Sekularni humanizam: razlika između inačica

Dodano 7.027 bajtova ,  prije 4 godine
bez sažetka
m (predložak)
No edit summary
[[Datoteka:Happy_Human_black.svg|desno|mini|150px| "Sretan čovjek", međunarodni simbol sekularnog humanizma]]
{{Izvor}}
Filozofija ili životno stajalište sekularnog humanizma (alternativno poznat po nekim pristalicama kao Humanizam, posebno s velikim H kako bi se razlikovao od drugih oblika humanizma) obuhvaća ljudski [[razum]], [[Etika|etiku]], društvenu pravdu, [[Naturalizam (filozofija)|filozofski naturalizam]], a posebno odbija vjersku [[Dogma|dogmu]], [[supernaturalizam]],[[ pseudoznanost]] ili [[praznovjerje]] kao temelj [[moral]]a i odlučivanja.
 
'''Sekularni humanizam''' je [[svjetonazor|svjetonazor]] koji ističe [[razum]], [[etika|etiku]], [[pravda|pravdu]], [[naturalizam (filozofija)|filozofski naturalizam]], pri čemu kritikuje religijske [[Dogma|dogme]], [[natprirodno]], [[Pseudoznanost|pseudoznanost]] i [[praznovjerje]]/[[Predrasuda|predrasude]] kao temelje [[moral]]a i donošenja odluka.<ref> Edwords, Fred (1989). "What Is Humanism?". American Humanist Association. Secular Humanism is an outgrowth of eighteenth century enlightenment rationalism and nineteenth century freethought... A decidedly anti-theistic version of secular humanism, however, is developed by Adolf Grünbaum, 'In Defense of Secular Humanism' (1995), in his Collected Works (edited by Thomas Kupka), vol. I, New York: Oxford University Press 2013, ch. 6 (pp. 115–48)</ref><ref> Compact Oxford English dictionary. Oxford University Press. 2007. humanism n. 1 a rationalistic system of thought attaching prime importance to human rather than divine or supernatural matters.</ref><ref> "Definitions of humanism (subsection)". Institute for Humanist Studies. </ref><ref> See Mouat, Kit (1972) An Introduction to Secular Humanism. Haywards Heath: Charles Clarke Ltd. Also, The Freethinker began to use the phrase "secular humanist monthly" on its front page masthead.</ref><ref> Holyoake, G. J. (1896). The Origin and Nature of Secularism. London: Watts & Co., p. 50.</ref><ref> Howard B. Radest. 1969. Toward Common Ground: The Story of the Ethical Societies in the United States. New York: Fredrick Unger Publishing Co.</ref><ref> Walter, Nicolas (1997). Humanism: what's in the word? London: RPA/BHA/Secular Society Ltd, p. 43.</ref><ref>Wilson, Edwin H. (1995). The Genesis of a Humanist Manifesto. Amherst, NY</ref> Zastupa da su ljudska bića sposobna da budu etična i moralna bez [[Religija|religije]] i [[bog|božanstva]], te afirmira sposobnost i odgovornost ljudskih bića da vode smislene i etične živote. Samo djelimično se razlikuje od [[Humanizam|renesansnog humanizma]].
Polazi od pretpostavke da su ljudska bića sposobna biti etička i moralna bez [[Religija|religije]] ili [[Bog]]a. To ne znači, međutim, pretpostaviti da su ljudi bilo inherentno zli ili urođeno dobri, niti predstaviti ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanističko životno stajalište naglašava jedinstvenu odgovornost suočavanja čovječanstva sa etičkim posljedicama ljudskih odluka. Temelj koncepta sekularnog humanizma je snažno održavano gledište da svaka [[ideologija]] - bilo vjerska ili politička - mora biti temeljito ispitana od strane svakog pojedinca, a ne samo prihvaćena ili odbačena na temelju vjere. Uz to, bitan dio sekularnog humanizma je neprestano prilagođavana potraga za istinom, prvenstveno kroz [[znanost]] i [[Filozofija|filozofiju]]. Mnogi humanisti izvlače svoje moralne kodekse iz filozofije [[Utilitarizam|utilitarizma]], etičkog naturalizma ili evolucijske etike, a neki zagovaraju znanost moralnosti.
 
Izraz "sekularni humanizam" se počeo koristiti u 20. stoljeću kako bi se razlikovao od religijskog humanizma. Zasniva se na prosvjetiteljskom principu slobode pojedinca, koji ukazuje na emancipaciju pojedinca od tradicionalnih kontrola od strane porodice, religije i države, sve više osnažujući svakoga od nas da uredi uvjete svoga života. Kao što i sam naziv sugerira, sekularni humanisti se zauzimaju za [[sekularizam]], odnosno odvojenost religija i religijskih zajednica od javnog života, prostora i ustanova. Neki sekularni humanisti, pak, odbacuju taj naziv te umjesto toga koriste izraz '''''Humanizam''''' s velikim H.
 
Ova filozofija je informirana od strane [[znanost]]i, inspirirana [[umjetnost|umjetnošću]] i motivirana suosjećanjem. Potvrđujući dostojanstvo svakog ljudskog bića, podržava uvećanje individualne slobode i mogućnost njene saglasnosti sa društvenom i globalnom odgovornošću. Ne pretpostavlja da su ljudi urođeno zli ili urođeno dobri, niti predstavlja ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanistička filozofija života naglašava odgovornost čovječanstva i etičke posljedice ljudskih odluka.
 
Ovaj svjetonazor je blizak [[slobodoumlje|slobodoumnosti]], [[ateizam|ateizmu]], [[agnosticizam|agnosticizmu]], [[skepticizam|skepticizmu]], [[racionalizam|racionalizmu]] i [[ireligija|nereligioznosti]]. Smatra se da svoje filozofske korijene vuče iz [[predsokratovska filozofija|predsokratovske filozofije]] i [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]].
 
Sekularni humanizam je široka filozofija života koja uključuje:
* [[naturalizam (filozofija)|naturalističku filozofiju]]
* [[znanstvena metoda|znanstveno tumačenje svemira]]
* posljedični [[etika|sustav etike]]
 
 
==Naturalistička filozofija==
 
Sekularni humanizam je zasnovan na [[naturalizam (filozofija)|naturalističkoj filozofiji]]. Smatra da je priroda (svijet svakodnevnog fizičkog iskustva) i njeni zakoni i sile jedino i sve što postoji, i da je pouzdano znanje najbolje dobiti kada istražujemo prirodu i njene zakone i sile, koristeći [[znanstvena metoda|znanstvenu metodu]]. Naturalizam tvrdi da natprirodni entiteti poput [[Bog|božanstva]] i [[Duh (prikaza)|duhova]] ne postoje i upozorava na to da je znanje stečeno bez usmjeravanja na prirodni svijet i bez nepristrasnog promatranja od strane više promatrača i istraživača nepouzdano. Smatra da prirodni zakoni i sile određuju sastav i ponašanje [[svemir]]a, te da promijene u svakoj fazi [[svemir]]a su produkt ovih zakona i sila.
 
==Znanstveno tumačenje svemira==
 
Sekularni humanizam tumači [[svemir]] oslanjajući se na metode koje koristi [[znanost]]. Sekularni humanisti sebe vide kao nestvorena bića koja su nastala kroz [[evolucija|evoluciju]], te koja posjeduju jedinstvene atribute samosvijesti i moralne agencije.
 
==Posljedični sustav etike==
 
Sekularni humanisti smatraju da je etika posljedična, te da se procjenjuje na osnovu ishoda. Ovo je u oprečnosti sa takozvanom komandnom etikom, u kojoj se ispravno i pogrešno unaprijed definira i pripisuju božanskom autoritetu. Sekularni humanisti teže da razviju i poboljšaju svoje etičke principe ispitivanjem ishoda koje ostvaruju u realnim životima.
 
== Principi sekularnog humanizma ==
 
Većina sekularnih humanista svoj svjetonazor tumači kroz sljedeće principe:
 
* '''Potreba da se testiraju vjerovanja''' – Uvjerenje da dogme, ideologije i tradicije, bile one religijske, političke ili društvene, moraju biti odmjerene i testirane od strane svakog pojedinca, a ne jednostavno prihvaćene na osnovu vjere.
* '''Razum, dokazi, znanstvena metoda''' – Privrženost korištenju kritičkog uma, činjeničnim dokazima i znanstvenim metodama ispitivanja umjesto vjere i misticizma, kada je u pitanju traženje rješenja za ljudske probleme i odgovora na važna ljudska pitanja.
* '''Ispunjavanje, rast, kreativnost''' – Primarna briga mora biti ispunjavanje potreba, rast i kreativnost kako pojedinca tako i čovječanstva uopće.
* '''Potraga za istinom''' – Stalna potraga za objektivnom istinom, uz shvaćanje da svako novo znanje i iskustvo mijenja našu nesavršenu percepciju svijeta.
* '''Ovaj život''' – Briga za ovaj život i nastojanje da ga se učini smislenim kroz bolje shvaćanje samih sebe, svoje historije, intelektualnih i umjetničkih dostignuća, kao i shvaćanja koja se razlikuju od naših.
* '''Etika''' – Potraga za održavim individualnim, društvenim i političkim načelima etičkog ponašanja, prosuđivanih na osnovu njihove mogućnosti da poboljšaju ljudsko blagostanje i pojedinačnu odgovornost.
* '''Izgradnja boljeg svijeta''' – Uvjerenje da se uz pomoć razuma, otvorene razmjene ideja, dobre volje i tolerancije može postići napredak u stvaranju boljeg svijeta za nas i našu djecu.
 
==Sekularni humanizam u svijetu==
 
Međunarodna humanistička i etička zajednica (IHEU) je svjetska unija više od sto [[humanizam|humanističkih]], [[racionalizam|racionalističkih]] i [[ireligija|nereligionalnih]] organizacija u više od 40 zemalja. "Sretan čovjek" se smatra opće prepoznatim simbolom za one koji sebe nazivaju humanistima. Humanističke udruge građana se nalaze u svim dijelovima svijeta. Procjenjuje se da postoji od četiri do pet milijuna ljudi širom svijeta koji sebe smatraju humanistima.<ref> Norman, Richard (2004). On Humanism. New York: Routledge. ISBN 9780415305228.</ref><ref>Esptein, Greg M. (2010). Good Without God: What a Billion Nonreligious People Do Believe. New York: HarperCollins. ISBN 978-0-06-167011-4.</ref><ref> Jones, Dwight (2009). Essays in the Philosophy of Humanism. </ref>
 
"Humanizam je [[demokracija|demokratsko]] i etičko životno stajalište koji potvrđuje da ljudska bića imaju pravo i odgovornost da daju smisao i oblik njihovim vlastitim životima. Zauzima se za izgradnju humanijeg društva kroz etiku zasnovanu na ljudskim i drugim prirodnim vrijednostima u duhu razuma i slobodnog istraživanja kroz ljudske sposobnosti. Nije teistički, i ne prihvaća [[natprirodno|natprirodne]] poglede na realnost."<ref> "IHEU's Bylaws". International Humanist and Ethical Union.</ref>
– Međunarodna humanistička i etička zajednica
 
== Vidi također ==
 
* [[Humanizam]]
* [[Ateizam]]
* [[Agnosticizam]]
* [[Skepticizam]]
* [[Racionalizam]]
* [[Slobodoumlje]]
* [[Ireligioznost]]
 
== Izvori ==
{{reflist}}
 
Procjenjuje se da broj sekularnih humanista između četiri i pet milijuna ljudi diljem svijeta.
 
{{ireligija}}
 
 
[[Kategorija:Ateizam]]
[[Kategorija:Moderna filozofija]]
[[Kategorija:Filozofska antropologija]]
103

uređivanja