Martin Luther: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
S katolickom Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
→Vjerski nauk: 41. Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 12:
== Početak sukoba s katoličkom crkvom
Papa gnjevan{{Nedostaje izvor}} zbog Lutherove nauke izdao je [[1520]]. bulu ''Exsurge domini'', kojom je osudio 41. navodnu Lutherovu zabludu, naredio spaljivanje njegovih knjiga, te mu dao 60 dana da mu se podčini. Luther nimalo dirnut tom bulom, baca je u oganj, odnosno spaljuje skupa sa spisima onih koji su podržavali papinu nadležnost pred skupinom profesora, studenata i građana Wittneberga 10. prosinca te iste godine. Time on jasno pokazuje da raskida sa Rimom. Nakon spaljivanja Bule izdaje spis: "''Zašto je Dr. Martin Luther spalio papine knjige i knjige njegovih učenika''", u tom spisu on kaže: "''Mislim da tko god je tvorac te Bule, on je pravi [[antikrist]]... Ali ja ti kažem antikriste, da Luther koji je naučio da se bori, neće se dati zaplašiti tvojim praznim Bulama, jer je on navikao da pravi razliku između komada papira i svemoguće Božje riječi''". Proučavajući Ivanovo "Otkrivenje" i knjigu proroka Danijela on izjavljuje 15. kolovoza [[1520]].: "''Mi ovdje smo uvjereni da je papinstvo prijestolje pravog i stvarnog antikrista''". [[1521]] papa izdaje novu bulu ''Damnatio et excommunicatio Martini Lutheri''. Luther i njegove pristalice bili su sada isključeni iz crkve i stavljeni pod prokletstvo.
Kada je [[papa]] ponovno osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa (''An den christlichen Adel deutscher Nation; Von der babylonischen Gefangenschaft der Kirche i Von der Freiheit eines Christenmenschen''), u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije: spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu otkupnu žrtvu, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego [[Sveto pismo]]; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutarnju religioznost daje neposredno sam [[Bog]]. "Samo Isus", "samo Pismo", "samo milost" i "samo vjera" poznata su četiri načela kojima je obuhvatio reformacijski nauk povratka na izvorno, novozavjetno, kršćanstvo. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi. Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti pridonijela je i njegova elokvencija jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil (papu je, na primjer, zbog njegova razvratna života, zapostavljanja novozavjetnoga kršćanskog nauka i uvođenja kojekakvih hereza nazivao antikristom, što je u ono vrijeme bilo veoma šokantno). Krajem [[1520]]. godine Luther javno spaljuje papinu bulu, a u siječnju [[1521]]. papa ga je zauzvrat ekskomunicirao svojom bulom Decet Romanum Pontificem. Car [[Karlo V., njemačko-rimski car|Karlo V.]], kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je Luthera da dođe na sabor u [[Worms]] (u travnju 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luther se pojavio na saboru, ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države (''Reichsacht''). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu [[Wartburg]]. U Wartburgu Luther počinje prevoditi [[Novi zavjet]] s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.
| |||