Socijaldemokratska partija Hrvatske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 69:
Godine [[1995.]] prijevremeno je raspušten zastupnički dom i održani su [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|treći hrvatski parlamentarni izbori]]. Vladajuća stranka HDZ na čelu s predsjednikom [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]] nastojala je iskoristiti narodno zadovoljstvo nakon oslobađanja velikog dijela državnog teritorija u [[Operacija Oluja|Operaciji Oluja]] i tako produžiti mandat koji je bez tih prijevremenih izbora trebao trajati do [[1996.]] godine. Brojnim izmjenama u izbornom zakonu koji je donesen prije raspuštanja zastupničkoga doma nastojao se poboljšati rezultat vladajuće stranke. U takvim uvjetima SDP je još jednom ishodio poražavajuće rezultate i s 8,93 % glasova birača dobiva samo 10 (od ukupno 127) mjesta u Hrvatskomu državnom saboru<ref>[http://www.izbori.hr/izbori/ipFiles.nsf/0/F8BF1E1A0813C7F9C1257455003AC3CA/$FILE/1995_zastupnicki%20dom.pdf Rezultati izbora za Sabor Republike Hrvatske 1995. godine, Državno izborno povjerenstvo]</ref>
[[File:Ivica Račan small.jpg|thumb|right|600px|[[Ivica Račan]], predsjednik koji je vodio SDP u tranziciji između vladajuće partije u jednopartijskoj [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističkoj Republici Hrvatskoj]] u jednu od stranaka u demokraciji; predsjednik Vlade RH od siječnja 2000. do prosinca 2003. godine]]
U [[kolovoz]]u [[1998.]] godine Ivica Račan i [[Dražen Budiša]] potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Potpisivanju takve koalicije je značajno pridonio američki "International Republican Institute" (IRI); djelovanje te ustanove u Hrvatskoj, sa svrhom svrgavanja "autoritarnog režima Franje Tuđmana" financirala je američka federalna agencija [[USAID]]. IRI u opsežnom izvještaju iz 2004. godine opisuje također i svoju daljnju važnu pomoć u djelovanju koalicijske vlade 2000. - 2004, poput primjerice pomoći u ishodovanju povoljnih kredita za izgradnju autocesta).<ref>[http://pdf.usaid.gov/pdf_docs/PDACG853.pdf "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004"], INTERNATIONAL REPUBLICAN INSTITUTE - Agency for International Development, str. 1 i 11, pristupljeno 21.9.2014.</ref>
 
Na [[Hrvatski parlamentarni izbori 2000.|četvrtim parlamentarnim izborima]] [[3. siječnja]] [[2000.]] godine koalicija SDP-[[HSLS]] osvaja 38,7 % glasova birača te se uspostavlja vlast koalicije šest stranaka s Ivicom Račanom kao predsjednikom Vlade, koja će se još zvati i "trećesiječanjskom koalicijom". Nakon dolaska na vlast, [[SDP]] mnogim novinarima ukida radno mjesto na [[HRT|HRT-u]], čime započinje proces tzv. "detuđmanizacije". Uskoro 2001. godine stižu prve haaške optužnice za određene istaknute hrvatske generale u operacijama [[Operacija Bljesak|Bljesak]], [[Operacija Oluja|Oluja]], [[Operacija Medački džep|Medački džep]]. Iako se u početku govorilo da se optužene generale neće procesuiratipredati [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|haaškom sudu]], ubrzo je postalo izvjesno da generali poput [[Mladen Markač|Mladena Markača]], [[Ante Gotovina|Ante Gotovine]] i [[Mirko Norac|Mirka Norca]] moraju biti procesuirani. Zbog prijepora oko pitanja suradnje s Haaškim sudom, 2002. godine [[Dražen Budiša]] i [[HSLS]] napuštaju Vladu, a Ivica Račan zadržava parlamentarnu većinu i dobiva novi mandat za sastavljanje Vlade.
 
Nakon [[Hrvatski parlamentarni izbori 2003.|parlamentarnih izbora 2003.]] godine nova vladajuća stranka je [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]] kojima se priklonila i koalicija stranaka [[Hrvatska socijalno liberalna stranka|HSLS]]-[[Demokratski centar|DC]]. SDP - koji je na tim izborima uz potporu koalicijskih partnera dobio 23,26 % glasova tako postaje najjača oporbena stranka, s 34 saborska zastupnika.<ref>[http://www.izbori.hr/izbori/ipFiles.nsf/0/A0357A6F0F63B6FCC1257455003AF016/$FILE/2003_Hrvatski%20sabor.pdf Rezultati izbora za Hrvatski Sabor 2003. godine, Državno izborno povjerenstvo]</ref>
Redak 102:
</ref>
 
U listopadu 2017. god. povjesničar [[Mato Artuković]] za medije izjavljuje: "Kad sam istraživao sudske progone komunističkog režima nad doktorom [[Marko Veselica|Markom Veselicom]], nisam mogao dobiti mnoge tražene dokumente... jer da nisu 'deklasificirani'. Odgovor je potpisao g. Dragovan, tada tajnik SDP-a. Čudno je da nasljednica jedne totalitarne partije, koja se pokazala zločinačka svugdje u svijetu pa tako i u Jugoslaviji i Hrvatskoj, uopće ima pravo vlasništva nad građom partije za koju kaže da nije njezin sljednik, i čak određuje što će se [[Klasificirani podatci|deklasificirati]] tri desetljeća nakon sloma komunističkog režima."