Razlika između inačica stranice »Bleiburška tragedija«

U nekim slučajevima postoje temeljitija istraživanja o pobijenima: tako je prigodom izgradnje autoceste kod [[Pokolj u Teznom|stratišta u Teznom]] pronađeni na potezu dužine 70 m posmrtni ostaci 1179 žrtava, za koje se u najvećem dijelu može reći da su vojnici NDH. Stručnjaci utvrđuju da je rov popunjen posmrtnim ostacima u dužini od 940 m, te procjenjuju broj ondje zatrpanih tijela na oko 15.000. Usprkos slabe očuvanosti kostiju, za neke od ostataka se sa sigurnošću može reći da pripadaju osobama ženskog spola. Istraživanjem se ustanovljuje da su u ubijanju zarobljenika sudjelovali vojnici 6. (istočnobosanske) brigade 17. divizije JA.<ref>[http://hrcak.srce.hr/95078 "Tezno – najveće prikriveno grobište u Sloveniji. O istraživanju grobišta u protutenkovskom rovu u Teznom (Maribor)"], Mitja Ferenc, Časopis za suvremenu povijest 3/2012, </ref> U zatvorenom rudničkom oknu [[Huda Jama]] kod Laškog ekshumirano je 726 kostura, koji pretežno pripadaju ratnim zarobljenicima - Hrvatima, koji su bili živi zazidani u rudnik; pretpostavlja se da se ondje nalaze ostaci ukupno oko 3000 žrtava.<ref>[http://narod.hr/eu/dr-mitja-ferenc-hrvatska-nije-ni-trazila-posmrtne-ostatke-iz-hude-jame-70-godina-se-bavimo-osnovnim-civilizacijskim-stvarima "Dr. Mitja Ferenc: Hrvatska nije ni tražila posmrtne ostatke iz Hude jame, 70 godina se bavimo osnovnim civilizacijskim stvarima"] (intervju), Ivana Josipović za narod.hr 19. svibnja 2015.</ref> I za neka druga stratišta poput [[Pokolj na Kočevskom Rogu|Kočevskog Roga]] i [[Partizanski poslijeratni zločini u Maceljskoj šumi|Maceljske šume]] također postoje relativno utemeljene procjene, s visokim brojem žrtva.
 
Na temelju višegodišnjeg istraživanja, prof. dr. [[Mate Šimundić]] iznosi u knjizi "Hrvatski smrtni put" (Zagreb, 2001.) procjenu da je u Dravogradu masakrirano između 50.000 i 70.000 ljudi, u Mariboru je iskopana grobnica u duljini od 3000 metara u kojoj je se (piše Šimundić koji je umro 1998. godine, prije nego su 1999. godine ondje počela iskapanja) nalaze tijela između 40.000 i 70.000 ubijenih, na samom Bleiburgu da je ubijeno oko 30.000 ljudi, a na 'marševima smrti' da stradalo je stradalo oko 125.000 civila i zarobljenih vojnika. U taj broj ulaze ljudi stradali na putu, te oni koji su završili u 'manjim, usputnim' logorima. Prema njemu, nakon Drugog svjetskog rata, stradalo je ukupno između 245.000 i 295.000 ljudi. Hrvatski povjesničar [[John Ivan Prcela]] zajedno sa skupinom hrvatskih autora ([[Stanko Guldescu]] i dr.) procjenjuje broj ubijenih Hrvata po svršetku Drugog svjetskog rata na 600.000.<ref>[http://www.pobijeni.info/userfiles/HrvatskiHolokaust%281%29.pdf Hrvatski holokaust - dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji], Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Zagreb, 2001., ur. John Ivan Prcela i [[Dražen Živić]], Poglavlje Rad [[Odbor za istraživanje bleiburške tragedije (Chicago)|Odbora za istraživanje bleib. tragedije]] u Chicagu, autor John Ivan Prcela 1995., str. XXXI</ref>
 
Drugi autori međutim osporavaju ove podatke, smatrajući ih pretjeranim. Neki pak navode i veće brojke. ''Vidi članak [[Križni put (1945)#Procjene ukupnog broja žrtava|Križni put (1945)]], odlomak "Procjene ukupnog broja žrtava".''