Zemljina ravnoteža Sunčevog zračenja: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Zemljina ravnoteža Sunčevog zračenja |
Nadopunio Zemljina ravnoteža Sunčevog zračenja |
||
Redak 34:
[[datoteka:Albedo 1.png|mini|desno|300px|Vrijednosti [[albedo|albeda]] za razne površine.]]
[[datoteka:Heliograph wendelstein 2002 00a.jpg|mini|desno|300px|Campbell–Stokesov [[heliograf]].]]
[[datoteka:Ucinak staklenika 1.png|mini|desno|300px|Prikaz izmjena [[energija]] i ravnoteže na Zemlji između izvora ([[Sunce]]), Zemljine površine, [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] i neizbježnog gubitka u [[svemir]]. Mogućnost atmosfere da propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira u obliku dugovalnoga [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] natrag u atmosferu) i da najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi molekulama [[staklenički plinovi|stakleničkih plinova]] i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji, naziva se [[staklenički učinak]] ili [[efekt staklenika]].]]
'''Zemljina ravnoteža Sunčevog zračenja''' ili '''bilanca energije zračenja u sustavu Sunca i Zemlje''' je [[ravnoteža]] koja objašnjava da u sustavu [[atmosfera|atmosfere]] i [[Zemlja|Zemlje]] postoji uravnotežena [[bilanca]] [[Sunčevo zračenje|Sunčevog zračenja]]. Kad ne bi bilo prirodne ravnoteže između primitka i gubitka [[energija|energije]] [[zračenje|zračenja]], nastupili bi poremećaji i [[Klimatske promjene|promjena klime]], što bi moglo ugroziti [[život]] na Zemlji. U dalekoj prošlosti bilo je velikih promjena klime, kad su nastupila [[Ledeno doba|ledena]], odnosno međuledena doba, ali uzroci tih promjena nisu se mogli do sada jednoznačno odrediti. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
Line 391 ⟶ 395:
Različite vrste [[oblaci|oblaka]] imaju različitu moć refleksije zračenja. Tanki perjasti oblaci nad kopnom imaju albedo oko 32%, slojasti oblaci nad kopnom uz naoblaku veću od 8/10 nebeskog svoda oko 68%. Ukupni albedo oblaka za cijelu Zemlju u prosjeku iznosi oko 24%. Treba istaknuti da i atmosfera reflektira oko 7% zračenja, pa, uzevši u cjelini, albedo Zemlje iznosi oko 35%, to jest Zemlja u cjelini reflektira oko 35% zračenja koje primi od Sunca. Stvarna vrijednost albeda mijenja se iz dana u dan, jer zavisi od naoblake.
=== Insolacija ===
{{Glavni|Insolacija}}
'''Insolacija''' je trajanje obasjavanja [[Sunce]]m ([[Sunčevo zračenje]]), '''osunčanje''' ili '''osunčavanje''', to jest [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]] u kojem je neko mjesto na [[Zemlja|Zemlji]] izravno ozračeno [[Sunčeva svjetlost|Sunčevim zrakama]]. Razlikuje se '''stvarno osunčavanje''', koje ovisi o otvorenosti [[obzor]]a ([[horizont]]a), duljini vidljivoga dijela [[dan]]a i [[naoblaka|naoblaci]], te '''astronomski moguće osunčavanje''', koje se može izračunati uz pomoć Sunčeve [[Deklinacija (astronomija)|deklinacije]] i [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]] promatranoga mjesta. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] najviše [[sat]]i osunčavanja imaju mjesta na srednjem i južnom [[Jadransko more|Jadranu]] (godišnje približno 2 700 sati), dok se prema unutrašnjosti godišnje osunčavanje smanjuje približno do 2 000 sati. <ref> '''insolacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27537] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref> [[Planine|Planinski]] predjeli su ljeti oblačniji, a zimi vedriji od nizinskih predjela, pa im je i trajanje insolacije različito. Valja napomenuti da godišnja moguća (teorijska) insolacija iznosi od 4 460 sati na jugu do 4 470 sati na sjeveru naše zemlje. To [[Sunčevo zračenje]] sadrži najviše od [[emisija|emitirane]] [[energija|energije]] u obliku kratkovalnog [[zračenje|zračenja]] i svjetla. Samo jedan dio kratkovalnog zračenja dospijeva do Zemljine površine, a preostali dio energije se reflektira ([[albedo]]), rasipa ili ju upije [[atmosfera]]. Dok zračenje površine Zemlje nazivamo [[dugovalno zračenje Zemlje]] koja je dugovalna i tamna. Izražava se brojem sati sijanja Sunca nad nekim mjestom tijekom godine.
=== Dugovalno zračenje Zemlje ===
{{Glavni|Dugovalno zračenje Zemlje}}
'''Dugovalno zračenje Zemlje''' ili '''dugovalno toplinsko zračenje Zemlje''' je dio [[Infracrveno zračenje|infracrvenoga zračenja]] [[valna duljina|valne duljine]] od 4 do 50 [[metar|μm]], koje nastaje [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpcijom]] (upijanjem) [[Sunčevo zračenje|Sunčeva kratkovalnog zračenja]] iz [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]]. Dio tog infracrvenog zračenja (dugovalnog zračenja Zemlje) odlazi u [[svemir]] (oko 30%), a veći dio (oko 70%) vraća se prema [[Zemlja|Zemlji]] kao protuzračenje atmosfere, koje time povećava [[temperatura|temperaturu]] Zemljine površine ([[staklenički učinak]]). <ref> '''dugovalno zračenje''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=16505] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>
== Staklenički učinak ==
{{Glavni|Staklenički efekt}}
'''Staklenički učinak''' je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] selektivnim propuštanjem [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]: atmosfera propušta velik postotak vidljive [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] koja zagrijava Zemlju, a dio te energije reemitira se u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja natrag u atmosferu. Najveći dio te energije upija (apsorbira) se u atmosferi [[molekula]]ma [[vodena para|vodene pare]], [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], te u manjoj mjeri nekih drugih plinova ([[klorofluorougljici]], [[metan]] i drugi) i odbija (reflektira) natrag prema Zemlji. Da nema učinka staklenika, temperatura bi na Zemlji bila – 73°C. Zbog povećanog stvaranja ugljikovog dioksida industrijskim procesima ([[industrijska revolucija]]) posljednjih se stotinjak godina učinak staklenika povećava i dovodi do općeg zagrijavanja atmosfere, a samim time i [[Klimatske promjene|klimatskih promjena]]. <ref> '''efekt staklenika (učinak staklenika)''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17109] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između [[Sunčeva energija|energije]] prikupljene sa [[Sunce|Sunca]] i topline izračene u [[svemir]]. Plinovi čija je koncentracija porasla [[Onečišćavanje zraka|zagađenjem atmosfere]] odbijaju dio topline natrag na [[Zemlja|Zemlju]], što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u [[staklenik|stakleniku]], pa odatle i naziv.
== Izvori ==
| |||