Grčki građanski rat: Razlika između inačica

bez sažetka
m (fix homoglyphs: convert Cyrillic characters in [М]akedonski to Latin)
No edit summary
|bilješke=* Muškarci<br>** Muškarci i žene<br>*** Službena brojka ubijenih. Mnogi su nestali i ranjeni tako da se točan broj ne može reći.
}}
'''Grčki građanski rat''' ( [[grčki]]: Ελληνικός εμφύλιος πόλεμος, eliinikos еmfilios polemos) je naziv za oružani sukob vođen od [[1944]]. do [[1949]].god., između vladinih snaga podržavanih od strane [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] ( i kasnije i [[SAD]]) i Narodnooslobodilačke armije Grčke, ([[ELAS]], [[grčki]]: Ελληνικός Λαϊκός Απελευθερωτικός Στρατός, Ellinikos Laïkos Apeleftherotikos Stratos), podržavane od strane zemalja Istočnog bloka ([[komunizam|komunista]]). Pobjeda vladinih snaga, trasirala je put Grčke u [[NatoNATO]] savez i osigurala južni bok NatoNATO pakta, a time i važni strategijski pravac za [[Sueski kanal]].
Istovremeno, ta pobjeda je udaljila Grčku od susjednih sjevernih socijalističkih zemalja. Grčki građanski rat je bio i prvi primjer poslijeratne komunističke pobune. ELAS je bio pod kontrolom Grčke komunističke partije - [[KKE]], (grčki: Κομμουνιστικό Κόμμα Ελλάδας, Kommounistikó Kómma Elládas), i pomagan od snaga Istočnog bloka (komunista). To je bio prvi veći sukob snaga tzv. socijalizma, komunizma ( tj. Istočnog bloka) i tzv. snaga slobodnog svijeta, tj. [[kapitalizam|kapitalizma]] ( Zapadnog bloka). Isti taj sukob uzima se i za početak takozvnog [[hladni rat|hladnog rata]], niza političko-vojnih konfrotacija, koji je po nekima trajao do pada berlinskog zida ([[1989]].).
 
U Grčkom građanskom ratu je snažno bila involvirana [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNR Jugoslavija]], koja je pružala utočište komunističkim partizanima iz Grčke, držala časnike za vezu u njihovim vojnim stožerima, te davala razne vrste vojne pomoći toj strani u ratu. Rat je završio u listopadu 1949. godine, svega tri mjeseca nakon Jugoslavija zatvorila svoje granice za komunističke gerilce i prekinula daljnju vojnu pomoć.
'''Prva faza građanskog rata''' odvijala se između [[1942]]. - [[1944]]., u njoj su se razne ljevičarski i desničarski pokreti otpora borili jedni protiv drugih za što veći utjecaj i za liderstvo u pokretu otpora.
 
'''Prva faza građanskog rata''' odvijala se za vrijeme okupacije [[Sile Osovine|Sila Osovine]] između [[1942]]. - [[1944]]., ugodine. U njoj su se razne ljevičarski i desničarski pokreti otpora borili jedni protiv drugih za što veći utjecaj i za liderstvo u pokretu otpora.
 
U '''drugoj fazi''' ([[1944]].), ljevičarske organizacije ELAS (vojno krilo) i [[EAM]] (politička organizacija), kontrolirali su najveći dio slobodnog teritorija Grčke i protivili su se grčkoj izbjegličkoj vladi iz [[Kairo|Kaira]], predbacujući joj [[kolaboracija|kolaboracionizam]], nesposobnost i nelegimitet.
 
U '''trećoj fazi sukoba''' ([[1946]]. - [[1946]].), vlada desnog centra, izabrana u vrlo kaotičnim uvjetima, borila se protiv oružanih snaga koje je kontrolirala komunistička partija Grčke (KKE). I pored toga što je učešće KKE u otvorenoj pobuni protiv vlade u [[Atena (grad)|Ateni]] bilo opće poznatoopćepoznato, partija je ostala legalna sve do zabrane [[1948]]. godine.
 
Građanski rat je u grčkom društvu ostavio u naslijeđe duboku političku polarizaciju, veliki broj izbjeglica i emigranata, ali je Grčkoj osigurao članstvo u NATO savezu od samog osnutaka, kao i istaknutu ulogu Grčke u tzv. hladnom ratu.
 
== Pozadina sukoba (1941.-1944.) ==
[[Sile osovineOsovine]] okupirale su teritorij Grčke; [[Njemačka]] i [[Bugarska]] (1941.-1944.), i [[Italija]] (1941.-1943.).
 
Vlada kralja [[Georgios II]] pobjegla je u [[Egipat]] pod okrilje [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog kraljevstva]]. Tu je formirana i vlada u izgnastvu, koju su priznale vlade zapadnih saveznika ali ne i tadašnji [[SSSR]]. Zapadni saveznici, a osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanska]] vlada podržavali su ideju vlade širokog nacionalnog konsenzusa, tako da su u vladu uzeti mnogi novi ministri, čak i ljevičari, dok su iz prijeratne desničarske vlade generala [[Joannis Metaxas|Joannisa Metaxasa]] [[1936]].-[[1941]]. ostala samo dva. Prigovori ljevičara na legitimitet izbjegličke vlade bili su i zbog toga, jer je ona svoju genezu vukla iz prilično diktatorske vladavine. U svakom slučaju, vlada u egzilu nije baš imala neki osobit utjecaj na grčki narod.
== Kraj rata 1949. ==
 
Pola milijuna Grka je bilo raseljeno zbog borbi. No fatalan udarac na DSE i KKE zadala je politika, a ne vojne akcije. U lipnju [[19491948.|1948]]. [[SSSR]] i njegovi sateliti prekinuli su odnose s [[Tito]]vom [[SFRJ|Jugoslavijom]] ([[InformbiroRezolucija Informbiroa]]), koja je bila najveći podupiratelj DSE. To je dovelo do situacije biranja unutar grčkog rukovodstva; između lojalnosti Staljinu ili oprijedeljenja za Tita. Čitava ta situacija dovela je do rastrojstva i teških unutrašnjih borbi u do tada relativno koherentnom rukovodstvu DSE i KKE. Ubrzo je smijenjen general Markos (siječanj [[1949]].) koji је optužen za - ''titoizam'' i uklonjen sa svojih političkih i vojnih položaja, te zamjenjen [[Nikolaos Zachariadis|Zachariadisom]], koji se držao [[Kominterna|Kominternine]] (Staljinove) linije. Zbog razloga koji ni do danas nisu potpuno jasni, u svakom slučaju bila su to vremena velikih rasprava i razočaranja, Jugoslavija je zatvorila granicu gerilcima DSE u srpnju 1949. i raspustila njihove kampove unutar Jugoslavije. Formalno, DSE je još uvijek mogla djelovati iz [[Albanija|Albanije]], ali je to bila slaba alternativa. Unutrašnje borbe unutar KKE dovele su do velike demoralizacije i pada podrške stanovništva komunistima, naročito u urbanim sredinama.
U to isto vrijeme, ''Nacionalna Armija'' pronašla je talentiranog komandanta u generalu Alexanderu Papagosu.
=== Operacija - Baklja ===