Elefterios Venizelos: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 85:
Sukob između Venizelosa i Konstantina I. dramatično se povećavao tijekom [[I. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Grčka je na početku rata bila neutralna, Venizelos je od samog početka bio probritanski usmjeren i podržavao je savez s [[Antanta|Antantom]], čvrsto vjerujući da će u tom sukobu pobijediti sile Antante.
 
Konstantin je pak (Grci su bili uvjereni da je to zbog [[Nijemci|njemačkog]] porijekla) bio za to da Grčka ostane neutralna u tom sukobu. Nakon čitavog niza mučnih rasprava na tu temu, Venizelos je podnio ostavku na svoj premijerski položaj [[21. veljače]] [[1915.]] godine, i time izazvao parlamentarnu krizu. Na izvarednimizvanrednim izborima njegova Liberalna stranka je pobijedila te je Venizelos ponovno formirao novu vladu, ali su se njegovi sukobi s kraljem nastavili, te je nakon Konstantinovog pritiska ponovno podnio ostavku u prosincu [[1915.]]
godine i otišao na Kretu. Istovremeno u [[Solun|Solunu]] se iskrcala saveznička vojska koja je tamo poslataposlana da oformi novi front prema [[Centralne sile|Centralnim silama]].
 
Sukob između kralja i Venizelosa produbio se i doveo do događaja koji Grci zovu - Veliki narodni raskol, koji je obilježio grčki politički život za nekoliko slijedećihsljedećih decenija. Venizelosove pristaše iz Grčke vojske uz pomoć [[Francuzi|francuskih]] visokih časnika, izveli su [[30. kolovoza]] [[1916.]] vojni puč, i osnovali "Privremenu vladu narodne odbrane". Ta vlada kontrolirala je sjevernu Grčku, Kretu i veći dio egejskih otoka, dok je kralju ostao jug zemlje. Ubrzo su saveznici priznali sjevernu vladu kao jedinu legitimnu, a ona je [[7. prosinca]] [[1916.]] objavila rat Centralnim silama. U međuvremenu su saveznici povećali pritisak brojnim ultimativnim zahtjevima na kralja [[Konstantin I., kralj Grčke|Konstantina I.]], te je on [[15. lipnja]] [[1917.]] otišao u izgnanstvo. Venizelos se već [[29. svibnja]] [[1917.]], vratio u [[Atena (grad)|Atenu]] i preuzeo vladu, te odmah potpisao ulazak Grčke u savez s Antantom. U vrlo kratkom roku uspio je mobilizirati Grčku vojsku (koja je iako podijeljena na monarhiste i venizeloste) uspjela do jeseni [[1918.]] sakupiti čak 9 [[Zbor (vojska)|divizija]], te je tako postala najveća savezničke vojska na makedonskom frontu. Rat se nakon toga brzo primakao kraju, već [[30. rujna]] [[1918.]] bugarska vlada zatražila je primirje a ubrzo je došao i kraj rata [[11. studenog]] [[1918.]] godine.
 
====Venizelosova uloga u mirovnim pregovorima i polu-egzil====