Zrak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:Q7391292 na Wikidati |
Nadopunio Zrak |
||
Redak 2:
{{izvor}}
[[datoteka:The Earth seen from Apollo 17.jpg|mini|desno|250px|Zrak je [[smjesa]] [[plin]]ova što je kao omotač vezana uz [[Zemlja|Zemlju]] pretežno [[gravitacija|gravitacijskim]] [[sila]]ma.]]
[[datoteka:Atmosphere gas proportions.svg|mini|desno|250px|Sastav [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]]. Donji prikaz predstavlja najmanje uobičajene [[plin]]ove koje čine samo 0,038% [[atmosfera|atmosfere]].]]
[[datoteka:Ugljikov ciklus.svg|mini|desno|250px|Dijagram [[Ugljikov ciklus|ugljikovog ciklusa]].]]
'''Zrak''' je [[smjesa]] [[plin]]ova što je kao omotač vezana uz [[Zemlja|Zemlju]] pretežno [[gravitacija|gravitacijskim]] [[sila]]ma, sudjeluje u njezinoj [[Zemljina rotacija|vrtnji]], tvori [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]] i nužna je za [[život]] na Zemlji. Ukupna [[masa]] suhoga zraka iznosi 5,1 · 10<sup>18</sup> [[kilogram]]a (približno milijunti dio Zemljine mase). <ref> '''zrak''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67451] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>
== Toplinski procesi u atmosferi ==
Atmosferski zrak je smjesa suhog zraka i [[vodena para|vodene pare]]. Sadržaj vodene pare i promjene koje nastaju pri prijelazu vodene pare u tekuće i kruto stanje, odnosno pri prijelazu iz tih stanja u vodenu paru, imaju osobito značenje u [[atmosfera|atmosferskim]] procesima. Budući da je količina vodene pare u zraku uvijek malena, to se u mnogim [[Termodinamički proces|termodinamičkim procesima]] u atmosferi ne uzima vodena para u obzir, nego se zrak smatra [[plin]]skim medijem jedne faze sve dok ne dođe do zasićenja vodenom parom ([[kondenzacija]]). Zato se odvojeno razmatra suhi zrak i vlažni zrak koji je zasićen vodenom parom. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>
== Zemljina atmosfera ==
{{glavni|Zemljina atmosfera}}
Pod Zemljinoj atmosferom se razumijeva zrak ([[smjesa]] plinova koja okružuje Zemlju i sudjeluje u [[Zemljina rotacija|njezinoj vrtnji]]). Osnovni su sastojci zraka ([[volumen|volumni]] udio): [[dušik]] (78,08%), [[kisik]] (20,95%), [[argon]] (0,93%), te u promjenjivim količinama [[vodena para]] (0 do 4%) i [[ugljikov dioksid]] (0,03%), a u neznatnim količinama [[vodik]], [[helij]], [[ozon]], [[metan]], [[amonijak]], [[ugljikov monoksid]], [[kripton]] i [[ksenon]]. Količina vodene pare u atmosferi promjenjiva je, ovisno o temperaturi, a udio se smanjuje i s visinom. U najnižim slojevima atmosfere ima sitnih čestica [[Anorganska kemija|anorganskoga]] ([[Soli|sol]], [[prašina]], [[pepeo]]) i [[Organska kemija|organskog]] podrijetla ([[pelud]] i [[Mikrobiologija|mikrobi]]), te [[Olovo (element)|olovnih]], [[dušik]]ovih i [[sumpor]]nih spojeva i [[Čađa|čađe]], što je posljedica [[emisija|emisije]] [[industrija|industrije]] i [[promet]]a. Pojedini [[oksidi]] dušika i sumpora veliki su zagađivači, osobito zbog djelovanja [[Kisele kiše|kiselih kiša]] i utječu na čovjekovo [[zdravlje]]. Posebnu važnost ima ugljikov dioksid, zbog uloge u zagrijavanju atmosfere ([[staklenički učinak]]). Količina ugljikovog dioksida posljednjih stotinu godina neprekidno se povećava zbog izgaranja [[fosilna goriva|fosilnih goriva]]. U posljednjih desetak godina porasla je za više od 10%.
[[Životinje]], [[biljke]] i [[čovjek]] udišu [[kisik]], ali [[biljka]]ma je potreban [[ugljikov dioksid]] za [[fotosinteza|fotosintezu]]. Topliji zrak je lakši od hladnijeg te se on diže gore, a hladniji se spušta dolje. Na velikim visinama nalazi se vrlo malo zraka, a u [[svemir]]u ga nema. ▼
=== Kemijski sastav zraka ===
Današnji volumni udjel [[kisik]]a, najvažnijega sastojka zraka za postojeće oblike života na Zemlji, postignut je prije približno 400 do 500 milijuna godina kao posljedica [[fotosinteza|fotosinteze]] zelenih biljaka u [[ocean]]ima. Istodobno je [[fotoliza|fotolizom]] kisika u višim slojevima atmosfere nastajao [[ozon]], koji štiti žive organizme od štetnoga djelovanja [[Sunčevo zračenje|Sunčeva ultraljubičastoga zračenja]]. Čisti, suhi zrak [[plin]] je bez boje, okusa i mirisa. Njegova prosječna fizikalna svojstva ovise o [[temperatura|temperaturi]], [[tlak]]u i [[nadmorska visina|nadmorskoj visini]]. Prosječna je [[molna masa]] suhoga zraka 28,97 [[gram|g]]/[[Mol (mjerna jedinica)|mol]], a [[gustoća]] na [[Morska razina|morskoj razini]], pri [[tlak]]u od 101 325 [[Pa]] i temperaturi 0 [[°C]], iznosi 1,295 [[Kilogram po metru kubnom|kg/m<sup>3</sup>]], odnosno 1,2250 kg/m<sup>3</sup> pri prosječnoj temperaturi na Zemlji (15 °C). Miješanjem [[Zračna masa|zračnih masa]] različite gustoće, temperature i tlaka nastaje [[vjetar]]. Iako se s porastom visine [[Gustoća zraka|gustoća]] i [[tlak zraka]] smanjuju [[Eksponencijalna funkcija|eksponencijalno]], zbog okomitih i vodoravnih strujanja kemijski je sastav zraka do visine od 80 do 90 [[kilometar]]a ([[turbopauza]]) uglavnom stalan. Zrak sadrži i [[vodena para|vodenu paru]], kojoj je volumni udjel u rasponu od 0 do 4% (prosječno oko 1%), a ovisi o nadmorskoj visini, [[klima]]tskom području i [[Meteorološke pojave|meteorološkim prilikama]]. Iako im je volumni udjel malen, [[ugljikov dioksid]] i vodena para vrlo su važni sastojci zraka, jer apsorbiraju [[toplinsko zračenje]] Zemlje ([[dugovalno zračenje Zemlje]]) i djelomično ga vraćaju na Zemlju, pri čem se zagrijavaju [[tlo]] i [[ocean]]i. Zrak sadrži i vrlo promjenljive količine krutih i tekućih čestica prirodnog ili ljudskog podrijetla.
Najreaktivniji je sastojak zraka kisik, koji se troši u prirodnim procesima ([[disanje]] ljudi, životinja i biljaka, [[oksidacija]] [[stijena]]), pri izgaranju [[Fosilna goriva|fosilnih goriva]] i u mnogim [[Tehnologija|tehnološkim procesima]]. [[Asimilacija|Asimilacijom]] biljaka kisik se vraća u zrak i tako kruži prirodom. Kako u mnogim od tih procesa nastaju ugljikov dioksid i voda, koji se na primjer asimilacijom biljaka opet troše, kružni tok kisika i [[Ugljikov ciklus|ugljika]] u prirodi usko su povezani. [[Dušik]] je kemijski vrlo trom (inertan) sastojak zraka, no kao glavni [[kemijski element]] jedan je od najvažnijih sudionika u biološkim procesima. Nitrificirajući [[mikroorganizmi]] koji žive na korijenju [[Mahunarke|mahunarki]] (leguminoza) vežu dušik iz zraka i otpuštaju ga u tlo u obliku spojeva potrebnih za život drugih biljaka. Denitrificirajući mikroorganizmi, pak, smanjuju (reduciraju) nitratne [[ion]]e u molekularni dušik, pa tako i dušik kruži prirodom.
== Primjena ==
Zrak se najviše koristi u različitim industrijskim procesima, gdje kisik služi kao [[oksidans]]. Osim toga, zrak se primjenjuje kao sredstvo za [[grijanje]] ili [[hlađenje]], u [[Pneumatika|pneumatskim sustavima]] koji rade sa stlačenim zrakom i drugo. [[[[ukapljivanje plinova]]|Ukapljeni zrak]], plavkasta tekućina koja vrije na –194 [[°C]], služi za dobivanje kisika i dušika [[Frakcijska destilacija|frakcijskom destilacijom]] i za postizanje vrlo niskih [[temperatura]].
==Izvori==
{{izvori}}
▲[[Životinje]], [[biljke]] i [[čovjek]] udišu [[kisik]], ali [[biljka]]ma je potreban [[ugljikov dioksid]] za fotosintezu. Topliji zrak je lakši od hladnijeg te se on diže gore, a hladniji se spušta dolje. Na velikim visinama nalazi se vrlo malo zraka, a u [[svemir]]u ga nema.
[[Kategorija:Kemija]]
| |||