Inačica od 7. srpnja 2018. u 13:41 uredi RadioElectrico (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.429 edits →‎Sadržaj ugovora Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 7. srpnja 2018. u 13:43 uredi ukloni ovu izmjenu RadioElectrico (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.429 edits →‎Sadržaj ugovora Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 14: [[Datoteka:Ndh 1941-hr.png\|mini\|200px\|NDH 1941.-1943. Na liniju koja se nastavlja na sjevernu granicu dijela Slovenije priključenoga Italiji nastavlja se linija demarkacije zone pod talijanskom upravom (gdje su tijela NDH morala slušati naloge talijanskih civilnih i vojnih vlasti), koja teče do sjeverne granice [[Kraljevina Crna Gora (1941.)\|Kraljevine Crne Gore]] pod talijanskom dominacijom. Glavnina hrvatske jadranske obale i skoro svi otoci su izravno pripojeni Italiji, a na preostalom dijelu NDH ne smije držati mornaricu niti graditi bilo kakve vojne objekte.]] Rimski ugovori su zapravo tri zasebna dokumenta:<ref name="gim">Goran Miljan, Ivica Miškulin: Povijest 4, udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije, Zagreb, 2009., ISBN 978-953-12-1096-6</ref> prvim dokumentom ("Ugovor o određivanju granice između Kraljevine Hrvatske i ~~Kra ljevine~~Kraljevine Italije") je utvrđena granica između dviju država. Pored etničkog hrvatskog područja koje je Italiji već pripalo nakon I. svjetskog rata, Italija je anektirala daljnji teritorij - okolica Zadra, Šibenik, Split, otoci Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula, Mljet i mnoštvo drugih manjih otoka, kao i Boka Kotorska te dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, ukupno 5.380 km2 teritorija, naseljenih s približno 400.000 Hrvata i posve neznatnim brojem Talijana. Od morske obale, Hrvatskoj su ostavljena uglavnom područja s negostoljubivom obalom i bez većih luka, s izuzetkom Dubrovnika;<ref name="gim"/> drugim ugovorom ("Sporazum o pitanjima vojničkoga značaja"), koja se odnose na jadransko primorsko područje [[NDH]] se obvezala da će otoci i morska obala biti pod potpunom talijanskom vojnom kontrolom (tzv. Prva zona), a da u širem području u zaleđu (tzv. Druga, demilitarizirana zona) neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu. Uspostava prve i druge zone je u pregovorima predstavljena kao talijansko popuštanje - naime su oni ispočetka bili zahtijevali da cijelo to područje, te još šire područje zaleđa - sve do Karlovca - budu izravno pripojeni Italiji, pri čemu NDH ne bi ostao apsolutno nikakav izlaz na more; *trećim dokumentom ("Ugovor o jamstvu i suradnji između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije") [[Kraljevina Italija\|Italija]] je postala jamcem političke nezavisnosti hrvatske države, talijansko pokroviteljstvo u vanjskopolitičkim i vojnim pitanjima, a bilo je predviđeno također i valutno i carinsko povezivanje.<ref name="gim"/>

Rimski ugovori (1941.): razlika između inačica