Aleksandr Grin: razlika između inačica
n.č. |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 23. srpnja 2018. u 08:03
Aleksandr Stepanovič Grin, (Slobodskoj, Vjatska gubernija, 23. kolovoza 1880. – Stari Krim, 8. srpnja 1932.), ruski književnik, zapažen po romantičnim pričama pustolovne i misteriozne tematike.[1] [2]
Životopis
Pravim prezimenom Griniewski, rusinizirano Grinevski(j), rođen je u obitelji poljskog ustanika iz 1863., koji je prognan na sjever.[1] Djetinjstvo provodi u neimaštini u jednom sjevernom provincijskom gradu. S 15 godina odlazi na jug u Odesu, gdje ga fascinira more, istaknuta tema njegove književnosti.[2] Radio je razne poslove, a zatim lutao europskim dijelom Rusije i Uralom. Početkom 20. stoljeća pridružuje se socijalističkoj revolucionarnoj stranci. Ubrzo je uhićen i prognan u Sibir. Nakon povratka se posvetio pisanju.[2]
U proznim djelima kao što su "Grimizna jedra" (1923.); "Srce pustinje" (1923.), "Lutalica po valovima" (1928.), Akvarel (1929.) i dr. stvorio je fantastičan, egzotičan svijet toplih mora i šarenih luka. Pisao je i pripovijesti urbanih tema i motiva, s elementima halucinacija, tjeskobe i psihološke introspekcije. Tema "Štakoraša" (1923.) je grozničavo stanje u ruskom gradu nakon prevrata; zanimljiva je usporedba s hrvatskim filmom "Izbavitelj" (1976.) Krste Papića. Pripisivali su mu književne utjecaje Poea i Stevensona.[1]
Iako priznat u književnim krugovima Serapionove braće i Jurija Karloviča Oleše, Grin je dugo bio na margini ruske književnosti, u kojoj su pustolovni romani i fantastika smatrani trivijalnima. Kanoniziran je tek objavom "Sabranih djela" 1965.[1]
Djela
- Grimizna jedra (Alye parusa), 1923.
- Srce pustinje (Serdce pustyni), 1923.
- Štakoraš (Krysolov), 1923.
- Lutalica po valovima (Beguščaja po volnam), 1928.
- Akvarel, 1929.
Izvori
- ↑ a b c d LZMK, Hrvatska enciklopedija, Grin, Aleksandr Stepanovič (pristupljeno 23. srpnja 2018.)
- ↑ a b c Aleksandr Stepanovich Grin, Encyclopædia Britannica, 4. srpnja 2018. (pristupljeno 23. srpnja 2018.)