Razlika između inačica stranice »Konfederacija Američkih Država«

bez sažetka
m (sitni ispravci)
 
Kako se rat odugovlačio, Richmond je postao opterećen s trening kampovima i transferima, logistikom i [[bolnica]]ma. Cijene su dramatično rasle unatoč nastojanjima vlade da ih na neki način regulira. Jedan od tadašnjih pokreta u kongresu bio je i onaj Henryja S. Footea iz [[Tennessee|Tennesseeja]] koji je predložio da se ponovno promijeni glavni grad. Približavanjem unionističkih trupa u rano [[ljeto]] 1862. godine, vladine arhive bile su pripremljene za premještaj. Uskoro je kongres odobrio Davisu da raspusti izvršnu ovlast i sazove zasjedanje kongresa u nekim drugim gradovima 1864. godine te ponovno 1865. godine. Nedugo prije kraja rata, vlada Konfederacije napustila je Richmond planirajući se preseliti negdje dublje na jug. Međutim, ti planovi gotovo nikad nisu zaživjeli, jer se u međuvremenu [[Robert Edward Lee|Lee]] predao u Appomattoxu [[9. travnja]] [[1865.]] godine.<ref>Coulter, "Confederate States of America", str. 102.</ref> Davis i većina njegovog kabineta pobjegla je u Danville (Virginia) koji je kao glavni grad Konfederacije (ujedno i posljednji) trajao otprilike tjedan dana.
 
==== Unionizam ====
[[File:1860-61 Secession in Appalachia by County.jpg|thumb|upright=1.15|right|Mapa pokazuje rezultate glasovanja za odcjepljenje okruga u Appalachiji 1860. - 1861. godine. Virginia i Tennessee prikazuju javne glasove, dok ostale države pokazuju glasove okružnih delegata.]]
Unionizam je bio raširen u cijeloj Konfederaciji, pogotovo u planinskim regijama Appalachije i Ozarksa.<ref>{{cite book |editor-first=Kenneth W. |editor-last=Noe |editor2-first=Shannon H. |editor2-last=Wilson |title=Civil War in Appalachia |year=1997 }}</ref> Unionisti su [[1863.]] godine predvođeni Parsonom Brownlowom i senatorom Andrewom Johnsonom preuzeli kontrolu istočnog [[Tennessee|Tennesseeja]].<ref>{{cite journal |first=Robert Tracy |last=McKenzie |title=Contesting Secession: Parson Brownlow and the Rhetoric of Proslavery Unionism, 1860–1861 |journal=Civil War History |year=2002 |volume=48 |issue=4 |pages=294–312 |doi=10.1353/cwh.2002.0060 }}</ref> Također su pokušali preuzeti kontrolu nad zapadnom Virginijom, ali efektivno nikad nisu držali više od polovice okruga koji su u tom trenutku sačinjavali novu državu [[Zapadna Virginia|Zapadnu Virginiju]].<ref>{{cite book |url=https://books.google.com/books?id=q9Lna2shH7oC&pg=PA54 |first=Richard O. |last=Curry |title=A House Divided, Statehood Politics and the Copperhead Movement in West Virginia |publisher=Univ. of Pittsburgh |year=1964 |page=8 |isbn=9780822977513 }}</ref><ref>{{cite book |first=James C. |last=McGregor |title=The Disruption of Virginia |year=1922 |url=https://archive.org/details/bub_gb_px4SAAAAYAAJ }}</ref><ref>{{cite journal |first=David R. |last=Zimring |title='Secession in Favor of the Constitution': How West Virginia Justified Separate Statehood during the Civil War |journal=West Virginia History |year=2009 |volume=3 |issue=2 |pages=23–51 |doi=10.1353/wvh.0.0060 }}</ref>
 
Odanici Uniji zauzeli su određena obalna područja [[Sjeverna Karolina|Sjeverne Karoline]] i u početku su ih lokalni unionisti dočekali s odobravanjem. Međutim, to se ubrzo promijenilo nakon što se na okupatore započelo gledati kao na ugnjetavače, radikale i one koji favoriziraju oslobođene robove. Okupatori su se upuštali u paljenje [[selo|sela]], oslobađanje robova i izbacivanje svih onih koji su odbili služiti zakletvama, dok su istovremeno bivši unionisti započeli podržavati misiju same Konfederacije.<ref>{{cite journal |first=Judkin |last=Browning |title=Removing the Mask of Nationality: Unionism, Racism, and Federal Military Occupation in North Carolina, 1862–1865 |journal=[[Journal of Southern History]] |year=2005 |volume=71 |issue=3 |pages=589–620 |jstor=27648821 }}</ref>
 
Podrška Konfederaciji možda je najslabija bila u [[Teksas|Teksasu]]; Claude Elliott procjenjuje da je tek trećina ukupne populacije aktivno podupirala Konfederaciju. Mnogi unionisti započeli su podržavati Konfederaciju nakon što je rat započeo, ali isto tako mnogi su ostali vjerni svom "unionizmu" i tijekom rata pogotovo u sjevernim okruzima, [[Njemačka|njemačkim]] okruzima i [[Meksiko|meksičkim]] područjima.<ref name="in JSTOR">{{cite journal |first=Claude |last=Elliott |title=Union Sentiment in Texas 1861–1865 |journal=Southwestern Historical Quarterly |year=1947 |volume=50 |issue=4 |pages=449–477 |jstor=30237490 }}</ref> Ernest Wallace je napisao: "Nezadovoljna unionistička manjina, premda vrlo značajna u povijesnom gledištu, mora biti sagledavana iz ispravne perspektive budući je tijekom rata velika većina ljudi gorljivo podržavala Konfederaciju..."<ref>{{cite book |first=Ernest |last=Wallace |title=Texas in Turmoil |location= |publisher= |page=138 }}</ref> Randolph B. Campbell nadodaje: "Unatoč stravičnim gubitcima, većina Teksašana nastavila je tijekom rata podupirati Konfederaciju budući su podupirali odcjepljenje".<ref>{{cite book |first=Randolph B. |last=Campbell |title=Gone to Texas |location= |publisher= |page=264 }}</ref> U svojoj analizi teksaške politike tog vremena, Dale Baum se ne slaže s navedenim i ističe: "Ova ideja da se Konfederativni Teksas politički ujedinio protiv svojih sjevernih protivnika više se odnosi na nekakav oblik nostalgične fantazije nego na stvarnost ratnog stanja". On karakterizira povijest teksaškog građanskog rata kao "turobnu priču o rivalstvima koji su se vodili unutar vlade skupa s raširenim nezadovoljstvom koje je spriječavalo efektivnu implementaciju državne ratne politike".<ref>{{cite book |first=Dale |last=Baum |title=The Shattering of Texas Unionism: Politics in the Lone Star State during the Civil War Era |location= |publisher=LSU Press |year=1998 |page=83 |isbn=0-8071-2245-9 }}</ref>
 
U Teksasu su lokalni službenici šikanirali unioniste i provodili masovne masakre protiv njih i njemačkih doseljenika. U okrugu Cooke uhićeno je 150 ljudi za koje se sumnjalo da su unionisti; 25 ih je bilo linčovano bez suđenja, a 40 obješeno nakon brzog sudskog procesa. Otpor prema [[vojska|vojnom]] novačenju bio je iznimno raširen, pogotovo među teksašanima njemačkog i meksičkog podrijetla; mnogi pripadnici potonjih pobjegli su u Meksiko. Potencijalni novaci pokušali su se sakriti, ali kada bi ih službenici Konfederacije otkrili mnoge od njih su ubili.<ref name="in JSTOR"/>
 
I na sjeveru i na jugu građanske slobode nisu bile velika briga. Lincoln i Davis kažnjavali su neposlušnost. Neely ističe kako je Konfederacija praktično postala policijskom državom sa čuvarima i patrolama, a državni sistem putovnica funkcionirao je tako da su svi trebali službenu dozvolu svaki puta kada su namjeravali putovati. Preko četiri tisuće unionista bilo je zatvoreno bez suđenja.<ref>{{cite book |first=Mark E. Jr. |last=Neely |title=Southern Rights: Political Prisoners and the Myth of Confederate Constitutionalism |location= |publisher=University Press of Virginia |year=1999 |isbn=0-8139-1894-4 }}</ref>
 
== Politički vođe Konfederacije ==