeno pjevala između dva rata. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugoga svjetskog rata]] pjevali su je i ustaše i partizani. Tijekom [[narodnooslobodilački rat|narodnooslobodilačkog rata]] ''Lijepa naša'' nastavila je biti simbolom hrvatske političke tradicije i identiteta. Status himne neformalno joj je priznat na osnivačkoj skupštini [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]] održanoj [[13. lipnja|13.]] i [[14. lipnja]] [[1943.]] godine u [[Otočac|Otočcu]] i [[Plitvička jezera|Plivičkim jezerima]], kada je prvo zasjedanje ovoga tijela zaključeno svečanim izvođenjem ''Lijepe naše''. Poslije rata nije ugušena, nego se u svečanim prilikama svirala odmah nakon [[Hej, Slaveni|jugoslavenske himne]].<ref>[http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=12720 Obilježja državnosti Republike Hrvatske-Himna Republike Hrvatske]</ref> Program [[Hrvatski radio|Radio Zagreba]] završavan je svake noći njenimnjezinim orkestralnim intoniranjem.

Usred doline na [[Zelenjak]]u je podignut spomenik hrvatskoj himni u obliku obeliska visokoga 12,20 m koji je postavljen zalaganjem [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"|Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«]] [[24. studenoga]] [[1935.]] godine. Ovdje je, navodno, Mihanović bio nadahnut za pisanje himne. Na otkrivanju spomenika unatoč vremenskim nepogodama bilo je nazočno preko 20&nbsp;000 osoba koje su otpjevale himnu nekoliko puta.

* Jagarčec, Nadica ; Blažičko, Zvonimir. ''Lijepa naša domovino : spomen-monografija povodom 160. godišnjice prvog pisanog spomena hrvatske himne i 60. godišnjice spomenika u Zelenjaku'', Općina Tuhelj, Tuhelj, 1995.

* Jankovič, Ján. ''Lijepa naša je aj naša : pamätnica na počesť 170. výročia Mihanovićovej básne Horvatska domovina – Lijepa naša a 100. výročia jej prvého slovenského znenia'', II. dio, JUGA – Vydavateľstvo Jána Jankoviča, Bratislava, 2005., ISBN 80-89030-25-4