Bošnjačko-hrvatski sukob: Prozor-Rama, Uskoplje i Bugojno: razlika između inačica

Na prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini u općini [[Bugojno]] pobjednička stranka je bila [[Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine|Hrvatska demokratska zajednica]] s 21 zastupnikom, potom su slijedile [[Stranka demokratske akcije]] s 20, [[Srpska demokratska stranka]] s devet zastupnika, a ostalim stranka je pripalo 10 zastupničkih mjesta {{Citation needed}} . [[Rat u BiH|Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu]] je u svom početku prikrivena. U ožujku 1992. godine [[Srbi]] preko noći napuštaju [[Bugojno]]. Od preko osam tisuća Srba, ostaje ih tek tristo. Tada se počinju iseljavati i [[Hrvati]], osobito žene i djeca. Oni odlaze u inozemstvo, u [[Europa|Europu]], ili u [[Hrvatska|Hrvatsku]].

Kako je srpska agresija na [[BiH|Bosnu i Hercegovinu]] već očita, tijekom svibnja [[1992.]] godine u Bugojnu je uspostavljena prva bojna [[HVO]]-a. I dok [[Hrvati]] uređuju bojišnice prema [[VRS|srpskom agresoru]] na [[Kupres]]u i [[Donji Vakuf|Donjem Vakufu]], [[Bošnjaci]] čekaju što će se dogoditi {{Citation needed}}. U početku srpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu shvaćaju isključivo kao ratni sukob [[Hrvat]]a i [[Srbi|Srba]] i samo tako se može razumjeti izjava Alije Izetbegovića "...ovo nije naš rat"{{Citation needed}} . Samo dio bugojanskih [[Bošnjak]]a uključen je u borbu protiv srpskog agresora kao pripadnici [[HVO]]-a.

Od sredine [[1992.]] godine [[Bugojno]] trpi učestale [[bitka za Bugojno 1992.|srpske napade]]. U rujnu [[1992.]] [[Srbi]] granatiraju sam grad Bugojno, granate padaju na sklop župne crkve i župnog dvora, zapaljen je crkveni toranj. U više navrata [[Bugojno]] nadlijeću zrakoplovi i bacaju bombe. Kako srpski agresor zauzima područje sjeverno od Bugojna deseci tisuća bošnjačkih izbjeglica slijevaju su u njega. Oni bježe prije svega iz [[Donji Vakuf|Donjeg Vakufa]] i iz [[Jajce|Jajca]] i iz drugih dijelova [[Bosna (regija)|Bosne]]. Tako se pod pritiskom [[Rat u BiH|srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu]] u području Bugojna naglo mijenja demografska slika Bugojna i njegove okolice u korist [[Bošnjak]]a {{Citation needed}}. Oni ostaju u gradu, a istodobno [[Hrvati]] se iseljavaju pod općim ratnim pritiskom.

[[Bošnjaci]] u siječnju 1993. godine preuzimaju vlast u svim gradskim institucijama. [[Hrvati]] su isključeni iz upravljanja općinom, ali HVO još djeluje. U siječnju je počela i podjela vojnih snaga, a bošnjačka strana je [[17. siječnja]] [[1993.]] godine napustila sve obrambene položaje prema srpskom agresoru i prepustila obranu isključivo [[HVO]]-u {{Citation needed}}. Ubrzo, [[Bošnjaci]] poručuju [[Hrvati]]ma da ne mogu odgovarati za ono što će se dogoditi. Bilo je to vrijeme kada se još mogao dijalog uspostaviti i njime smiriti duhove. Poslije toga, napetosti rastu, događaju se mnoga još uvijek nerazjašnjena umorstva hrvatskih civila, hrvatski puk je preplašen, njegova imovina se bezobzirno otima i pljačka {{Citation needed}}.

[[Srpanj]] [[1993.]] godine bio je katastrofalan mjesec za [[Bugojno | bugojanske]] Hrvate. Na punktu u selu Vrbanji [[10. srpnja]] [[1993.]] pripadnici [[Armija Republike Bosne i Hercegovine | Armije BiH]] zaustavljaju vozilo u kojemu su bili vojnici [[Hrvatsko vijeće obrane | HVO-a]] i bez ikakva obrazloženja na njih otvaraju vatru {{Citation needed}}. U toj pucnjavi ubijena su tri vojnika [[HVO]]-a. Među počiniteljima zločina bili su i mudžahedini. ''Jedan od mudžahedina je poslije pucnjave na vojnike HVO-a kleknuo u lokvu krvi i klanjajući zahvaljivao Allahu.''{{Citation needed}}

[[Bitka za Bugojno 1993.|Sukob]] za [[Bugojno]] između [[HVO]]-a i [[Armija Republike Bosne i Hercegovine | Armije BiH]] trajao je kratko. Opći napad Armije BiH počeo je [[18. srpnja]] [[1993.]], a sve je dovršeno [[28. srpnja]] [[1993.]] godine. U teškim borbama pripadnici [[Armija BiH|Armije BiH]] su zauzimali dio po dio grada. U tome ratnom sukobu poginulo je oko 90 pripadnika [[HVO]]-a, mnogo je hrvatskih vojnika zarobljeno i odvedeno u logore. Iz [[Bugojno|Bugojna]] i s cijelog teritorija bugojanske općine počinje nezapamćeni egzodus oko 13 tisuća [[hrvat]]skih civila. Oni bježe ispred bošnjačkih postrojbi preko područja pod srpskim nadzorom na teritorij pod nadzorom [[HVO]]-a. Izbjeglice se probijaju kroz minska polja pa ima mrtvih i ranjenih. U [[Bugojno|Bugojnu]] ostaje oko tri tisuće [[Hrvat]]a. Uslijedili su masovni progoni, ubojstva i zatvaranja koje su sproveli ABiH i tadašnji bošnjački politički vrh {{Citation needed}}. Pripadnici Armije BiH zarobili su oko 350 [[Hrvat]]a koje su na svirep način mučili, neke likvidirali. [[Armija BiH]] je osnovala logore ("Stadion") i mučilišta po gradu. Svakodnevna su bila maltretiranja, izgladnjivanja, premlaćivanja, odvođenja na kopanje rovova na prvim crtama bojišnice, prisilna vađenja krvi te odvođenja u nepoznato. Hrvatski branitelji Bugojna poslije su izjavljivali da su znali što ih čeka da se ne bi predali nego borili do kraja. Nepojmljivi su im bili pojmiti razmjeri zločina koji su ih čekali, a osmišljenih u glavama ljudi "koji su očigledno odavno izgubili zdrav razum". Nakon osam mjeseci zatočeništva u logoru "Stadion", razmijenjena su 19. ožujka 1994. tamošnja 293 hrvatska zatočenika za 1500 Bošnjaka iz "Helidroma". Traga se za tijelima 35 nestalih, od čega 19 logoraša.<ref>[http://www.vecernji.ba/vratiti-se-u-bugojno-nasa-je-obveza-prema-poginulima-356343 Vecernji.ba] Ana Popović/VLM: ''Vratiti se u Bugojno naša je obveza prema poginulima'', 15. prosinca 2011. (pristupljeno 16. travnja 2017.)</ref> Sjećanja na tamnovanje zapisao je logoraš [[Josip Kalaica]].<ref>Josip Kalaica, Razmijenjeni iz bugojanskog logora “Stadion” 19. 3. 1994. : 20 godina poslije (Mostar: Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, 2014)</ref>