Meteorologija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Meteorologija
Nadopunio Meteorologija
Redak 5:
[[datoteka:Old-barometers.jpg|mini|desno|250px|[[Evangelista Torricelli]] je izumio [[barometar]]. Stari barometri iz ''Musée des Arts et Métiers'', [[Pariz]].]]
 
[[datoteka:Pakkanen.jpg|mini|250px|desno|[[Termometar]] s [[Celzij|Celzijevim stupnjevima]].]]
'''Meteorologija''' ili '''vremenoslovlje''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''μετεωρολογία'': naučavanje o nebeskim pojavama) je [[znanost]] o [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] i promjenama u njoj. Meteorologija proučava promjene [[Vrijeme (klima)|vremena]] oko nas. Meteorologija je grana [[geofizika|geofizike]]. Razvoj meteorologije započeo je tek polovinom 17. stoljeća, primjenom prvih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] za [[mjerenje]] meteoroloških pojava. <ref> '''meteorologija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40414] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref> Neke od glavnih pojava koje se proučavaju jesu količina i vrsta [[oborina]], [[grmljavinska oluja|grmljavinske oluje]], [[tornado|tornada]], [[Ciklona|tropski cikloni]] i [[tajfun]]i. Bitan utjecaj vremena na ljude i ljudske aktivnosti doveo je do razvoja znanosti o [[Vremenska prognoza|prognoziranju vremena]].
 
[[datoteka:Radiosonde-start hg.jpg|mini|desno|250px|Puštanje [[radiosonda|radiosonde]].]]
== Meteorologija i njen povijesni razvoj ==
Riječ meteorologija potječe od [[grčki|grčke]] riječi ''meteoron'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje čovjeka za vrijeme koje ga okružuje postojalo je otkad i sam čovjek. Već u staroj [[Kina|Kini]], [[Indija|Indiji]], [[Stari Egipat|Egiptu]] i [[stara Grčka|Grčkoj]] ljudi su raspravljali o [[vjetar|vjetrovima]] i [[oborina]]ma te pokušavali shvatiti i objasniti te vremenske pojave. Prva knjiga s opisom i tumačenjem vremenskih pojava je [[Aristotel]]ova ''[[Meteorologica]]'' ([[340. pr. Kr.|340. g. prije Krista]]), a obuhvaćala je sve pojave iznad tla. Skoro cijelo sljedeće tisućljeće meteorologija se vrlo slabo razvijala. Iz tog vremena postoje rijetki zapisi (anali), uglavnom crkveni, o vremenskim pojavama i posebno nepogodama.
 
'''Meteorologija''' ili '''vremenoslovlje''' ([[Grčki jezik|grč]]. ''μετεωρολογία'': naučavanje o nebeskim pojavama) je [[znanost]] o [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] i promjenama u njoj. Meteorologija proučava promjene [[Vrijeme (klima)|vremena]] oko nas. Meteorologija je grana [[geofizika|geofizike]]. Razvoj meteorologije započeo je tek polovinom 17. stoljeća, primjenom prvih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] za [[mjerenje]] meteoroloških pojava. <ref> '''meteorologija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40414] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref> Neke od glavnih pojava koje se proučavaju jesu količina i vrsta [[oborina]], [[grmljavinska oluja|grmljavinske oluje]], [[tornado|tornada]], [[Ciklona|tropski cikloni]] i [[tajfun]]i. Bitan utjecaj vremena na ljude i ljudske aktivnosti doveo je do razvoja znanosti o [[Vremenska prognoza|prognoziranju vremena]]. Proučavanje međudjelovanja atmosfere i [[ocean]]a zajedničko je područje meteorologije i [[oceanografija|oceanografije]]. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
Početci meteorologije leže u promatranju trenutačnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. Aristotelov nauk i njegova ''Meteorologica'' bili su u [[antika|antici]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki temelji. Tako je bilo sve dok [[René Descartes]], [[Galileo Galilei]] i ostali nisu nagađanja počeli mijenjati instrumentalnim promatranjima početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Najosnovniji instrumenti za provođenje tih promatranja i mjerenja — [[barometar]], [[vlagomjer]] ili higrometar i [[termometar]] — izumljeni su u razdoblju između 1650. i 1750. godine. Spajanje teorije i pokusa uključivalo je i [[Newtonovi zakoni gibanja|Newtonove zakone gibanja]], pokuse [[Blaise Pascal|Blaisea Pascala]], [[Edme Mariotte|Edmea Mariottea]], [[Robert Hooke|Roberta Hookea]], [[Edmond Halley|Edmonda Halleyja]] i ostalih na hipsometriji (preciznom mjerenju [[Nadmorska visina|nadmorske visine]]), zatim istraživanja [[Robert Boyle|Roberta Boylea]] s plinovima te Halleyja, Hadleyja i [[Jean le Rond d'Alembert|d'Alembert]]a o atmosferskoj cirkulaciji.
 
== Povijest meteorologije ==
Do 1850. standardizirani su termometri, [[Benjamin Franklin]] proučavao je [[Munja|munje]] i izumio [[gromobran]], [[John Dalton]] postavio je temelje za mjerenje [[isparavanje|isparavanja]] i [[Vlažnost zraka|vlažnosti zraka]], a [[Luke Howard]] klasificirao je [[Oblaci|oblake]]. Početkom 19. stoljeća javne ustanove ali i [[amaterska astronomija|amateri]] počinju pratiti i bilježiti vremenske prilike.
Najstariji počeci meteorologije nalaze se u prastarom, neprekidnom zanimanju čovjeka za zbivanja u [[priroda|prirodi]]. Pojave koje je čovjek opažao na nebu objašnjavali su mističkim silama, a ta su shvaćanja zadržali još i danas neki narodi.
 
Riječ meteorologija potječe od [[grčki|grčke]] riječi ''meteoron'' koja se odnosila na sve pojave na nebu. Zanimanje čovjeka za vrijeme koje ga okružuje postojalo je otkad i sam čovjek. Već u staroj [[Kina|Kini]], [[Indija|Indiji]], [[Stari Egipat|Egiptu]] i [[stara Grčka|Grčkoj]] ljudi su raspravljali o [[vjetar|vjetrovima]] i [[oborina]]ma te pokušavali shvatiti i objasniti te vremenske pojave. Prva knjiga s opisom i tumačenjem vremenskih pojava je [[Aristotel]]ova ''[[Meteorologica]]'' ([[340. pr. Kr.|340. g. prije Krista]]), a obuhvaćala je sve pojave iznad tla. Veliki utjecaj i na kasnija razdoblja imao je Aristotel, pa se zato smatra njenim osnivačem. Skoro cijelo sljedeće tisućljeće meteorologija se vrlo slabo razvijala. Iz tog vremena postoje rijetki zapisi (anali), uglavnom crkveni, o vremenskim pojavama i posebno nepogodama.
 
Početci meteorologije leže u promatranju trenutačnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. Aristotelov nauk i njegova ''Meteorologica'' bili su u [[antika|antici]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki temelji. U [[ljetopis]]ima i [[Dnevnik (književnost)|dnevnicima]] iz [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] postoje dragocjene zabilješke o vremenskim pojavama i nepogodama, no tada još nije bilo nikakvih [[Mjerni instrument|instrumentalnih mjerenja]].
 
Početci meteorologije leže u promatranju trenutačnog vremena i nagađanja kakvo bi ono moglo biti u vrlo bliskoj budućnosti. Aristotelov nauk i njegova ''Meteorologica'' bili su u [[antika|antici]] i [[srednji vijek|srednjem vijeku]] vrlo cijenjeni i zapravo jedini koliko-toliko znanstveni meteorološki temelji. Tako je bilo sve dok [[René Descartes|R. Descartes]], [[Galileo Galilei|G. Galilei]] i ostali nisu nagađanja počeli mijenjati instrumentalnim promatranjima početkom [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Prva meteorološka mjerenja pomoću mjernih instrumenata započeli su Galilejevi učenici (1645.) u [[Firenca|Firentinskoj]] akademiji. Najosnovniji instrumenti za provođenje tih promatranja i mjerenja — [[barometar]], [[vlagomjer]] ili [[higrometar]] i [[termometar]] — izumljeni su u razdoblju između 1650. i 1750. godine. Spajanje teorije i pokusa uključivalo je i [[Newtonovi zakoni gibanja|Newtonove zakone gibanja]], pokuse [[Blaise Pascal|BlaiseaB. Pascala]], [[Edme Mariotte|EdmeaE. Mariottea]], [[Robert Hooke|RobertaR. Hookea]], [[Edmond Halley|EdmondaE. Halleyja]] i ostalih na hipsometriji (preciznom mjerenju [[Nadmorska visina|nadmorske visine]]), zatim istraživanja [[Robert Boyle|RobertaR. Boylea]] s plinovima te Halleyja, Hadleyja i [[Jean le Rond d'Alembert|d'Alembert]]a o atmosferskoj cirkulaciji. Već 1686. engleski astronom E. Halley objavljuje prvu kartu [[vjetar|vjetrova]] u [[tropi|tropskom području]], što je tada bilo od osobitog značenja za plovidbu [[jedrenjak]]a.
 
U 18. stoljeću razvijaju se fizikalne znanosti, posebno [[termodinamika]]. [[Gabriel Fahrenheit|G. D. Fahrenheit]] i [[Anders Celsius|A. Celsius]] uvode ljestvice na termometrima, a [[Joseph Black|J. Black]] doprinosi teorijskom razvoju meteorologije jasnim razlučivanjem pojmova [[temperatura|temperature]] i [[toplina|topline]]. Podaci meteoroloških mjerenja, a i otkriće osnovnih zakona fizike, omogućili su bolje razumijevanje nekih meteoroloških pojmova, prije svega tlaka zraka. Već je 1648. B. Pascal ustanovio da [[tlak zraka]] opada s [[nadmorska visina|nadmorskom visinom]], a 1685. E. Halley, polazeći od [[Boyle-Mariotteov zakon|Boyle-Marriotteova zakona]], postavlja izraz za proračun visine nekog mjesta na osnovi mjerenja [[tlak]]a. [[Horace Bénédict de Saussure|H. B. Saussure]], penjući se na alpske vrhunce, ispituje promjenu meteoroloških pojava s visinom. [[Jacques Charles|J. Charles]] prvi je 1783. u slobodnom [[balon]]u ponio termometar i barometar do visine 3 467 m i tako započeo [[Aerologija|aerološka mjerenja]]. Tek kad je [[Richard Assmann|R. Assmann]] izumio 1887. aspiracijski [[psihrometar]], mogle su se besprijekorno mjeriti temperatura i [[vlaga zraka]]. U 19. stoljeću počinju mjerenja visokih slojeva atmosfere pomoću slobodnih balona s uređajima za obilježavanje, a 1902. otkrivena je [[tropopauza]] (R. Assmann i [[Léon Philippe Teisserenc de Bort|L. P. Teisserene de Bort]]).
 
Do 1850. standardizirani su termometri, [[Benjamin Franklin|B. Franklin]] proučavao je [[Munja|munje]] i izumio [[gromobran]], [[John Dalton|J. Dalton]] postavio je temelje za mjerenje [[isparavanje|isparavanja]] i [[Vlažnost zraka|vlažnosti zraka]], a [[Luke Howard|L. Howard]] klasificirao je [[Oblaci|oblake]]. Početkom 19. stoljeća javne ustanove ali i [[amaterska astronomija|amateri]] počinju pratiti i bilježiti vremenske prilike.
 
U 19. stoljeću uvodi se u meteorologiju [[Sinoptička meteorologija|sinoptička metoda]], to jest istodobno promatranje stanja atmosfere na velikom području. U gotovo svim razvijenijim zemljama uspostavlja se mreža [[Meteorološka postaja|meteoroloških stanica]] i organizira se meteorološka služba. H. W. Brandles izrađuje prvu sinoptičku kartu Europe, no veći podstrek za uvođenje sinoptičke metode, odnosno za uvođenje meteorološke službe, pojavljuje se tek poslije 1856., kad je [[Urbain Le Verrier|U. Le Verrier]] dokazao da se upotrebom sinoptičke metode mogla predskazati velika [[oluja]] (1854.), koja je oštetila francusku i britansku flotu na [[Crno more|Crnom moru]] pred [[Krim]]om. Otada se proširuje mreža meteoroloških stanica, uvode se meteorološka mjerenja na moru, postavljaju se osnove [[klimatologija|klimatologije]] i sve više se istražuju procesi u atmosferi.
 
Nakon što je u [[Krimski rat|Krimskom ratu]] francuska flota bila teško oštećena u snažnoj oluji, zemlje zapadne Europe i Sjeverne Amerike započele su ozbiljne pokušaje skupljanja podataka o vremenu na mnogo mjesta istovremeno pomoću nedavno izumljenog [[telegraf]]a. Razvoj pouzdanih [[Sat (instrument)|satova]] omogućio je stalnost i točnost promatranja na širem području. Izumljeni su i [[anemometar|anemometri]], a uskoro je za održanje i očitavanje uređaja uvedena i [[električna struja]]. S razvojem prometa [[balon]]i, zmajevi i [[zrakoplov]]i uskoro su na svojim letovima nosili i meteorološke instrumente kroz [[troposfera|troposferu]], najniži sloj Zemljine atmosfere, sve do stratosfere, idućeg sloja atmosfere. [[Stratosfera]] je otkrivena, opisana i nazvana malo nakon 1900. Stalna mjerenja po visini započela su oko 1920., nakon što su izumljeni [[radio]]-uređaji na baterije koji su bili postavljani na balone. Podatci o stanju vremena na većim visinama dali su potpuniju sliku stanja atmosfere i bolji uvid u pojave na tim visinama, poput mlazne struje.
 
Za razvoj meteorologije posebno su važni bili radovi [[Hermann von Helmholtz|H. Helmholtza]], koji u meteorologiju počinje primjenjivati zakone [[mehanika fluida|mehanike fluida]]. Pojam cirkulacije potječe od [[William Thomson|W. Thomsona (Lord Kelvin)]], a [[Vilhelm Bjerknes|J. Bjerknes]] postavlja teorijske osnove fizikalnih procesa u atmosferi, s posebnom primjenom na visinske karte. On je najvažniji prestavnik takozvane bergenske škole, koja je potkraj dvadesetih godina 20. stoljeća uvela u meteorološku praksu pojam [[Zračna masa|zračne mase]] i [[Atmosferska fronta|fronte]], te umnogome razvila metode [[Vremenska prognoza|prognoze vremena]]. Primjenom [[radiosonda|radiosondi]] početkom 1930-tih godina, započinju redovna mjerenja slobodne atmosfere i primjena visinskih ([[aerologija|aeroloških]]) mjerenja. U tom razdoblju doprinose razvoju meteorologije radovi [[Carl-Gustaf Arvid Rossby|C. G. Rossbyja]], a i nagli razvoj [[Zrakoplovstvo|zrakoplovstva]].
[[Termodinamika]], koja se počela razvijati sredinom 19. stoljeća, omogućila je velik broj novih [[Jednadžba|jednadžbi]] koje opisuju [[atmosfera|atmosferu]] i promjene u njoj. Od 1850. do 1950. dominantna grana meteorologije bila je [[sinoptička meteorologija]]. Oko 1920. empirijska iskustva prepuštaju mjesto fizici, a znanstvenici [[Vilhelm Bjerknes]] i njegov sin Jacob sve te ideje oblikovali su u teoriju o [[polarna fronta|polarnoj fronti]], uključujući ključne pojmove fronte i [[zračna masa|zračnih masa]].
 
[[Termodinamika]], koja se počela razvijati sredinom 19. stoljeća, omogućila je velik broj novih [[Jednadžba|jednadžbi]] koje opisuju [[atmosfera|atmosferu]] i promjene u njoj. Od 1850. do 1950. dominantna grana meteorologije bila je [[sinoptička meteorologija]]. Oko 1920. empirijska iskustva prepuštaju mjesto fizici, a znanstvenici [[Vilhelm Bjerknes|V. Bjerknes]] i njegov sin Jacob sve te ideje oblikovali su u teoriju o [[polarna fronta|polarnoj fronti]], uključujući ključne pojmove fronte i [[zračna masa|zračnih masa]].
 
Poslije Drugog svjetskog rata, zahvaljujući velikom proširenju mreže prizemnih i aeroloških stanica, rezultatima opsežnih teorijskih istraživanja i upotrebi elektroničkih [[Računalo|računala]], omogućena je primjena numeričkih modela za prognozu vremena. U zadnje vrijeme meteorološki podaci sve više služe svakodnevnom životu, privredi, industriji i tehnici, što znatno otklanja neizvjesnosti koje su se ranije morale uvažavati s obzirom na utjecaj atmosfere na planiranje ljudskih aktivnosti. Razvijene su mnoge grane meteorologije, čemu je posebno doprinio brzi razvoj mjernih instrumenata, osobito elektronike. Široka primjena elektroničkih računala i novih metoda mjerenja pomoću umjetnih [[satelit]]a, [[radar]]a i drugog omogućuje nove spoznaje i bolje razumijevanje atmosferskih procesa.
 
Moderna dinamička meteorologija rođena je 1948., kad je Jule Charney uspio reducirati složene dinamičke jednadžbe (koje je već 1904. postavio stariji Bjerknes) na jednostavniji oblik. Istovremeni razvoj digitalnog računala osigurao je da Charneyjeva metoda rješavanja jednadžbi ima veliku praktičnu korisnost jer se omogućilo da prognoziranje vremena bude osnovano na rješenjima dinamičkih jednadžbi kao funkcija vremena. Od 1948. naglo se razvija i [[radar|radarska tehnologija]] pa se već dvije godine poslije radarima moglo razlikovati sastav oblaka po količini vode u njima i tako otkriti [[Oluja|oluje]], osobito one [[Grmljavinska oluja|grmljavinske]]. Od sredine šezdesetih godina izumljeni su i radari koji su [[Dopplerov efekt|Dopplerovim učinkom]] davali podatke i o [[brzina|brzini]]. Nakon 1960. [[umjetni satelit]]i su počeli slati detaljne slike cijele Zemljine površine.
 
[[Astronomija]] i proučavanje [[meteor]]a kao ''padajućih zvijezda'' kasnije se izdvojila kao posebna znanstvena disciplina. Meteorologija postupno se ograničila na proučavanje [[atmosfera|atmosfere]]. Mnoge vremenske pojave i danas se nazivaju meteorima[[meteor]]ima, poput [[Hidrometeori|hidrometeora]] (tekuća ili smrznuta [[voda]] koja pada na tlo u obliku kiše, snijega, tuče, magle i drugo), litometeorima (suhe čestice prašine, pijeska ili dima), [[Fotometeori|fotometeorima]] (optičke pojave poput [[Halo (optika atmosfere)|hala]], [[duga|duge]]) i elektrometeorima (električne pojave kao što su munje, sijevanje, [[vatra svetog Ilije]]).
 
Moderna meteorologija prvenstveno se bavi tipičnim i najvidljivijim oblicima vremena poput grmljavinskih oluja, tropskih ciklona, tornada, fronti i slično. Meteorologija se najčešće opisuje kao fizika atmosfere jer u modernoj meteorologiji [[fizika]] ima ogroman značaj.
 
=== Današnja meteorologija ===
[[datoteka:Nubes movimiento2.gif|250px|desno|mini|Kretanje [[oblaci|oblaka]].]]