Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodana 1.554 bajta ,  prije 1 godinu
Dodao sam wikipoveznice
{{wikipoveznice}}
'''Albert Kinert''' ([[Vinkovci]] [[1919.|1919]]. - [[Zagreb]] [[1987.|1987]].) [[Hrvatska|hrvatski]] akademski [[Slikarstvo|slikar]], [[grafičar]].{{Infookvir likovni umjetnik|ime=Albert Kinert|rođenje=6. travnja 1919.|slika=|smrt=4. srpnja 1987.|vrsta=Slikarstvo, kiparstvo i grafika}}
Albert Kinert rođen je [[6. travnja]] [[1919.]] godine u [[Vinkovci|Vinkovcima]]. Godine [[1928.]], u jeku [[Velika gospodarska kriza|velike ekonomske krize]], obitelj se seli u [[Zagreb]], kako je on sȃm jednom kazao ”trbuhom za kruhom ili grlom u jagode“[[Jagoda|jagod]]<nowiki/>e“. Nepovoljne životne prilike natjerale su Kinerta da s četrnaest godina prekine školovanje i započne raditi kao frizerski naučnik. U ranom je djetinjstvu najviše vremena provodio crtajući, a u ranoj mladosti čitajući što god mu je došlo pod ruku[[Ruka|ruk]]<nowiki/>u – od [[Homer|Homerove]] ''[[Ilijada|Ilijade]]'' i ''[[Odiseja|Odiseje]]'' do ''[[Grička vještica|Gričke vještice]]''. Bavio se [[Gimnastika|gimnastikom]], [[Hrvanje|hrvanjem]] i [[Boks|boksom]], a u osamnaestoj godini počinje pohađati privatnu [[Crtanje|crtačku]] školu. Posjećuje likovne izložbe, čita likovne kritike, a godine [[1939.]] upisuje se na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu]]. U klasi su mu kolege bili [[Edo Murtić]], [[Nikola Reiser]], [[Raoul Goldoni|Raul Goldoni]], [[Ivan Šebalj (slikar)|Ivan Šebalj]] i [[Ivo Dulčić]], a profesori [[Ismet Mujadžić]], [[Krsto Hegedušić]], [[Marino Tartaglia|Mario Tartaglia]], [[Ljubo Babić]] i [[Tomislav Krizman]].
 
Svoj prvi uspjeh postiže još kao student treće godine, kad objavljuje mapu ''40 litografija'', kojoj je predgovor napisao Ljubo Babić. Ženi se [[1944.]] kolegicom s Akademije, i iste godine dobija kćeri blizanke – Doru i Nadu. Te godine preuzima crtanje dvaju stripova što ih je bio započeo Andrija Maurović, a potom za časopise ''[[Zabavnik]]'', ''[[Kerempuh (časopis)|Kerempuh]]'' i ''[[Pokret (časopis)|Pokret]]'' samostalno crta stripove pod [[Pseudonim|pseudonimom]] Toma Božić. Uz crtanje [[Strip|stripova]] za život zarađuje kao [[Ilustracija|ilustrator]] i likovni urednik raznih izdanja.
 
Godine [[1947.]] biva izabran za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali nakon samo tri mjeseca podnosi ostavku zbog neslaganja s mentorom, profesorom [[Tomislav Krizman|Tomislavom Krizmanom]]. [[Krsto Hegedušić]] ga poziva za suradnika u svoju majstorsku radionicu, a Kinert radije odabire slobodu samostalnog umjetnika. Ali budući da je sloboda za koju se opredijelio značila i nesigurne prihode, vrlo je intenzivno radio kao ilustrator u revijama ''Otkrića'' i ''Suvremen tehnika'', te u ''[[Vjesnik u srijedu|Vjesniku u srijedu]]''. Iz tog vremena osobito su uspješe bile ilustracije knjige ''[[Bakonja fra Brne (1951.)|Bakonja fra Brne]]'' i ''[[Priče iz davnine|Priča iz davnine]]''.
 
Godine 1957. izlaže na prvoj izložbi [[Grupa Mart|grupe ''Mart'']], a godinu dana kasnije sa [[Zlatko Prica|Zlatkom Pricom]], [[Edo Murtić|Edom Murtićem]], [[Nikola Reiser|Nikolom Reiserom]], [[Ivan Picelj|Ivanom Piceljem]], [[Vojin Bakić|Vojinom Bakićem]], [[Kosta Angeli Radovani|Kostom Angeli-Radovanijem]] i s [[Dušan Džamonja|Dušanom Džamonjom]] osniva grupu ''[[Zagreb 58]]''. S tim kolegama je izlagao u [[Antwerpen|Antverpenu]]. Godine od [[1958.]] do [[1964.]] u njegovoj slikarskoj karijeri predstavljaju razdoblje u kojem – uporno ustrajući na vlastitim likovnim uvjerenjima, često mimo i usuprot općeprihvaćenim – izgradio prepoznatljiv i osebujan likovni izraz.
 
Na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu vraća se godine [[1961.]], ovaj put u statusu [[Docent|docenta]], a [[1966.]] biva izbran za [[Izvanredni profesor|izvanrednog profesora]]. Te godine na Akademiji osniva poslijediplomski studij za specijalizaciju i usavršavanje u disciplini [[Grafika|grafičke ilustracije]], a [[1971.]] postaje [[Redoviti profesor|redovni profesor]]. Njegov [[Pedagogija|pedagoški]] rad na zagrebačkoj Akademiji ostavio je traga, posebno u [[Hrvatska|hrvatskoj]] [[Grafika|grafici]]. Mnogi istaknuti hrvatski grafičari – poput [[Frano Paro|Frane Para]], [[Dubravka Babić|Dubravke Babić]], [[Nevenka Arbanas|Nevenke Arbanas]], [[Zdenka Pozaić|Zdenke Pozaić]], [[Nada Žiljak|Nade Žiljak]], [[Stanislav Marjanović]] – bili su njegovi studenti.
 
Godine [[1985.]] [[Moderna galerija|Moderna galerija u Zagrebu]] priređuje [[Monografija|monografsku]] [[Izložba|izložbu]] popraćenu u katalogu studioznim prikazom Kinertova opusa iz pera [[Darko Schneider|Darka Schneidera]]. Bila je to opsežna i bogata izložba koja je kritičkim odabirom obuhvatila sve faze Kinertova [[Slikarstvo|slikarstva]], [[Grafika|grafike]] i [[Skulptura|skulpture]]. Medijska popraćenost te izložbe otkrila je i neobično 'priznanje' što ga je slikar doživio od nepoznata ljubitelja – jedna tempera iz [[Hvar|hvarskog]] ciklusa malih tempera bila je ukradena!
 
Albert Kinert je za života, između prve izložbe 1946. do 1987., izlagao na dvadeset i tri samostalnih i više od dvije stotine skupnih izložaba; objavio je sedam grafičkih mapa; dobio je devet nagrada; o njegovu djelu objavljene su dvije monografije – iz pera [[Danijel Dragojević|Danijela Dragojevića]] (Naprijed, Zagreb 1963.) i [[Jagor Bučan|Jagora Bučana]] (ALU Zagreb, Art studio Azinović, Zagreb 2002.). I poslije njegove smrti priređuju se izložbe njegovih djela, a godine [[2012.]] njegov [[strip]] ''[[Čuvaj se senjske ruke (strip)|Čuvaj se senjske ruke]]'' objavljen je u obliku knjige (ART9, Zagreb) u kojoj su [[Veljko Krulčić]] i [[Tomislav Čegir]] objavili kompletnu Kinertovu [[Stripografija|stripografiju]] i dvije studije – ”Albert Kinert, nesuđeni klasik hrvatskog stripa” i ”Kinertova interpretacija [[August Šenoa|Šenoina]] romana, zagubljena stavka u kontinuitetu domaćeg stripa“. Među posmrtno priređenim izložbama posebno su važne dvije koje imaju retrospektivni značaj. U Galeriji umjetnosti ”Slavko”[[Slavko Kopač“Kopač]]“ u Vinkovcima [[2013.]] godine organizirana je retrospektiva Kinertova grafičkog opusa (izbor radova i kataloški tekst Jagor Bučan), a Moderna galerija u Zagrebu [[2018.]] godine iznova priređuje Kinertovu retrospektivu, koju je autorica izložbe [[Iva Körbler]] osmislila s namjerom da se rekontekstualizira i revalorizira njegovo mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti od početka pedesetih godina 20. stoljeća do danas.
 
Grafička, slikarska i kiparska djela Alberta Kinerta nalaze se u svim najvažnijim hrvatskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, uključujući Modernu galeriju u Zagrebu, [[Muzej suvremene umjetnosti|Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu]], [[Kabinet grafike HAZU|Grafički kabinet HAZU]], [[Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu|Grafičke zbirku Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu]], [[Galerija umjetnina Split|Galeriju umjetnina u Splitu]], [[Muzej moderne i suvremene umjetnosti|Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci,]] [[Umjetnička galerija Dubrovnik|Umjetničku galeriju u Dubrovniku]], [[Galerija likovnih umjetnosti Osijek|Galeriju likovnih umjetnosti u Osijeku]], [[Narodni muzej (Zadar)|Narodni muzej u Zadru]], Zbirku Ružić u Slavonskome Brodu, Gradski muzej u Vinkovcima, Zbirku Filip Trade i mnoge druge. Muzej moderne umjetnosti u Antverpenu također je u posjedu Kinertova djela.
 
Albert Kinert, bezostatno i strastveno predan neumornom, doslovce svakodnevnom stvaranju,  umro je [[4. srpnja]] [[1987.]] Iza njega  je ostao opsegom i brojnošću radova bogat [[Slikarstvo|slikarski]], [[Grafika|grafički]], [[Kiparstvo|kiparski]] i [[Ilustracija|ilustratorski]] opus. Ali on je bio slikar, grafičar i kipar kojemu nisu bili strani ni drugi oblici izražavanja. Pored grafičkog priručnika za studente ”Magija crno-bijelog” i metodološkog priručnika ”Asocijacije i meditacije između dva poteza”, postumno izdanje zbirke poezije ''Psovka od ljubavi'' (koja je doživjela tri izdanja) otkrilo je  prije toga javnosti nepoznatu dimenziju njegova stvaralaštva, a njegovi intimni slikarski zapisi – također posmrtno objavljeni pod naslovom ''Monolog'' – potvrdili su da je za Alberta Kinerta slikarstvo bilo u punom smislu riječi njegov život. Kako je to u monografiji o njemu napisao J. Bučan, ističući da je likovno stvaranje iz Kinertova života izagnalo svaki drugi interes: ”Kinertova biografija stoga nije ništa drugo do li njegov likovni opus.“
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Kinert, Albert]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari|Kinert, Albert]]