Razlika između inačica stranice »Mato Vodopić«

Obrisano 560 bajtova ,  prije 2 godine
-izvorima nepokrijepljeno uređivanje nekog IP-a zaostalo odavno, poveznice ispravljene
(-izvorima nepokrijepljeno uređivanje nekog IP-a zaostalo odavno, poveznice ispravljene)
== Životopis ==
 
Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]]. Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], kolovoz[[Ivan August Kaznačić]], [[Antun PaškoPasko KazalićKazali]], [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.
 
Njegov prvi rad, roman ''[[Marija Konavoka]]'' jepisan prema istinitom događaju,<ref>[https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/vijesti/kultura/clanak/id/458165/200obljetnica-roenja-biskupa-i-knjizevnika-mata-vodopica Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića], objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.</ref> ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili ''NitkoNiko Vodopić'' (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[MarceluMarcel Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, ''[[Tužna Jele]]'' je završen [[1868]]. godine,<ref>[http://buyonnet.net/proizvodi-detalji/knjige/lektire/tuzna-jele-mato-vodopic-155 buyonnet.net], pristupljeno 3. rujna 2015.</ref> i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkih ljetnih igara]]. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
 
Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari [[Dragutina Pretnera]], gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu ''[[Slovinac]]''. Još dvije knjige koje je poslije napisao su ''[[Đenevrija]]:'', Pilarskatiskana pripovijestu ičasopisu Pesme Mate Vodopić''Srđ''.<ref>[http://hebetawww.lzmkenciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65156 Hrvatska enciklopedija.hr, Mato Vodopić], pristupljeno 322. rujnasrpnja 20152018.</ref> Godine [[1880]], 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili [[Medo Pucić]], [[Pero Budmani]], Ivo Kaznačić, [[Luko Zore]] i Mato Vodopić, koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.
 
==Djela==