Pavlinski samostan Bela crkva: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 28:
== Povijest ==
Osnovan je u blizini [[Garić grad|Garić grada]], koji je 1256. dao sagraditi ban Stjepan Šubić.
Samostan datira iz 13. stoljeća. Prva pisana isprava koja ga spominje je iz [[1295.]] godine. Kao utemeljitelja spominje se magistera Tiburcija.<ref name="Šulek"/><ref name="Tomac">[http://www.gornja-jelenska.net/index.php/iz-povijesti-mainmenu-43/69-mikleuka Gornja Jelenska] Željko Tomac: ''Mikleuška. Moslavina (iz putnih uspomena), Dragutin Hirtz (1853-1921), prirodoslovac i publicist '', 13. srpnja 2007. (pristupljeno 3. lipnja 2016.)</ref> Prigodom izgradnje, kako neki izvori tvrde, tad je izgrađena samostanska kuća i [[crkva]].
Od susjednog je [[Čazma|čazmanskog]] [[kaptol|kaptola]] od 1295. do 1351. dobio mnogo povlastica.<ref name="Tomac"/> Zbog toga što su se mnogi velikaši uskoro počeli pokapati u ovaj samostan, rođaci tih velikaša su zato darivanjima obasipali ovaj samostan, kao što su bila darivanja od Pavla Peća, od križevačkog župana Pavla Čupora iz Moslavine, a darovnice je 1410. potvrdio kralj Žigmund Luksemburški, na želju samostanskog priora. <ref name="Tomac"/> Darovnicama su obogatili posjed osnivači, vlastelinski patroni, pobožni plemići, ljudi na samrti, bolesnih i ini. Većina darivatelja bila je iz redova plemića gračeničke župe.<ref name="Šulek"/> Od mnogih darivanja stekli su uvjete da su mogli sagraditi novu crkvu i samostanske objekte. Nove građevine bile su fortikacijski zaštićene zidom i kulama. Uz to ga za osiguranje sa sve četiri strane okružuje potok i opkop. U sredini samostana bila je crkva Blažene Djevice Marije. <ref name="sites"/>
[[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|Osmanska osvajanja]] došla su u vrijeme vrhunca moći ovog samostana. Učestali osmanski upadi natjerali su pavline napustiti samostan i otići u [[pavlinski samostan u Lepoglavi|Lepoglavu]]. Na odlasku su sve svoje dragocjenosti i arhiv ponijeli sa sobom. Između 1550. i 1600. samostan su zauzeli Osmanlije. Po zauzeću samostan postupno propada i nikad ga se više nije obnavljalo. Vremenom su porušeni svi samostanski objekti. Danas arheolozi iskapaju i konzervatori konzerviraju ovaj lokalitet.<ref name="sites"/>
| |||