Srpska književnost: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m sit. |
dopune, ispravci |
||
Redak 5:
[[Datoteka:Miroslavs Gospel in Temple of Saint Sava.jpg|mini|200px|Miroslavljevo evanđelje]]
Kao i kod ostalih [[Slaveni|Slavena]], počeci pismenosti u Srba vezani su uz prihvaćanje [[Kršćanstvo|kršćanstva]] te djelovanje kršćanskih misionara [[Ćiril i Metod|Ćirila i Metoda]]
==Srednjovjekovna književnost==
Srpska književnost se razvija od 12. stoljeća, kada na narodnom jeziku nastaju religiozna djela
====Prijevodna književnost, biografije vladara====
U srednjem vijeku, snažna srpska ([[Raška (država)|raška]]) država pod vodstvom [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]] podupire književno stvaralaštvo i prevođenje u krugovima obrazovanih svećenika.<ref name=EB/> Organizirano književno i kulturno djelovanje se odvija u velikim manastirima (Studenica, Žiča, Manasija, Mileševo, Dečani, Peć).<ref name=HE/> Iako su uglavnom stvarali po uzoru na [[Bizantska umjetnost|bizantske]] književne oblike, pisci toga doba razvijaju i originalni žanr - [[Biografija|biografije]] srpskih vladara.<ref name=EB>[https://www.britannica.com/art/Serbian-literature Gordana P. Crnkovic, ''Serbian literature'', Encyclopædia Britannica, 5. siječnja 2015.] (pristupljeno 26. svibnja 2018.)</ref> Tu je tradiciju započeo [[Sveti Sava]] (Sava Nemanjić, oko 1175–1235), najmlađi sin Stefana Nemanje, napisavši biografiju svog oca. Sveti Sava je i osnivač nezavisne srpske crkve i začetnik nacionalne književnosti.<ref name=EB/><ref name=HE/>
Iz ovog su razdoblja pisani trag ostavili monah [[Teodosije]] (oko 1246 – oko 1328), koji je uvjerljivo ispripovijedao "Život sv. Save". Monahinja [[Jefimija]] (oko 1349 – nakon 1404/05) je autorica "Pohvale svetomu knezu Lazaru". Djelo je nastalo 1402. i ima izvezeni pokrov. S. Lazarević (oko 1377–1427) je napisao "Slovo ljubve".<ref name=HE/>▼
▲
Turskim osvajanjem Srbije 1459. postupno dolazi do opadanja pisane književnosti. Usmena književnost opstaje u ruralnim područjima kroz epove, pjesme, priče, poslovice i druge oblike, koji će većim dijelom biti prikupljeni i zapisani u 19. stoljeću.<ref name=EB/> Narodne i epske pjesme koje su se prenosile s generacije na generaciju obično opisuju povijesne događaje, kao što je npr. [[Bitka na Kosovskom polju]].▼
▲[[Otomansko Carstvo|Turskim]] osvajanjem Srbije 1459. postupno dolazi do opadanja pisane književnosti. Usmena književnost opstaje u ruralnim područjima kroz [[Ep|epove]], [[Narodna pjesma|pjesme]], priče, [[Poslovica|poslovice]] i druge oblike, koji će većim dijelom biti prikupljeni i zapisani u 19. stoljeću.<ref name=EB/> Narodne i epske pjesme koje su se prenosile s generacije na generaciju obično opisuju povijesne događaje, kao što je
==Barok i predromantizam==
Srpska književnost u [[Vojvodina|Vojvodini]] nastavila se na osnovi srednjovjekovne tradicije. Na nju je dosta utjecala ruska barokna književnost. Srpski [[barok]] ispisan je ponovno na crkvenoslavenskome jeziku. Najpoznatiji autori srpskoga baroka su [[Đorđe Branković]], [[Gavril Stefanović-Venclović]], [[Jovan Rajić]] i [[Zaharije Orfelin]].
[[Datoteka:VukKaradzic.jpg|mini|Vuk Stefanović Karadžić]]
====Dositej Obradović====
Do značajnijeg oporavka kulture i književnosti dolazi u 18. stoljeću. Istaknuto ime iz razdoblja [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] i [[predromantizam|predromantizma]] je [[Dositej Obradović]]. Poliglot i čovjek velike naobrazbe, većinu života je proveo putujući [[Europa|Europom]] i [[Mala Azija|Malom Azijom]]. Autor je znamenite [[Autobiografija|autobiografije]] "Život i priključenija Dimitrija Obradovića" (1783).<ref name=EB/> Napustio je svećeničko zvanje i okrenuo se učenju, naučavanju, djelovanju na području kulture. Djelovao je u [[Rusko Carstvo|Rusiji]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Engleskoj]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Otomansko Carstvo|Osmanskoj Turskoj]] i [[Italija|Italiji]]. Kasnije je postao ministar obrazovanja u Srbiji.
==19. stoljeće: Romantizam, realizam==
Line 26 ⟶ 27:
U razdoblju od 1820. do 1870. primjetni su utjecaji europskog [[Romantizam|romantizma]], posebno u pogledu [[Folklor|folklora]] i nacionalne svijesti. Središnja figura tog razdoblja je [[Vuk Stefanović Karadžić]] (1787–1864), samouki jezikoslovac, folklorist i [[etnograf]].<ref name=HEVSK>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30362 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Karadžić, Vuk Stefanović''] (preuzeto 26. svibnja 2018.)</ref> Reformirao je književni jezik (s [[Đuro Daničić|Đurom Daničićem]]), autor je srpskog rječnika i gramatike te sakupljač pučkih priča i pjesama. U književnost je uveo živi pučki jezik [[Štokavski|štokavskoga]] govora, reformirao [[Ćirilica|ćirilicu]] i pojednostavnio pravopis na [[fonološki pravopis|fonološkom]] principu.<ref name=HEVSK/> Od 1825. je uglavnom živio u [[Beč|Beču]], gdje je i preminuo.<ref name=HEVSK/> U razdoblju od 1834. i 1841. je skupljao jezično i folklorno blagu u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Slavonija|Slavoniji]], [[Srijem|Srijemu]] i civilnoj [[Hrvatska|Hrvatskoj]], i objavio ga pod srpskim imenom, što i danas izaziva prijepore i kritike u lingvističkim i političkim krugovima.<ref name=HEVSK/>
Njegovo glasovito pravilo "Piši kako govoriš" po nekima je preuzeto iz iz djela [[Nijemci|Nijemca]] [[Johann Christoph Adelung|Johanna Adelunga]], »Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie«; koje glasi: »Schreib wie du sprichst« (Piši kako govoriš). U jezikoslovni rad i metode ga je u Beču
====Petar Petrović Njegoš====
Najboljim piscem 19. stoljeća smatra se crnogorski vladar [[Petar II Petrović Njegoš]]. Njegova epska poema "[[Gorski vijenac]]" (1847.) pjeva o događaju iz crnogorske povijesti, slika sliku crnogorskog društva i odražava Njegošev [[Filozofija|filozofski]] nazor o vječnoj borbi dobra i zla. [[Branko Radičević]] se u lirici odmiče od [[Didaktika|didaktičnosti]] kao glavnog cilja poezije. Uz njega, istaknuti autori romantizma su [[Jovan Jovanović Zmaj|Jovan Jovanović Zmaj]]
Od 1870 do 1900. tendencije su prema [[Realizam (književnost)|realizmu]], što se vidi u djelima [[Lazar Lazarević|Laze Lazarevića]], [[Simo Matavulj|Sime Matavulja]] i satiričara [[Stevan Sremac|Stevana Sremca]]. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća srpska književnost je pod utjecajem europskih strujanja, pogotovo [[Simbolizam|francuskog simbolizma]] i [[psihološki roman|psihološkog romana]]. Istaknuti autori na prijelazu stoljeća su pjesnici [[Jovan Dučić]], [[Aleksa Šantić]] i [[Milan Rakić]], dramatičar [[Branislav Nušić]] i prozaik [[Borisav Stanković]], zapažen po romanu "[[Nečista krv]]" (1910.) u kojem opisuje tragični sraz tradicije i modernosti, te istočne i zapadne kulture u provincijskoj Srbiji.<ref name=EB/>
==Suvremena književnost==
U 20. stoljeću srpska je književnost procvjetala. Javljaju se novi, talentirani pisci. [[Jelena Dimitrijević]] (1862.-1945.) i [[Isidora Sekulić]] (1877.-1958.) najpoznatije su srpske spisateljice kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. [[Ivo Andrić]], kojeg i hrvatska i srpska književnost drže svojim piscem, dobiva [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]] [[1961.]]
Akademkinja [[Svetlana Velmar-Janković]] (1933.-2014.) je bila istaknuta književnica, urednica i kroničarka Beograda. Dobila je najuglednije književne nagrade. Djela su joj prevođena na engleski, francuski, njemački, španjolski, talijanski, bugarski, korejski i mađarski. [[Milorad Pavić]] (1929.-2009.) danas je vjerojatno najčitaniji autor u Srbiji. Bio je predložen za [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref>[https://www.vecernji.hr/kultura/umro-autor-hazarskog-recnika-milorad-pavic-59716 Marko Fančović, ''Umro autor 'Hazarskog rečnika' Milorad Pavić'', Večernji list, Zagreb, 1. prosinca 2009.] (pristupljeno 28. svibnja 2018.)</ref> Najpoznatije njegovo djelo ''[[Hazarski rječnik]]'' (1984.) je prevedeno na 24 jezika i steklo veliku popularnost u Europi i Južnoj Americi. Roman je u New Yorku izašao 1988., a na kineskom je do 2013. doživio tri izdanja.
Dramatičarka [[Biljana Srbljanović]] (r. 1970.) stekla je međunarodnu afirmaciju. Drame su joj prevedene na više od 30 jezika, i izvođene u više od 50 zemalja.
▲Poslije Andrića najpoznatiji je [[Danilo Kiš]], zajedno s piscima [[Miloš Crnjanski|Milošom Crnjaskim]], [[Borislav Pekić|Borislavom Pekićem]], [[Milorad Pavić|Miloradom Pavićem]], [[David Albahari|Davidom Albaharijem]], [[Miodrag Bulatović|Miodragom Bulatovićem]], [[Dobrica Ćosić|Dobricom Ćosićem]], [[Zoran Živković|Zoranom Živkovićem]] i ostalima. [[Jelena Dimitrijević]] i [[Isidora Sekulić]] najpoznatije su srpske spisateljice. [[Svetlana Velmar-Janković]] danas je najpoznatija književnica u [[Srbija|Srbiji]]. [[Milorad Pavić]] danas je vjerojatno najčitaniji autor u Srbiji, a najpoznatije njegovo djelo ''Hazarski rječnik'' je prevedeno na 24 jezika.
== Izvori ==
| |||