Hrvatska ćirilica: razlika između inačica

'''Hrvatska ćirilica''' ('''arvatica''', '''bosančica''',<ref name="PTB"/><ref name="BV"/> '''hrvatkicabosanica'''<ref name="PTB">[[Pero Tutavac Bilić|Pero Tutavac]], ''Pravopis hrvatskog jezika : [posvećuje Otcu Hrvatske Kńiževnosti : Marku Maruliću, Splićaninu, prigodom 450-godišńice tiskańa »Judite« 1521 ― 1971.].'', Priručno izd., Svitlenik, Buenos Aires, 1971., str. 110. {{NSK-zapis|id=000557815}}</ref><ref name="BV">[[Božidar Vidov]], ''Croatian grammar : for upper level secondary schools in emigration = Hrvatska slovnica : za više razrede pučkih škola u iseljeništvu'', »Spring of Life«, B. Vidov, Toronto, 1975., LCCN 76375029, str. 11., {{Google knjige|5p9iAAAAMAAJ|primjerak}} – {{NSK-zapis|id=000351808}}</ref>)<ref>[[Benedikta Zelić-Bučan|Benedikta Zelić Bućan]]: Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Split, 2000., ISBN 953-6764-02-4, str. 45.<br />"''U ovoj knjizi, kao i ranijim svojim raspravama, upotrebljavala sam dva naziva za ovo pismo: hrvatska ćirilica i bosančica i to s razloga što su to zapravo dva sinonima, s napomenom da je za srednji vijek prikladniji naziv hrvatska ćirilica, a za novi vijek, za brzopisnu minuskulu može se prihvatiti i termin bosančica ili bosanica i to ponajviše stoga što je taj naziv prihvaćen i u širim kulturnim krugovima. Ipak ne treba smetnuti s uma da je i taj novovjeki brzopis, za koji jedino neki stručnjaci upotrebljavaju naziv bosančica, zapravo samo jedan razvojni vid jedinstvena sustava hrvatske ćirilice.''" </ref> je hrvatskabosanska redakcija [[ćirilica|ćirilice]].<ref name="Žagar">[[Mateo Žagar]], paleoslavist i sveučilišni profesor: [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac488.nsf/AllWebDocs/Hrvatska_cirilica_dio_je_bogatstva_hrvatske_povijesne_raznolikosti Hrvatska ćirilica dio je bogatstva hrvatske povijesne raznolikosti], razgovarala Mira Muhoberac, [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], broj 488, 15. studenoga 2012. (v. najavu skupa Hrvatska ćirilična baština koji priređuje HAZU u svojoj palači 26. i 27. studenoga 2012.)</ref> [[Morfologija (jezikoslovlje)|Morfološka]] je, grafijska i [[ortografija|ortografijska]] inačica ćiriličnog pisma.

== Nazivi ==

Pojavljuju se još i nazivi: ''harvackobošnjačko pismo'' ([[Dmine Papalić]]), ''rvaskobosansko pismo'', ''arvatica'', ''arvackoćirilično pismo'' ([[Povaljska listina]] nastala na Braču 1250. godine, dodatak [[Poljički statut|Poljičkom statutu]] iz 1655.), ''bosanica'' ([[Stjepan Zlatović]]), ''bosanska azbukva'' (Ivan Berčić), ''bosanska ćirilica'' ([[Franjo Rački]]), ''hrvatsko-bosanska ćirilica'' ([[Ivan Kukuljević Sakcinski]]), ''bosansko-dalmatinska ćirilica'' ([[Vatroslav Jagić]]), ''bosanska brzopisna grafija'' (E. F. Karskij), ''zapadna varijanta ćirilskog brzopisa'' ([[Petar Đorđić]]), ''zapadna (bosanska) ćirilica'' ([[Stjepan Ivšić]]), ''poljičica'', ''poljička azbukvica'' (u narodu [[Poljica (kraj)|Poljicâ]] - [[Frane Ivanišević]]), ''serbska slova'' ([[Matija Divković]]).

Hrvatskim jeOvim pismom zato što su njome pisana važna djela hrvatskebosanske književnosti i diplomatike, i zato što su HrvatiBošnjaci, odnosno njihovi predci u vrijeme kada nacionalna identifikacija nije bila kao danas, njome pisali.<ref name="Žagar"/> Pri tome valja naglasiti da nije bila pričuvno, nego dominantno hrvatskobosansko pismo na široku prostoru istočno od rijeke Krke i Vrbasa, a povremeno (osobito starijih stoljeća) i zapadnije (primjerice, usred poluotoka Istre, na [[Supetarski ulomak|Supetarskom ulomku]] iz Svetog Petra u Šumi, iz 12. stoljeća).<ref name="Žagar"/>

Neki su krugovi poricali pripadnost hrvatskebosanske ćirilice hrvatstvu.<ref name="Žagar"/>

Hrvatskoj ćirilici nijeje moguće poricati pripadnosti hrvatskom kulturnom krugu, jer nema valjana argumenta kojim bi se hrvatska kultura odrekla kulturnih djela kao što su Povaljska listina i prag, Humačka ploča, Dubrovački molitvenik, franjevačka književnost (bosanska, hercegovačka i dalmatinske sve do 19. stoljeća).<ref name="Žagar"/>

Korijeni tog poricanja pripadnosti hrvatskojbosanskoj kulturi koncepcija je filologije 19. stoljeća koja dijelom određuje i današnju.<ref name="Žagar"/> U tom su se stoljeću stvarale nacionalne filologije i to je bilo glavnim osloncem konstituiranju nacija.<ref name="Žagar"/> A budući da krhak uspostavljeni nacionalni okvir mora počivati na isključivosti, prevladale su koncepcije jedne države čvrstih granica u kojoj živi jedan narod (jednostavne etnogeneze), jednoga jezika i pisma, time i jedinstvene, pravocrtno razvijane kulture.<ref name="Žagar"/> Na hrvatskombosanskom prostoru, u južnoslavenskim okvirima kojima je tada bila usmjerena, i to nakon stoljeća raznorodnih komunikacija (unatoč političkoj razjedinjenosti), takvo je formiranje bilo osobito složeno<ref name="Žagar"/> (usporedbe radi, i hrvatskabosanska se filologija ne nosi jednostavno ni s toliko karakterističnom tronarječnosti).<ref name="Žagar"/> U okviru onda oblikovane [[serbokroatizam|serbokroatistike]] provela se razmjerno jednostavna podjela, koju je inaugurirao još [[Vatroslav Jagić]], a beskritično preuzimali brojni filolozi sljedećih naraštaja, prema kojoj je srednjovjekovni glagoljički korpus s ovih prostora pripao hrvatskoj filologiji, a ćirilički srpskoj.<ref name="Žagar"/><ref>O tome piše i Benedikta Zelić Bućan: Bosančica ili hrvatska ćirilica u srednjoj Dalmaciji, Split, 2000., ISBN 953-6764-02-4, str. 43. (u podnošku)</ref> Takva pretpostavka kao da je destabilizirala i pogled na novovjekovnu ćiriličku produkciju, pa čak i na ona djela koja su nastajala u okvirima Katoličke Crkve.<ref name="Žagar"/> Ipak treba imati na umu da su južnoslavenski prostori, posebice u njihovu središnjem dijelu, komunicirali poslovno, trgovački, pa tako i kulturno te da je neke srednjovjekovne pisane spomenike i nije moguće strogo razvrstati po nacionalnim filologijama.<ref name="Žagar"/>

Dio razloga zazora i nepovjerenja dijela hrvatske javnosti od ćirilice ima i frojdovska tumačenja: strah od prepoznavanja sebe u drugome upravo kroz uvažavanje ćirilice.<ref name="Žagar"/> Zbog toga su neki spremni potisnuti i dio vlastita bića samo radi izbjegavanja straha od poistovjećivanja s onom kulturom u ime koje se nerijetko negirala hrvatskabosanska,<ref name="Žagar"/> jer se desetljećima u HrvataBošnjaka ćirilica identificirala gotovo isključivo sa srpskom pismenosti; čitalo se tekstove (knjige, časopise) pisane tim nacionalnim ćiriličkim pismom, učilo se to pismo u školi.<ref name="Žagar"/> Oblike slova hrvatskebosanske ćirilice hrvatskabosanska šira javnost osim uskog kruga nije znala, nitko ju tomu nije poučavao, pa ni sami sebe.<ref name="Žagar"/> Dio razloga zatajenja hrvatskogbosanskog atributa ove redakcije ćirilice leži u [[Nacionalni kompleks niže vrijednosti|nacionalnom samomrzju]] nekih hrvatskih političara i kulturnjaka iz doba Jugoslavije te još ranije iz doba Austro-Ugarske.

FileDatoteka:Hrvatska cirilica 1.jpg|HrvatskaBosanska ćirilica: Oče naš i Zdravo Marijo prema Divkovićevu duktusu

* [[hrvatskibosanski jezik]]