Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 1.176 bajtova ,  prije 1 godinu
biografija
'''Albert Kinert''' ([[Vinkovci]], [[6. travnja]] [[1919]]. - [[Zagreb]], [[4. srpnja]] [[1987]].), hrvatski slikar, kipar i grafičar
 
{{Infookvir likovni umjetnik|ime=Albert Kinert|rođenje=6. travnja 1919.|slika=|smrt=4. srpnja 1987.|vrsta=Slikarstvo, kiparstvo i grafika}}'''Albert Kinert''' rođen je 6. travnja 1919. godine u Vinkovcima. Godine 1928., u jeku velike ekonomske krize, obitelj se seli u Zagreb, kako je on sȃm jednom kazao ”trbuhom za kruhom ili grlom u jagode“. Nepovoljne životne prilike natjerale su Kinerta da s četrnaest godina prekine školovanje i započne raditi kao frizerski naučnik. U ranom je djetinjstvu najviše vremena provodio crtajući, a u ranoj mladosti čitajući što god mu je došlo pod ruku – od Homerove ''Ilijade'' i ''Odiseje'' do ''Gričke vještice''. Bavio se gimnastikom, hrvanjem i boksom, a u osamnaestoj godini počinje pohađati privatnu crtačku školu. Posjećuje likovne izložbe, čita likovne kritike, a godine 1939. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. U klasi su mu kolege bili Edo Murtić, Nikola Reiser, Raul Goldoni, Ivan Šebalj i Ivo Dulčić, a profesori Ismet Mujadžić, Krsto Hegedušić, Mario Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman.
{{Infookvir likovni umjetnik|ime=Albert Kinert|rođenje=6. travnja 1919.|slika=}}
 
Svoj prvi uspjeh postiže još kao student treće godine, kad objavljuje mapu ''40 litografija'', kojoj je predgovor napisao Ljubo Babić. Ženi se 1944. kolegicom s Akademije, i iste godine dobija kćeri blizanke – Doru i Nadu. Te godine preuzima crtanje dvaju stripova što ih je bio započeo Andrija Maurović, a potom za časopise ''Zabavnik'', ''Kerempuh'' i ''Pokret'' samostalno crta stripove pod pseudonimom Toma Božić. Uz crtanje stripova za život zarađuje kao ilustrator i likovni urednik raznih izdanja.
1928. dolazi u Zagreb i tu se za stalno nastanjuje.
 
Godine 1947. biva izabran za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali nakon samo tri mjeseca podnosi ostavku zbog neslaganja s mentorom, profesorom Tomislavom Krizmanom. Krsto Hegedušić ga poziva za suradnika u svoju majstorsku radionicu, a Kinert radije odabire slobodu samostalnog umjetnika. Ali budući da je sloboda za koju se opredijelio značila i nesigurne prihode, vrlo je intenzivno radio kao ilustrator u revijama ''Otkrića'' i ''Suvremen tehnika'', te u ''Vjesniku u srijedu''. Iz tog vremena osobito su uspješe bile ilustracije knjige ''Bakonja fra Brne'' i ''Priča iz davnine''.
1939. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija profesori su mu bili Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Marino Tartaglia, Ljubo Babić i Tomislav Krizman.
 
Godine 1957. izlaže na prvoj izložbi grupe ''Mart'', a godinu dana kasnije sa Zlatkom Pricom, Edom Murtićem, Nikolom Reiserom, Ivanom Piceljem, Vojinom Bakićem, Kostom Angeli-Radovanijem i s Dušanom Džamonjom osniva grupu ''Zagreb 58''. S tim kolegama je izlagao u Antverpenu. Godine od 1958. do 1964. u njegovoj slikarskoj karijeri predstavljaju razdoblje u kojem – uporno ustrajući na vlastitim likovnim uvjerenjima, često mimo i usuprot općeprihvaćenim – izgradio prepoznatljiv i osebujan likovni izraz.
1944. ženi se kolegicom iz klase Smiljom Božić. Iste godine rađaju mu se kćeri blizanke Dora Kinert Bućan i Nada Žiljak.
 
Na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu vraća se godine 1961., ovaj put u statusu docenta, a 1966. biva izbran za izvanrednog profesora. Te godine na Akademiji osniva poslijediplomski studij za specijalizaciju i usavršavanje u disciplini grafičke ilustracije, a 1971. postaje redovni profesor. Njegov pedagoški rad na zagrebačkoj Akademiji ostavio je traga, posebno u hrvatskoj grafici. Mnogi istaknuti hrvatski grafičari – poput Frane Para, Dubravke Babić, Nevenke Arbanas, Zdenke Pozaić, Nade Žiljak, Stanislav Marjanović – bili su njegovi studenti.
1945. završio je studij, iako će diplomu službeno primiti 1948., nakon završetka rata. U tom periodu živi od crtanja ilustracija i opreme knjiga.
 
Godine 1985. Moderna galerija u Zagrebu priređuje monografsku izložbu popraćenu u katalogu studioznim prikazom Kinertova opusa iz pera Darka Schneidera. Bila je to opsežna i bogata izložba koja je kritičkim odabirom obuhvatila sve faze Kinertova slikarstva, grafike i skulpture. Medijska popraćenost te izložbe otkrila je i neobično 'priznanje' što ga je slikar doživio od nepoznata ljubitelja – jedna tempera iz hvarskog ciklusa malih tempera bila je ukradena!
1947. predložen je i izabran za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali nakon tri mjeseca podnosi ostavku radi neslaganja s mentorom Tomislavom Krizmanom. Iste godine Petar Lubarda poziva ga u Umjetničku školu na Cetinjem, ali se radi nemogućnosti rješenja stambenog pitanja ubrzo vraća u Zagreb. Unatoč pozivu Krste Hegedušića da bude suradnikom Majstorske radionice, ostaje samostalnim umjetnikom. U tom je periodu iznimno plodan ilustrator (revije ''Otkrića'', ''Suvremena tehnika'', ''Vjesnik u srijedu'', knjige ''Bakonja fra Brne'', ''Priče iz davnina'' i mnoge druge).
 
Albert Kinert je za života, između prve izložbe 1946. do 1987., izlagao na dvadeset i tri samostalnih i više od dvije stotine skupnih izložaba; objavio je sedam grafičkih mapa; dobio je devet nagrada; o njegovu djelu objavljene su dvije monografije – iz pera Danijela Dragojevića (Naprijed, Zagreb 1963.) i Jagora Bučana (ALU Zagreb, Art studio Azinović, Zagreb 2002.). I poslije njegove smrti priređuju se izložbe njegovih djela, a godine 2012. njegov strip ''Čuvaj se senjske ruke'' objavljen je u obliku knjige (ART9, Zagreb) u kojoj su Veljko Krulčić i Tomislav Čegir objavili kompletnu Kinertovu stripografiju i dvije studije – ”Albert Kinert, nesuđeni klasik hrvatskog stripa” i ”Kinertova interpretacija Šenoina romana, zagubljena stavka u kontinuitetu domaćeg stripa“. Među posmrtno priređenim izložbama posebno su važne dvije koje imaju retrospektivni značaj. U Galeriji umjetnosti ”Slavko Kopač“ u Vinkovcima 2013. godine organizirana je retrospektiva Kinertova grafičkog opusa (izbor radova i kataloški tekst Jagor Bučan), a Moderna galerija u Zagrebu 2018. godine iznova priređuje Kinertovu retrospektivu, koju je autorica izložbe Iva Körbler osmislila s namjerom da se rekontekstualizira i revalorizira njegovo mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti od početka pedesetih godina 20. stoljeća do danas.
1954. izabran je za nastavnika slikanja na Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, na kojoj predaje do 1956. godine.
 
NjegovaGrafička, slikarska, grafička i kiparska djela Alberta Kinerta nalaze se u svim važnijimnajvažnijim hrvatskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, poputuključujući ModerneModernu galerijegaleriju u Zagrebu, MuzejaMuzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, GrafičkogGrafički kabinetakabinet HAZU u Zagrebu, Grafičke zbirkezbirku Nacionalne i sveučilišne NSKknjižnice u Zagrebu, GalerijeGaleriju umjetnina u Splitu, MuzejaMuzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, UmjetničkeUmjetničku galerijegaleriju Dubrovniku Dubrovniku, Galeriju likovnih umjetnosti u Osijeku, NarodnogNarodni muzejamuzej u Zadru, ZbirkeZbirku Ružić u SlavonskomSlavonskome Brodu, GradskogGradski muzejamuzej u Vinkovcima, iZbirku mnogihFilip drugih,Trade primjerice,i Muzejamnoge druge. Muzej moderne umjetnosti u AntwerpenuAntverpenu također je u posjedu Kinertova djela.
1957. izlaže na prvoj izložbi grupe ''Mart'', a zatim s Pricom, Murtićem, Reiserom, Piceljem, Bakićem, Radovanijem i Džamonjom osniva grupu ''Zagreb 58''.
 
1960. boravi dva mjeseca u Parizu na studijskom boravku
 
1961. izabran je za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
 
1963. izlazi mu prva monografija autora Danijela Dragojevića (Naprijed, Zagreb).
 
1966. izabran je za izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
 
1969. osniva Poslijediplomski studij za specijalizaciju i usavršavanje u disciplini grafike za ilustracije.
 
1971. redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
 
1984. odlazi u mirovinu.
 
1985. Moderna galerija u Zagrebu priređuje mu opsežnu monografsku izložbu koju je priredio te studioznom selekcijom i kataloškim tekstom napravio Darko Schneider.
 
1988. posthumno mu izlazi zbirka pjesama „Psovka od ljubavi“ (Mladost, biblioteka Prizma).
 
2002. izlazi druga opsežna monografija o njegovom opusu autora Jagora Bućana (Art studio Azinović, Zagreb).
 
2013. u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima organizirana mu je retrospektiva grafičkog opusa (izbor radova i kataloški tekst Jagor Bućan).
 
GRAFIČKE MAPE
 
1943. ''40 litografija'' (vlastito izdanje, naklada 10 primjeraka), predgovor Ljubo Babić
 
1957. ''8 linoreza u boji'' (izdanje Naprijed, Zagreb, naklada 100 primjeraka), uz pjesmu ''Govoreći istinu'' Zvonimira Goluba
 
1966. ''10 bakroreza'' (vlastito izdanje, 16 listova, naklada 13 primjeraka), predgovor ''Ekspresija duha'' Zrinka Jurčić
 
1980. ''Pjesan o ljubavi i smrti korneta Christopha Rilkea'' (izdanje Mladost, Zagreb, 6 listova, naklada 50 primjeraka), predgovor Josip Bratulić
 
1980. ''Psine večernjih bjesova'' (izdanje Grafoimpex, Zagreb, 7 listova, naklada 25 primjeraka)
 
1985. ''Vilin svlak'' (vlastito izdanje, 15 listova, naklada 10 primjeraka), predgovor Matko Peić
 
NAGRADE
 
1957. Nagrada grada Zagreba za grafiku za 1956. (''Ljetni pljusak II'', 1956., suha igla)
 
1957. Ljubljana, Počasno priznanje međunarodnog žirija II. međunarodne grafičke izložbe (''Razigrana obala'', 1957., linorez u boji)
 
1959. Ljubljana, Nagrada Savjeta za kulturu i prosvjetu NR Slovenije na III. Međunarodnoj grafičkoj izložbi (''Jutarnji lov II'', 1959., linorez u boji)
 
1960. Zagreb, Nagrada Kabineta grafike JAZU na I. zagrebačkoj izložbi grafike (''Otok'', 1959., linorez u boji)
 
1960. Zagreb, Otkupna nagrada Izdavačkog zavoda JAZU na I. zagrebačkoj izložbi grafike (''Jutarnji lov II'', 1959., linorez u boji)
 
1970. Zagreb, Nagrada Grigor Vitez za ilustraciju (''Najljepši klasični mitovi'', Školska knjiga, Zagreb; linorezi)
 
1970. Zagreb, godišnja nagrada Vladimir Nazor za samostalnu izložbu grafika i crteža u Kabinetu grafike JAZU
 
1973. Zagreb, Nagrada Ivana Brlić Mažuranić za ilustraciju
 
1979. Osijek, Grand Prix VII. Biennala Slavonaca za slikarstvo (''Krajolik po sebi'', 1978., ulje na platnu)
 
Napisao je skripta za studente, grafički priručnik ''Magija crno-bijelog'' i metodološki priručnik ''Asocijacije i meditacije između dva poteza''.
 
Izlagao je na trideset i osam samostalnih i preko dvije stotine skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Bijenale u Veneciji, Milano, Lugano, Antwerpen, Liege, Pariz, Varšava, Cincinnati, Chile, New York, Washington, Aleksandrija, Tokio).
 
Njegova slikarska, grafička i kiparska djela nalaze se u svim važnijim hrvatskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, poput Moderne galerije u Zagrebu, Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Grafičkog kabineta HAZU u Zagrebu, Grafičke zbirke NSK u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Umjetničke galerije Dubrovnik, Narodnog muzeja u Zadru, Zbirke Ružić u Slavonskom Brodu, Gradskog muzeja u Vinkovcima, i mnogih drugih, primjerice, Muzeja moderne umjetnosti u Antwerpenu.
 
==Vanjske poveznice==
 
* [http://www.culturenet.hr/UserDocsImages/ivana%20att/katalog_kinert_web.pdf ''Albert Kinert. Crteži 1939.-1945.''(katalog), Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb, 2010. (PDF)]
* [http://galerijamazuth.com/galerijaslikeglavne/5.pdf ''Albert Kinert'' (katalog), Galerija Mazuth, Zagreb, 2010. (PDF)]
 
Albert Kinert, bezostatno i strastveno predan neumornom, doslovce svakodnevnom stvaranju,  umro je 4. srpnja 1987. Iza njega  je ostao opsegom i brojnošću radova bogat slikarski, grafički, kiparski i ilustratorski opus. Ali on je bio slikar, grafičar i kipar kojemu nisu bili strani ni drugi oblici izražavanja. Pored grafičkog priručnika za studente ”Magija crno-bijelog” i metodološkog priručnika ”Asocijacije i meditacije između dva poteza”, postumno izdanje zbirke poezije ''Psovka od ljubavi'' (koja je doživjela tri izdanja) otkrilo je  prije toga javnosti nepoznatu dimenziju njegova stvaralaštva, a njegovi intimni slikarski zapisi – također posmrtno objavljeni pod naslovom ''Monolog'' – potvrdili su da je za Alberta Kinerta slikarstvo bilo u punom smislu riječi njegov život. Kako je to u monografiji o njemu napisao J. Bučan, ističući da je likovno stvaranje iz Kinertova života izagnalo svaki drugi interes: ”Kinertova biografija stoga nije ništa drugo do li njegov likovni opus.“
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Kinert, Albert]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari|Kinert, Albert]]
6

uređivanja