Protureformacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Protureformacija''' ili '''kontrareformacija''' je proces u [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], koji je suštinski vezan uz vrlo dugotrajni i dalekosežni [[Tridentinski sabor|Tridentinski koncil]] [[13. prosinca|(]][[1545]]. - [[1563]].), ali se proces nastavio do u 18. stoljeće, kao crkveni aspekt [[Barok|baroka]]. Termin "protureformacija" se od kraja 19. stoljeća uvriježio u protestantskim područjima (engl. Counter-reformation, njem. Gegenreformation), pa se odatle u 20. stoljeću proširio i u Hrvatsku, makar katolički crkveni pisci do danas radije koriste termin [[katolička obnova]].
== Naziv ==
Pojam (netočan, kako ukazuju mnogi katolički autori, jer uključuje sagledavanje čitavog jednog dugačkog perioda katoličanstva isključivo kroz aspekt odnosa s protestantima) je 1776. godine prvi put upotrijebio profesor prava u Göttingernu J.S. Pütter. Nakon što ga je u svojem djelu iz 1889. godine (dakle, u vrijeme kada su i reformacija i katolička obnova bili već okončani procesi) koristio njemački povjesničar Mortiz Ritter, pojam je u protestantskoj historiografiji ušao u opću uporabu. Pojam se proširio u povijesnim znanostima nekih država, pa tako i u
Katolici su ime ''protureformacija'' odmah rezolutno odbacivali i odbijali, međutim se ubrzo proširio prvenstveno na engleskom govornom području.
== Povijest ==
Papa [[Pavao III.]] ([[1534]].-[[1549]].) započeo je [[Tridentinski sabor]] (1545.-1563.), koji je trebao provesti reformu ustanova (ne i doktrine). Između ostaloga, trebalo je riješiti probleme koji su iznutra nagrizali Crkvu, a bili su i među povodima protestantske [[Reformacija|Reformacije]]: korupcija u redovima biskupa i svećenika, te prodaja [[oprost]]a.
Sabor se nakon dugih rasprava dogovorio oko sljedećih glavnih smjernica za ono što će poslije postati poznato kao protureformacija:
Redak 20:
== Pojam ==
U pojam kojim se opisuje
* biskupske inicijative u obranu vjere, teologije i tradicijske prakse u zemljama u kojima je došlo do protestantske reformacije (Njemačka, Francuska, Engleska),
* razvijati [[apologetika|apologetiku]] i bogoslovne kontroverzije (J. Eck, H. Emser, J. Dobeneck, J. Clichtove i t.d.),
Redak 35:
Protureformacija u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] vršena je sa velikim uspjehom, ponajviše uz pomoć [[isusovci|isusovaca]], te ju je prihvatilo plemstvo i crkveni sabor.
Prve reakcije na pojavu protestantizma počinju čim se on počeo širiti u [[Ugarska|Ugarsku]], te je pod [[Ban|banom]] grofom Draškovićem, Sabor 1567. g. donio prvi protureformacijski zakon. "Tko istupi iz Katoličke Crkve, ne može imati u [[Slavonija|Slavoniji]] i Hrvatskoj bilo kakav imetak, niti vršiti javnu službu", bilo je propisano. Hrvatsko plemstvo u svojem djelokrugu (političkom i vojničkom) poduzima dalje mjere protiv širenja protestantizma iz susjednih područja Srednje Europe. Car [[Rudolf II.|Rudolf II]]. stoga Hrvatsku 1604. isključuje od područja na kojemu je dopušteno djelovanje protestantskih vjerskih zajednica.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/file/122441|title=OBRAZOVANJE U HRVATSKOJ U VRIJEME
KATOLIČKE OBNOVE, Broj 1-4 (2009)/1-2 (2010)|author=Daniel Patafta|date=2010|work=|language=|publisher=|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref> Ban [[Toma Erdody]] na saboru u [[Požun|Požunu]] 1608. izvukavši mač iz korica izjavio je: "''Ovim ću mačem istjerati tu Luteransku kugu iz naše zemlje, prije ćemo se odvojiti od Ugarske, nego dopustiti, da se ona ukorjeni u našim krajevima. Imamo rijeke [[Sava|Savu]], [[Drava|Dravu]] i [[Kupa|Kupu]], pa ćemo iz jedne dati piti tim novim gostima''". 1609. [[hrvatski sabor]] je donio zaključak da se u Hrvatskoj i Slavoniji priznaje samo jedna vjera, katolička, ta se odluka posebice odnosila na sjevernu Hrvatsku. Odluka je bila motivirana željom da se spriječi [[Ugarska|ugarsko]] plemstvo, koje je dobrim dijelom slijedilo [[Kalvinisti|kalvinistički]] nauk, da preuzima posjede u tom dijelu Hrvatske. Kako se Hrvatskom ipak vladalo iz [[Beč|Beča]], koji je bio živo zainteresiran za održavanje vlasti nad dijelovima [[Njemačka|Njemačke]] u kojima se proširio protestantizam, i u Hrvatskoj se sve do [[Tridesetgodišnji rat|Tridesetgodišnjeg rata]] trpjelo ([[tolerancija]] se u ono doba doista shvaćala kao podnošenje onih koji smetaju i koje se ne podnosi) protestante koji su mahom dolazili iz Ugarske i Njemačke, mahom kao trgovci, obrtnici i vojnici.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/file/14608|title=KATOLIČKA OBNOVA I KONFESIONALNE TOLERANCIJE / NETOLERANCIJE NA ŠIREM PROSTORU TRIPLEXA CONFINIUMA DO OKO 1630. GODINE: PRIMJER GRADA KOPRIVNICE, Croatica Christiana periodica, Vol. 30, No. 57, 2006.|author=Hrvoje Petrić|date=2006|work=|language=|publisher=|accessdate=10. srpnja 2018.}}</ref>
Na crkvenom planu, započeli su u Hrvatskoj važnu aktivnost tada najagilniji crkveni red [[isusovci]], koji 1604. godine otvaraju školu u Dubrovniku, a u Zagreb dolaze 1606., te i ondje već slijedeće godine osnivaju gimnaziju. [[Bartol Kašić]] (koji isusovcom postaje u Rimu 1595. godine) piše 1599. godine prvi talijansko-hrvatski rječnik, a 1604. godine u Rimu objavljuje (na latinskom jeziku) prvu gramatiku [[Hrvatski jezik|hrvatskog ("ilirskog") jezika]]. Isusovci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636., da bi 1662. godine u Zagrebu otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije koja poveljom cara [[Leopold I.|Leopolda I.]] (1669.) dobiva sveučilišna prava i povlastice (čime je uspostavljeno Zagrebačko Sveučilište). Djelovanjem dobro obrazovanih svećenika i obrazovanjem mladih u ustanovama pod okriljem Katoličke Crkve, nestaje slika protestantizma kao nekon posebnog nositelja novih ideja; uz to je na Hrvatskoj bližim južnim njemačkim područjima i u Italiji protestantizam ostao bez utjecaja, u velikoj mjeri povodom događaja u [[Tridesetgodišnji rat|tridesetgodišnjem ratu]] je Europom bjesnio između 1618. i 1648.
|