Socijaldemokratska partija Hrvatske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 69:
Godine [[1995.]] prijevremeno je raspušten zastupnički dom i održani su [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|treći hrvatski parlamentarni izbori]]. Vladajuća stranka HDZ na čelu s predsjednikom [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]] nastojala je iskoristiti narodno zadovoljstvo nakon oslobađanja velikog dijela državnog teritorija u [[Operacija Oluja|Operaciji Oluja]] i tako produžiti mandat koji je bez tih prijevremenih izbora trebao trajati do [[1996.]] godine. Brojnim izmjenama u izbornom zakonu koji je donesen prije raspuštanja zastupničkoga doma nastojao se poboljšati rezultat vladajuće stranke. U takvim uvjetima SDP je još jednom ishodio poražavajuće rezultate i s 8,93 % glasova birača dobiva samo 10 (od ukupno 127) mjesta u Hrvatskomu državnom saboru<ref>[http://www.izbori.hr/izbori/ipFiles.nsf/0/F8BF1E1A0813C7F9C1257455003AC3CA/$FILE/1995_zastupnicki%20dom.pdf Rezultati izbora za Sabor Republike Hrvatske 1995. godine, Državno izborno povjerenstvo]</ref>
[[File:Ivica Račan small.jpg|thumb|right|600px|[[Ivica Račan]], predsjednik koji je vodio SDP u tranziciji između vladajuće partije u jednopartijskoj [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističkoj Republici Hrvatskoj]] u jednu od stranaka u demokraciji; predsjednik Vlade RH od siječnja 2000. do prosinca 2003. godine]]
U [[kolovoz]]u [[1998.]] godine Ivica Račan i [[Dražen Budiša]] potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Potpisivanju takve koalicije je značajno pridonio američki "International Republican Institute" (IRI); djelovanje te ustanove u Hrvatskoj, sa svrhom svrgavanja "autoritarnog režima Franje Tuđmana" financirala američka federalna agencija [[USAID]]. IRI u opsežnom izvještaju iz 2004. godine opisuje također i svoju daljnju važnu pomoć u djelovanju koalicijske vlade 2000. - 2004, poput primjerice pomoći u ishodovanju povoljnih kredita za izgradnju autocesta).<ref>[http://pdf.usaid.gov/pdf_docs/PDACG853.pdf "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004"], INTERNATIONAL REPUBLICAN INSTITUTE - Agency for International Development, str. 1 i 11, pristupljeno 21.9.2014.</ref>
 
Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|četvrtim parlamentarnim izborima]] [[3. siječnja]] [[2000.]] godine koalicija SDP-[[HSLS]] osvaja 38,7 % glasova birača te se uspostavlja vlast koalicije šest stranaka s Ivicom Račanom kao predsjednikom Vlade, koja će se još zvati i "trećesiječanjskom koalicijom". Nakon dolaska na vlast, [[SDP]] mnogim novinarima ukida radno mjesto na [[HRT|HRT-u]], čime započinje proces tzv. "detuđmanizacije". Uskoro 2001. godine stižu prve haaške optužnice za određene istaknute hrvatske generale u operacijama [[Operacija Bljesak|Bljesak]], [[Operacija Oluja|Oluja]], [[Operacija Medački džep|Medački džep]]. Iako se u početku govorilo da se optužene generale neće procesuirati haaškom sudu, ubrzo je postalo izvjesno da generali poput [[Mirko Norac|Mirka Norca]] moraju biti procesuirani. Zbog prijepora oko pitanja suradnje s Haaškim sudom, 2002. godine [[Dražen Budiša]] i [[HSLS]] napuštaju Vladu, a Ivica Račan zadržava parlamentarnu većinu i dobiva novi mandat za sastavljanje Vlade.
Redak 99:
SDP je u posjedu cjelokupne arhivske građe iz vremena kada se ta stranka zvala "Komunistička partija Hrvatske" i "Savez komunista Hrvatske", te je za sada (2014. godine) pristup toj građi moguć samo uz odobrenje SDP-a. Riječ je o arhivskoj građi od iznimne važnosti za izučavanje povijesti iz razdoblje [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističke Republike Hrvatske]] kada su tijela te partije donosila najvažnije odluke o životu naroda i djelovanju tijela vlasti - dapače je to razdoblje povijesti vrlo teško shvatiti bez poznavanja činjenica o postupanju Partije. U lipnju 2014. godine dr. sc. [[Ivica Lučić]] s Hrvatskog instituta za povijest optužuje vrh SDP da pristup dozvoljava samo svojim pristalicama, koji potom prezentiraju samo informacije koje u boljem svjetlu prikazuju djelovanje komunističke partije: "Za neke neovisne, kritične istraživače nema uopće govora da će doći do takvog gradiva, čak niti gradivo nekadašnjih Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu koji nisu bili partijska institucija, nego državna, ali i to gradivo smješteno je unutar partijskog i morate i zato tražiti dopuštenje SDP-a".<ref>[http://narod.hr/hrvatska/ima-onih-koji-sprjecavaju-pristup-arhivu-udbe-starom-30-40-godina-ali-ti-isti-ce-otvoriti-tudmanov-arhiv/ "SDP u arhivu SKH i “Udbe” pušta samo apologete; Tuđmanova arhiva za političku uporabu"], Narod.hr, 09.06.2014.</ref>
 
U listopadu 2014. godine u svezi pristupa partijskim arhivima javno nastupa i povjesničar dr. sc. [[Davor Marijan]], koji - na primjeru aktualnog suđenja za ubojstvo emigranta [[Stjepan Đureković|Stjepana Đurekovića]] iz 1982. godine koje se protiv bivših čelnika [[UDBA|UDBE]] vodi u SR Njemačkoj - iznosi svoje mišljenje da je uloga SDP u kontroli arhiva Saveza komunista Hrvatske, ali i svojedobnog Republičkog komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (koji da je bio državno, a ne partijsko tijelo, ali njegovu arhivu kontrolira danas SDP) neprihvatljiva i zapravo nezakonita.<ref>[http://narod.hr/hrvatska/marijan-drzavni-arhiv-je-podruznica-sdp-koja-cuva-njihove-tajne-po-zakonu-sdp-ne-bi-smio-imati-nista-s-tom-gradom/ "Marijan: Državni arhiv je podružnica SDP-a koja čuva njihove tajne – po zakonu SDP ne bi smio imati ništa s tom građom"], Kristina Ivandić za "Narod.hr" 15.10.2014.
</ref>
 
U listopadu 2017. god. povjesničar [[Mato Artuković]] za medije izjavljuje: "Kad sam istraživao sudske progone komunističkog režima nad doktorom [[Marko Veselica|Markom Veselicom]], nisam mogao dobiti mnoge tražene dokumente... jer da nisu 'deklasificirani'. Odgovor je potpisao g. Dragovan, tada tajnik SDP-a. Čudno je da nasljednica jedne totalitarne partije, koja se pokazala zločinačka svugdje u svijetu pa tako i u Jugoslaviji i Hrvatskoj, uopće ima pravo vlasništva nad građom partije za koju kaže da nije njezin sljednik, i čak određuje što će se deklasificirati tri desetljeća nakon sloma komunističkog režima."