Protureformacija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Protureformacija''' ili '''kontrareformacija''' je proces u [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], koji je suštinski vezan uz vrlo dugotrajni i dalekosežni [[Tridentinski sabor|Tridentinski koncil]] [[13. prosinca|(]][[1545]]. - [[1563]].), ali se proces nastavio do u 18. stoljeće, kao crkveni aspekt [[Barok|baroka]]. Termin "protureformacija" se od kraja 19. stoljeća uvriježio u protestantskim područjima (engl. Counter-reformation, njem. Gegenreformation), pa se odatle u 20. stoljeću proširio i u Hrvatsku, makar katolički crkveni pisci do danas radije koriste termin [[katolička obnova]].
 
== Naziv ==
Pojam (netočan, kako ukazuju mnogi katolički autori, jer uključuje sagledavanje čitavog jednog dugačkog perioda katoličanstva isključivo kroz aspekt odnosa s protestantima) je 1776. godine prvi put upotrijebio profesor prava u Göttingernu J.S. Pütter. Nakon što ga je u svojem djelu iz 1889. godine (dakle, u vrijeme kada su i reformacija i katolička obnova bili već okončani procesi) koristio njemački povjesničar Mortiz Ritter, pojam je u protestantskoj historiografiji ušao u opću uporabu. Pojam se proširio u povijesnim znanostima nekih država, pa tako i u hrvatskojHrvatskoj.
 
Katolici su ime ''protureformacija'' odmah rezolutno odbacivali i odbijali, međutim se ubrzo proširio prvenstveno na engleskom govornom području..
 
== Povijest ==
Papa [[Pavao III.]] ([[1534]].-[[1549]].) započeo je [[Tridentinski sabor]] (1545.-1563.), koji je trebao provesti reformu ustanova (ne i doktrine). Između ostaloga, trebalo je riješiti probleme koji su iznutra nagrizali Crkvu, a bili su i među povodima protestantske [[Reformacija|Reformacije]]: korupcija u redovima biskupa i svećenika, te prodaja [[oprost]]a.
 
Sabor[[Tridentski sabor]] je prihvatio katoličku težnju (pokret) pokret za veću pobožnost poznat pod nazivom (''Devotio moderna'') i nastanak novih crkvenih redova ([[isusovci]], [[kapucini]], pijaristi i[[teatinci]] dr.) s novim oblicima duhovnosti i redovničkog života. Međutim je nedvosmisleno odbacio protestantske stavove i zadržao temeljnu strukturu Crkve, njezin sustav [[sakrament|sakramenata]], [[crkveni redovi|crkvene redove]] i doktrinu. Odbacio je svaki kompromis s protestantima i ponovio temeljne postavke rimokatoličanstva. Sabor je ponovo izložio vjerski nauk o [[spasenje|spasenju]] kroz vjeru i dobra djela, o [[Euharistija|euharistiji]] kao [[Pretvorba (transupstancijacija)|pretvorbi kruha i vina]] u tijelo i krv [[Isus|Kristovu]], te ustrajao u katoličkom naučavanju o svih [[sedam svetih sakramenata]]. Jasno su potvrđeni i katolički običaji protiv kojih su [[reformacija|reformatori]] najviše grmjeli: [[hodočašće|hodočašća]], štovanje svetaca i [[relikvija]], kao i [[marijanski kult|štovanje]] [[Sveta Marija|Marije]]. Tridentski koncil je jako povećao disciplinu među svećenstvom, te uspostavio jače kriterije za njihovo obrazovanje, te je općenito potaknuo rast akademskih ustanova.
 
Sabor se nakon dugih rasprava dogovorio oko sljedećih glavnih smjernica za ono što će poslije postati poznato kao protureformacija:
Redak 20:
 
== Pojam ==
U pojam kojim se opisuje borbaaspekt [[Katolička obnova|katoličke obnove]] koji je uključivao borbu protiv širenja protestantizma spadaju ove činjenice:
* biskupske inicijative u obranu vjere, teologije i tradicijske prakse u zemljama u kojima je došlo do protestantske reformacije (Njemačka, Francuska, Engleska),
* razvijati [[apologetika|apologetiku]] i bogoslovne kontroverzije (J. Eck, H. Emser, J. Dobeneck, J. Clichtove i t.d.),
Redak 35:
Protureformacija u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] vršena je sa velikim uspjehom, ponajviše uz pomoć [[isusovci|isusovaca]], te ju je prihvatilo plemstvo i crkveni sabor.
 
Prve reakcije na pojavu protestantizma počinju čim se on počeo širiti u [[Ugarska|Ugarsku]], te je pod [[Ban|banom]] grofom Draškovićem, Sabor 1567. g. donio prvi protureformacijski zakon. "Tko istupi iz Katoličke Crkve, ne može imati u [[Slavonija|Slavoniji]] i Hrvatskoj bilo kakav imetak, niti vršiti javnu službu", bilo je propisano. Hrvatsko plemstvo u svojem djelokrugu (političkom i vojničkom) poduzima dalje mjere protiv širenja protestantizma iz susjednih područja Srednje Europe. Car [[Rudolf II.|Rudolf II]]. stoga Hrvatsku 1604. isključuje od područja na kojemu je dopušteno djelovanje protestantskih vjerskih zajednica.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/file/122441|title=OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ U VRIJEME
KATOLIČKE OBNOVE, Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)|author=Daniel Patafta|date=2010|work=|language=|publisher=|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref>

Ban [[Toma Erdody]] na saboru u [[Požun|Požunu]] 1608. izvukavši mač iz korica izjavio je: "''Ovim ću mačem istjerati tu Luteransku kugu iz naše zemlje, prije ćemo se odvojiti od Ugarske, nego dopustiti, da se ona ukorjeni u našim krajevima. Imamo rijeke [[Sava|Savu]], [[Drava|Dravu]] i [[Kupa|Kupu]], pa ćemo iz jedne dati piti tim novim gostima''". 1609. [[hrvatski sabor]] je donio zaključak da se u Hrvatskoj i Slavoniji priznaje samo jedna vjera, katolička, ta se odluka posebice odnosila na sjevernu Hrvatsku. Odluka je bila motivirana željom da se spriječi [[Ugarska|ugarsko]] plemstvo, koje je dobrim dijelom slijedilo [[Kalvinisti|kalvinistički]] nauk, da preuzima posjede u tom dijelu Hrvatske.
 
Kako se Hrvatskom ipak vladalo iz [[Beč|Beča]], koji je bio živo zainteresiran za održavanje vlasti nad dijelovima [[Njemačka|Njemačke]] u kojima se proširio protestantizam, i u Hrvatskoj se sve do [[Tridesetgodišnji rat|Tridesetgodišnjeg rata]] trpjelo ([[tolerancija]] se u ono doba doista shvaćala kao podnošenje onih koji smetaju i koje se ne podnosi) protestante koji su mahom dolazili iz Ugarske i Njemačke, mahom kao trgovci, obrtnici i vojnici.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/file/14608|title=KATOLIČKA OBNOVA I KONFESIONALNE TOLERANCIJE / NETOLERANCIJE NA ŠIREM PROSTORU TRIPLEXA CONFINIUMA DO OKO 1630. GODINE: PRIMJER GRADA KOPRIVNICE, Croatica Christiana periodica, Vol. 30, No. 57, 2006.|author=Hrvoje Petrić|date=2006|work=|language=|publisher=|accessdate=10. srpnja 2018.}}</ref>
 
Na crkvenom planu, započeli su u Hrvatskoj važnu aktivnost tada najagilniji crkveni red [[isusovci]], koji 1604. godine otvaraju školu u Dubrovniku, a u Zagreb dolaze 1606., te i ondje već slijedeće godine osnivaju gimnaziju. [[Bartol Kašić]] (koji isusovcom postaje u Rimu 1595. godine) piše 1599. godine prvi talijansko-hrvatski rječnik, a 1604. godine u Rimu objavljuje (na latinskom jeziku) prvu gramatiku [[Hrvatski jezik|hrvatskog ("ilirskog") jezika]]. Isusovci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636., da bi 1662. godine u Zagrebu otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije koja poveljom cara [[Leopold I.|Leopolda I.]] (1669.) dobiva sveučilišna prava i povlastice (čime je uspostavljeno Zagrebačko Sveučilište). Djelovanjem dobro obrazovanih svećenika i obrazovanjem mladih u ustanovama pod okriljem Katoličke Crkve, nestaje slika protestantizma kao nekon posebnog nositelja novih ideja; uz to je na Hrvatskoj bližim južnim njemačkim područjima i u Italiji protestantizam ostao bez utjecaja, u velikoj mjeri povodom događaja u [[Tridesetgodišnji rat|tridesetgodišnjem ratu]] je Europom bjesnio između 1618. i 1648.