Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnice
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
== Raskol socijaldemokrata i komunista ==
 
Na Kongresu ujedinjenja sudjelovali su predstavnici raznih grupa. Najbrojniji su bili članovi lijevih krila predratnih socijaldemokratskih stranaka iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Slovenije, koji su prihvatili [[boljševizam|boljševičko]] opredjeljenje za zaoštravanje klasne borbe protiv [[Buržoazija|buržoazije]] i za revolucionarno rušenje kapitalističkogkapitalističkoga poretka po modelu uspostavljanja jednopartijskog sustava. Otcijepili su se od desnicekompromisne linije unutar tih stranaka, koja je prihvaćalaprihvatala politiku reformi umjesto revolucije, teza suradnjekoju isu kompromisasmatrali sada buržoazijomnema umjesto klasne borbeuslova. Taj rascjeprascijep na revolucionarnedve [[komunist]]efrakcije: i reformističke [[socijaldemokracija|socijaldemokrate]]"autoritarnu" (komunistiboljševičko-revolucionarnu) sui ih"demokratsku" pogrdno(reformsko-demokratsku nazivalii "oportunistima"revolucionarno-demokratsku), događao se tada u svim radničkim strankama i pokretima u Europi.
 
Odnos prema nacionalnom pitanju bio je jedan od uzroka rascjepa. Stavljajući jedinstvo radničke klase iznad nacionalnih podjela, »Komunisti su pozdravljali stvaranje Kraljevine SHS kao revolucionaran čin, suprotstavljajući se svim vidovima nacionalističkih "psihoza", plemenskih separatizama i obnavljanja nacionalnih sukoba.« (Petranović, str. 104) Većina članova [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije|Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije]] izjasnila se za sudjelovanje na Kongresu ujedinjenja, kao i većina socijaldemokratskih grupa u Dalmaciji.
Redak 29:
U travnju 1920. izbija štrajk željezničara, u kojem iz solidarnosti sudjeluju i drugi sindikati, tako da prijeti prerasti u generalni štrajk. Vlasti su razbile štrajk militarizacijom željeznica i uvođenjem prijekih sudova. O tome u biografiji [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] piše [[Vladimir Dedijer]]: »Rukovodstvo SRPJ(k) nije znalo iskoristiti povoljan razvoj odnosa snaga iz 1919. godine. Buržuazija je počela konsolidirati svoje pozicije i prelaziti u protunapad. Dok su 1919. godine svi štrajkovi završavali uspjehom, godine 1920. započela je neuspjehom i prvim porazom. (…) Rukovodstvo SRPJ(k) držalo se skroz oportunistički. Sekretar izvršnog odbora Sima Marković (…) bacio je u štrajku parolu: "Ne dajmo se provocirati!"« ''(Dedijer, str. 83-84)''
 
Širenje članstva i uspjesi u legalnoj izbornoj borbi doveli su do obnavljanja raskola o strategiji i taktici političke borbe. "Oportunisti"„Oportunisti“ koje Dedijer spominje bili su reformistidemokratska struja (reformsko-demokratska i revolucionarno-demokratska), koji nastavljaju [[socijaldemokracija|socijaldemokratsku]], [[demokratski socijalizam|demokratsko-socijalističku]] i dijelom i [[anarhizam|anarhističku]] kritiku revolucionarnog komunizma boljševičkog tipa. Unutar partije, oni su nazvani "centrumaši". Oni su se, ohrabreni izbornim uspjesima, zalagalizauzimali za odbacivanje revolucionarnog nasilja (barem kao neposredne metode, što smatraju nerazumnom avanturom u zaostaloj zemlji), nastavak političke borbe legalnim parlamentarnim sredstvima, te rad u sindikatima, na propagandipromociji i obrazovanju. Smatrali su da nema uvjetauslova za revoluciju, te da je i sama [[Oktobarska revolucija]], u kojoj komunisti vide početak nove epohe, bila nerazuman čin., te da boljševički [[jednopartijski sustav]] kao model izgradnje socijalizma predstavlja iskrivljenje i izopačenje plemenite ideje socijalne pravde.
 
Centrumaši (demokratska struja radničkog pokreta) su tumačili da [[boljševizam]] nije u skladu sa istinskim [[marksizam|marksizmom]]: sudbina svjetske socijalističke revolucije ne zavisi od pobjede socijalizma u zaostaloj Rusiji, nego od razvijenih društava zapadne Europe, prvenstveno Velike Britanije. BoljševističkaBoljševička revolucija vodi samo do despotskog, diktatorskog, antidemokratskog režima, koji radnicima ne može donijeti nikakvo dobro. U tome oni ponavljaju kritike koje su na načinautoritarno revolucionarnogkrilo krila(boljševičko-revolucionarno) u radničkom pokretu isticaliisticala "reformisti"demokratska krila (socijaldemokrati, demokratski socijalisti) u zapadnoj Europi, osobitonaročito tzv. austromarksisti. Demokratsko krilo se još dijelilo na: reformsko-demokratsko krilo ([[austromarksistiEduard Bernstein]]) i revolucionarno-demokratsko krilo ([[Rosa Luxemburg]]).
 
== Promjena imena u KPJ. Prelazak u ilegalu ==