Razlika između inačica stranice »Karađorđe«

Dodano 90 bajtova ,  prije 1 godinu
m
uklonjena promjena suradnika 178.220.9.230 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 46.161.123.242
Oznake: uređivanje s mobilnog uređaja Wikipedija za mobilne uređaje
m (uklonjena promjena suradnika 178.220.9.230 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 46.161.123.242)
Oznaka: brzo uklanjanje
{{dz|[[Karađorđe (1911)]]|film}}
[[Datoteka:Karađorđe Petrović, by Vladimir Borovikovsky, 1816.jpg|250px|mini|'''Đorđe Petrović - Karađorđe''']]
'''Đorđe Petrović - Karađorđe''', rođen je [[14. studenog]] [[1762]]. godine (po nekim podacima [[1752]].) u Viševcu u Osmanskom Carstvu (danas Srbija) od oca Petra i majke Marice. Za godinu rođenja spominje se razdoblje od [[1749]]. do [[1770]]. godine, ali pretpostavlja se da je to bila 1762. godina. Njegovi preci su Srbi,potiču iz crnogorsko-hercegovačkih brda, od [[Vasojevići|Vasojevića]], odakle se njegov djed Jovan sa svoja dva sina doselio u [[Šumadija|Šumadiju]], poslije [[Austrijsko-turski rat|austrijsko-turskog rata]] [[1737]].-[[1739]]. Prezime mu je po ocu Petru.
 
Karađorđe potječe iz siromašne obitelji. Majka mu je bila Marica Živković iz Masloševa u Šumadiji. Njegov otac je zbog siromaštva često mijenjao mjesto boravka, budući da Turci narod nisu pretjerano vezivali za baštinu. Kako je Đorđe stasavao i služio kod imućnijih Srba i Turaka, tako se i njihova materijalna situacija popravljala.
Godine [[1785]]./[[1786|86]]. godine Đorđe Petrović se ženi Jelenom Jovanović. Prema nekim izvorima, Jelenini roditelji su bili imućniji i nisu dali svoju kćer, ali ju je Đorđe oteo i učinio svojom ženom. Poslije ženidbe nije dugo ostao u Srbiji, odakle predvodi zbijeg.
 
Karađorđu se u tom zbjegu dogodio dosta osporavan događaj koji je izazvao velike polemike među povjesničarima - ubojstvo ocuhaoca. Najvjerojatnija priča je da je njegov otac, koji je godinama služio kod Turaka, u jednom trenutku odlučio da nagovori sve da se vrate i nastave da žive kao do sada, služeći Turke. Svi u zbijegu su to razumjeli kao prijetnju da će se vratiti u ropstvo ili u smrt. Kada je uvidio da majčino preklinjanje oca da odustane od povratka ne pomaže i da ima podršku svih, digao je ruku na oca, a potom je njegovog oca Petra dotukao momak iz pratnje. Umorstvo je, po [[Vuk Karadžić|Vuku]], učinjeno u ljutnji i iz ljubavi, i njime su spašeni svi iz zbjega, a njegov otac sramote i ropstva. [[1796]]. godine, po povratku u [[Srbija|Srbiju]], Karađorđe se ispovjedio i zamolio za oproštaj, koji je od svećenstva i naroda dobio.
 
Pred kraj [[austro-turski rat|austro-turskog rata]], [[1787.]] godine, Karađorđe počinje ratovati na strani [[Austrija|Austrije]] protiv [[Turci|Turaka]]. Kao podoficir ratovao je neoklijevajući se ogledati s neprijateljem i ubijati ugledne turske junake. Sredinom [[1791]]. zaključuje se mir, Karađorđe dobija unapređenje i medalju za hrabrost i odmeće se u hajduke, gdje predvodi veliku hajdučku družinu. [[1793]]./[[1794|94]]. dolazi do opadanja hajdučije i Đorđe se povlači i živi mirno sa obitelji u Topoli.
Povod za [[Prvi srpski ustanak]] bio je krvavi događaj, poznat kao [[sječa knezova]]. O tome je pisao [[Filip Višnjić]] u čuvenoj pjesmi [[Početak bune protiv dahija]]. Sječom viđenijih srpskih glava, Turci su htjeli zaplašiti srpski narod i onemoguće ustanak za koji su znali da se sprema.
Na narodnom zboru u Orašcu, Karađorđe je izabran za vođu ustanka i tako je stao na čelo srpskog naroda u borbi protiv TTurakaTuraka.Na zboruNe može se točno reći kada je održan zbor u OrascuOrašcu, ali se uzima najčešće spomenuti nadnevak, a to je [[14. veljače]] [[1804]]. godine izabran je za vozda. Karađorđe je osobno obilazio narod i dogovarao s ostalim vođama tijek borbe i pripreme za ustanak. Kao strog i doslijedan, uživao je autoritet u narodu i među drugim vođama. Ostalo je zapisano da su ga se plašili zbog prijeke naravi i zbog spremnosti da bez kompromisa dođe do cilja. Iza njega su ostale mnoge pobjede često nad brojnijom i opremljenijom turskom vojskom.
 
Nakon mira u [[Bukurešt]]u dolazi do nesloge među ljudstvom što se odrazilo i na djelovanje i akcije naroda. Karađorđe uviđa da je dalja borba uzaludna i odlučuje da [[1813]]. godine pobjegne u Austriju, ali se [[1816]]. pridružio grčkom pokretu u želji da nastavi borbu za protjerivanje Turaka. Sljedeće godine je došao tajno u Srbiju kako bi se sa [[Miloš Obrenović|Milošem Obrenovićem]] dogovorio o zajedničkoj akciji, ali je po Miloševoj naredbi ubijen u noći između [[13. srpnja|13]]. i [[14. srpnja]] [[1817]]. godine u selu Radovanju kod [[Smederevo|Smedereva]].