Inačica od 24. travnja 2016. u 18:23 uredi Tulkas Astaldo (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 39.689 edits m uklonjena promjena suradnika 213.149.62.9 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Dexbot ← Starija izmjena		Inačica od 2. lipnja 2018. u 13:49 uredi ukloni ovu izmjenu United Union (razgovor \| doprinosi) 131 edit Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 16: }} '''Aramejski''' (imperijalni aramejski, biblijski aramejski; ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=arc arc]) ~~najrasprostranjeniji [[Semitski jezici\|semitski~~je jezik]] ~~tijekom~~ili ~~novoasirskog~~grupa ~~carstva.~~jezika ~~Govorio~~koji ~~se na područjima današnjih država~~pripadaju [[~~Irak]],~~Semitski ~~[[Jordan]],~~jezici\|semitskoj ~~[[Sirija~~podskupini]] i [[~~Izrael]]. Pripada [[aramejski~~Afrazijski jezici\|~~aramejskoj]]~~afrazijske ~~grani~~jezične ~~[[semitski jezici\|semitskih~~obitelji]] ~~jezika~~.<ref>[http://linguistlist.org/forms/langs/LLDescription.cfm?code=arc The Imperial Aramaic Language]</ref> Točnije, on je dio sjeverozapadne skupine semitskih jezika koja uključuje i [[Kanaanski jezici\|kanaanske jezike]] kao što su [[hebrejski]] i [[fenički]]. Aramejska abeceda usvojena je kao osnova za mnoge druge jezike i preteča je hebrejskom, sirijskom i arapskom pismu. Tijekom svojih približno 3.100 godina pisane povijesti, aramejski je služio kao jezik administracije mnogih carstava i kao jezik bogoslužja, vjerskog učenja te govorni jezik nekolicine semitskih naroda s Bliskog istoka. Povijesno gledano, aramejski je jezik [[Aramejci\|aramejskih plemena]], semitskog naroda u regiji između [[Levant]]a i sjeverne [[Eufrat]]ske doline. Do oko 1.000 prije Krista, Aramejci su formirali niz kraljevstava na teritoriju koje danas spada pod zapadnu [[Sirija\|Siriju]]. Aramejci su ojačali za vrijeme vladavine [[Kaldejci\|Kaldejaca]] (911.-605. g. pr. Kr.) pod čijim utjecajem aramejski jezik postaje prestižan te se širi većim dijelom Mezopotamije i Levanta. Na njegovu vrhuncu, verzije aramejskoga govorile su se u dijelovima današnjih [[Irak]]a, Sirije, [[Libanon]]a, [[Izrael]]a, [[Jordan]]a, [[Palestinska Autonomna Područja\|Palestinskih Autonomnih Područja]], [[Kuvajt]]a, Sjevernog i Istočnog dijela [[Arapski poluotok\|Arapskog poluotoka]] i, u manjoj mjeri, dijelovima jugoistočne i južne središnje [[Turska\|Turske]] te sjeverozapadnog [[Iran]]a. Aramejski je bio jezik [[Isus Krist\|Isusa Krista]] koji je govorio galilejskim dijalektom, jezik kojim su napisani dijelovi biblijskih knjiga [[Daniel (knjiga)\|Daniela]] i [[Ezra (knjiga)\|Ezre]], kao i jedan od jezika [[Talmud]]a. Pismoznanci neo-asirske birokracije također su koristili aramejski, a tu su praksu, zajedno s drugim administrativnim praksama, kasnije naslijedili neo-babilonci (605.-538. g. pr. Kr.) i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo\|Ahemenidi]] (539.-323. g. pr. Kr.). Posredstvom učenih pismoznanaca, visoko standardizirani pisani aramejski (u svom Ahemenidskom obliku zvan carski aramejski) je postao ''[[lingua franca]]'' trgovine na Ahemenidskom teritoriju. Ta upotreba pisanog aramejskog jezika potom je dovela do usvajanja aramejskog pisma i, kao logograma, dijela aramejskog rječnika u pisanim oblicima nekoliko srednje[[Iranski jezici\|iranskih jezika]], uključujući partski, perzijski, sogdianski i khwarezmianski. Duga povijest aramejskog jezika, kao i njegova raznovrsna i rasprostranjena upotreba doveli su do razvoja mnogih različitih vrsta koje se ponekad smatraju dijalektima, iako su vremenom postale sasvim različite tako da se danas ponekad smatraju zasebnim jezicima. Ne postoji jedan jedinstveni aramejski jezik te svako vrijeme i mjesto ima svoju vlastitu varijaciju. Šire korišteni Istočni aramejski i Mandički oblici danas su uglavnom ograničeni na sjeverni Irak, sjeveroistočnu Siriju, sjeverozapadni Iran i jugoistočnu Tursku, dok se teško ugrožen Zapadni aramejski govori u malim zajednicama u sjeverozapadnoj Siriji i Izraelu. Pojedini dijalekti aramejskog jezika koriste se kao liturgijski jezici od strane određenih vjerskih zajednica. Jedan od liturgijskih dijalekata je Mandički, koji je, osim što je živa varijanta aramejskog, također liturgijski jezik [[Mandeizam\|Mandeizma]]. Značajno rasprostranjeniji je sirijski, liturgijski jezik Sirijskih kršćana, osobito [[Asirska Crkva istoka\|Asirske Crkve istoka]], [[Kaldejska katolička Crkva\|Kaldejske katoličke Crkve]], [[Sirijska pravoslavna crkva\|Sirijske pravoslavne crkve]], [[Asirska pentekostna crkva\|Asirske pentekostne crkve]], [[Asirska evangelička crkva\|Asirske evangeličke crkve]], [[Drevna crkva Istoka\|Drevne crkve Istoka]], [[Sirska katolička Crkva\|Sirijske katoličke crkve]], [[Maronitska Crkva\|Maronitske Crkve]] i Indijske kršćanske crkve Sv. Tome Apostola. Sirijski je također bio liturgijski jezik nekoliko već sada izumrlih [[Gnosticizam\|gnostskih]] vjera, poput [[Manihejstvo\|Manihejstva]]. Neo-aramejske jezike govore kao prvi jezik pripadnici mnogih zajednica sirijskih kršćana, Židova i [[Mandejci\|Mandejaca]] zapadne Azije, većinom [[Asirci\|Asiraca]] kojih ima od približno 575.000 do 1.000.000. Glavni jezici su asirijski neo-aramejski (235.000 govornika), kaldejski neo-aramejski (216.000 govornika) i [[Turoyo jezik\|turoyo]] (112.000 do 450.000 govornika), zajedno s nizom manjih usko povezanih jezika s ne više od 5.000 do 10.000 govornika. Oni su zadržali uporabu nekad dominantne lingua francae unatoč posljedičnim jezičnim promjenama koje su se dogodile na cijelom Bliskom istoku. Aramejski se jezici danas smatraju ugroženima. Koriste ih većinom starije generacije pa bi mogli izumrijeti unutar jedne generacije. Međutim, istraživači rade na snimanju svih dijalekata neo-aramejskih jezika kako bi ih sačuvali za buduće generacije prije nego što izumiru. Neke aramejske riječi i značenje:

Aramejski jezik: razlika između inačica