Ivan Brkanović: razlika između inačica

|nagrade =

}}

'''Ivan Brkanović''' ([[Škaljari]] pokraj [[Kotor]]a, [[27. prosinca]] [[1906.]] – [[Zagreb]], [[20. veljače]] [[1987.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[skladatelj]]. Bio je zborovođa, srednjoškolski nastavnik, dramaturg Opere [[HNK u Zagrebu]], direktor [[Zagrebačka filharmonija|Zagrebačke filharmonije]] te profesor na Muzičkoj akademiji u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Intenzivno se bavio glazbenom publicistikom i bio je predsjednik [[Hrvatsko društvo skladatelja|Udruženja kompozitora Hrvatske]].<ref>[http://www.hnk.hr/ivan-brkanovic/ / www.hnk.hr – »Ivan Brkanović«], pristupljeno 13. srpnja 2016.</ref> Otac hrvatskog skladatelja i dirigenta [[Željko Brkanović|Željka Brkanovića]].<ref>[http://hrvaticg.com/2012/04/15/hrvatski-glasnik-broj-84/ Hrvatski glasnik, str. 47-51] Bokelji u Hrvatskoj, (pristupljeno 3. travnja 2015.)</ref><ref>[http://fdk.hr/osoba/zeljko-brkanovic/ FDK] Željko Brkanović, pristupljeno 3. travnja 2015.</ref>

 

Prve skladateljske pokušaje napisao je još kao amater za potrebe kotorskog društva Sastanak. Potom je kao polaznik srednje muzičke škole pobudio pažnju svojih nastavnika nizom zborskih skladbi (''Hrvatsko kolo'', ''Pri kamenih vratih'' i dr.), a tijekom studija sklada ''Prvi gudački kvartet'' (1931) te zborove i solo-popijevke (''Bokeljsko kolo'', ''Konavosko pirovanje'', ''Koleda'', ''Uspavanka'', 1932–34) s kojima će ubrzo postati poznat i široj glazbenoj javnosti. Međutim, u doba stvaralačke zrelosti u središtu su njegova zanimanja veći oblici oratorijske, operne i simfonijske glazbe. Tada nastaje ''Triptihon'' »narodni obred kod smrti« za sole, zbor i orkestar (1936), opera ''Ekvinocij'' (na libreto Tomislava Prpića prema [[Ivo Vojnović|Vojnovićevoj]] drami, 1945), svih pet simfonija (1935–50), simfonijska pjesma ''Zemljo Hrvatska'' (1951), opera-oratorij ''Zlato Zadra'' (prema srednjovjekovnoj legendi o škrinji Sv. Šimuna, 1954) i dr. — Brkanović se zarana predstavio kao skladateljska ličnost izvorne, samonikle stvaralačke snage, izrasle i oblikovane na rodnome tlu te je do konca svojega vijeka ostao dosljednim pobornikom nacionalnog glazbenog izraza. Nadahnjujući se gotovo redovito sadržajima iz narodnog blaga on je uspio u svoje skladbe pretočiti ne samo tematiku, doživljaje ili događaje već i specifičnosti prostora, dah podneblja i psihu ljudi svoje uže domovine, južne [[Dalmacija|Dalmacije]]. No u njegovim skladbama nema doslovce preuzetih glazbenih motiva iz [[folklor]]a, već su svi elementi – melodika, ritmika, harmonije – prožeti osobitostima [[Narodna glazba|narodne glazbe]]. Čak je i u oblikovanju izražena sklonost preobrazbi tradicionalnih umjetničkih forma u oblike bliske narodnom nasljeđu (requiem kao narodni posmrtni obred ''Triptihon'') ili pak prilagođivanja pučkog nasljeda oblicima umjetničke glazbe (karakter hrvatskih crkvenih prikazanja u operi ''Zlato Zadra''). Međutim, folklorni idiom Brkanovićeve glazbe zapravo je samo odraz njegove trajne, korjenite veze sa zavičajem, dok svoj osobni stil izgrauje vlastitim, autentičnim stvaralačkim darom. Među obilježjima njegova stila izdvaja se: stvaranje monumentalnih zvukovnih struktura sa stalno prisutnim dramatskim nabojima te elementima sceničnosti; neprekidno protjecanje simfonički zasnovane građe, temeljeno na lančanom nadovezivanju manjih cjelina koje izrastaju iz jedne motivičke (tematske) jezgre; oblikovanje melodijskih linija pretežito mikrointervalske strukture i manjih opsega, poput šture melodike dalmatinskog krša; bujno, u osnovi kasnoromantičko harmonijsko tkivo s naznačenim tonalnim središtima, oko kojih se slobodno kreću kromatski i disonantni pomaci, alterirani akordi, prelazeći mjestimice u bitonalne sklopove; složeno, katkad gusto polifoničko vođenje dionica, napose u orkestralnoj građi; ponavljanje ritmičko-melodijskih obrazaca u tehnici ostinata ili varijacije; slojevita, većinom romantičarski razgranata orkestracija gdjekad s oporim i oštrim zvučnim bojama u duhu južnodalmatinskog folklora. Sva ta obilježja daju pečat jake, uvijek prepoznatljive osobnosti Brkanovićevu glazbenom stvaralaštvu te ga svrstavaju među najosebujnije skladateljske ličnosti nacionalnog izraza u suvremenoj hrvatskoj glazbi.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2833 hbl.lzmk.hr – Ivona Ajanović: »Brkanović Ivan«], pristupljeno 13. srpnja 2016.</ref>

==Djela (izbor)==

* ''Bokeljsko kolo'' za [[Pjevački zbor|mješoviti zbor]] (1932.)