Posljednji Stipančići: razlika između inačica

'''Valpurga Stipančić''' je suhonjava, sitna žena senjskog [[patricij]]a, stara oko 46 godina. Nježna i svjesna majka koja sluša muža i brine se o djeci - po ponašanju sasvim suprotna mužu. Srednje visine, tamne [[kosa|kose]], smeđih očiju s nježnim, brižnim pogledom i sramežljivim smiješkom. Tipičan prikaz tadašnje žene, koja se udala za Stipančića, a obzirom da je on bio iz više obitelji, smatrala ga je savršenim. Nema mnogo utjecaja na muža i ponaša se kao sluškinja, jer ne bi voljela da ju muž odbaci, što bi za nju bila velika sramota. Bila je poslušna i radila je sve što se od nje tražilo, premda je bilo u suprotnosti njenom mišljenju i željama. Premda je iz pronađenih spisa uvidjela njegov pravi karakter i negativne osobine, za nju je on bio najbolji čovjek. Sve bi učinila za svoju djecu, pokazala pravu majčinsku ljubav i kada nije bilo oca svima je ugađala. Luciji je ispunjavala želje jer je bila takva osoba, koja nije mogla nikoga odbiti. Nakon što je muž umro, mnogo je patila u siromaštvu. Sin se promijenio, ne samo duševno, nego je ime i prezime promijenio u [[Mađarska|mađarsko]], ali je ona smatrala da je tako moralo biti i ništa mu nije zamjerala. Sve je bila spremna dati, pa čak i svoj život, za sreću svoje kćeri, iako je znala da joj kćer ne bi nikada oprostila da sazna za njezinu tajnu. Zato je molila Martina da piše Luciji ljubavna pisma u ime Alfreda. Nadživjela je svoju kćer i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina kojega u biti nije nikada niti imala. Patnja njenog srca je konačno završila kada se smrznula jedne hladne noći tražeći milostinju. U samoj smrti Valpurge Stipančić uočljiva je simbolika. Naime, ona je prekrivena bijelom plahtom što simbolizira njenu nebitnost i manjak stava koji nikada nije imala u braku s Antom Stipančićem.

 

 

'''Juraj Stipančić''' je prvi sin kojega je otac smatrao svojim nasljednikom. Otac mu je posvetio cijeli svoj život. Još od malena dovodio bi mu učitelje da nauči što više znanja. Majčinu i sestrinu ljubav nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zato kasnije prema njima nije ništa ni osjećao. Otišao je studirati, izmamio je što više novaca i posvetio se lagodnom životu. Nakon očeve smrti i dogo godina izbivanja više ga ništa nije vezivalo za rodni kraj. Kada je izmamio novac i od majke, promijenio prezime u mađarsko i više se nije javljao. Takvo ponašanje Jurja je od oca koji ga je tako odgojio.