Wikipedija

Marko Orešković: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nadopuna linkom
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
| slika = Nh oreskovic marko nbgd.JPG
| veličina = 200px
| opis slike = ''BistaPoprsje Marka Oreškovića u NovomNovome Beogradu.''
| pseudonim = ''Krntija''
| rođenje = [[3. travnja]] [[1895.]], [[Široka Kula]] kraj [[Gospić]]a, [[Hrvatska]]
| smrt = [[20. listopada]] [[1941.]], [[Veliko Očijevo]], [[Bosna i Hercegovina]]
| mjesto_rođenja = [[Široka Kula]] kraj [[Gospić]]a
| smrt nacionalnost = [[20. listopada]] [[1941.Hrvati|Hrvat]]
| mjesto_smrti = [[Veliko Očijevo]]
| nacionalnost =
| poznat_po = politički komesar Glavnog štaba NOPO Hrvatske
| zanimanje = radnik
}}
 
'''Marko Orešković - Krntija''' ([[Široka Kula]], kraj [[Gospić]]a, [[3. travnja]] [[1895.]] — [[Veliko Očijevo]], [[20. listopada]] [[1941.]]), bio je sudionik [[Prvi svjetski rat|PrvogPrvoga svjetskog rata]], [[Španjolski građanski rat|ŠpanjolskogŠpanjolskoga građanskog rata]] i [[Narodnooslobodilačka borba|Narodnooslobodilačke borbe]] i [[narodniNarodni heroji herojJugoslavije|narodni heroj Jugoslavije]].
 
== Životopis ==
RođenMarko Orešković rođen je 3. travnja 1895. godine u selu Široka Kula, kraj Gospića. U [[proljeće]] [[1912.]] godine otišao je, zajedno ssa grupomskupinom seljana, na rad u [[Njemačka|Njemačku]]. Nakon početka PrvogPrvoga svjetskog rata [[1914.]] godine vratio se u [[Lika|Liku]] i sljedeće godine bio mobiliziran u [[Austro-ugarska vojska|Austrougarsku vojsku]]. Isprva je obavljao službu u [[Otočac|Otočcu]], a zatim je bio prebačenpremješten u [[Austro-ugarska ratna mornarica|mornaricu]] u [[Pula|Puli]], gdje je radio kao ložač na bojnom brod „[[SMS Szent István|Szent Istvan]]“. Kao protivnik [[Austrougarska monarhija|Austrougarske monarhije]] i pristalica ujedinjenja svih južnoslavenskih naroda, često je dolazio u sukob s nadređenima. Raspad Austrougarske monarhije zatekao ga je u rodnom selu, gdje je došao zbog smrti majke.▼
 
U novostvorenoj [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini SHS]] ponovno je stupio u [[Kraljevska jugoslavenska ratna mornarica|mornaricu]], ali je na brodu „Dunav“ brzo došao u sukob sa zapovjednikom broda. Poslije zatvora, otišao je u pilotsku školu gdje je poslije dvije godine provedene u školi, odnosno šest u vojsci, demobiliziran kao rezervnipričuvni podčasnik. Poslije jednogodišnjeg rada u raznim mjestima [[Makedonija|Makedonije]] i [[Kosovo|Kosova]], [[1926.]] godine došao je u [[Beograd]], gdje se učlanio u sindikat. Izvjesno vrijeme je radio kao taksist[[taksi]]st, a zatim se zaposlio u Ministarstvu građevina, kao osobni ministrov vozač.▼
▲Rođen je 3. travnja 1895. godine u selu Široka Kula, kraj Gospića. U [[proljeće]] [[1912.]] godine otišao je, zajedno s grupom seljana, na rad u [[Njemačka|Njemačku]]. Nakon početka Prvog svjetskog rata [[1914.]] godine vratio se u [[Lika|Liku]] i sljedeće godine bio mobiliziran u [[Austro-ugarska vojska|Austrougarsku vojsku]]. Isprva je obavljao službu u [[Otočac|Otočcu]], a zatim je bio prebačen u [[Austro-ugarska ratna mornarica|mornaricu]] u [[Pula|Puli]], gdje je radio kao ložač na bojnom brod „[[SMS Szent István|Szent Istvan]]“. Kao protivnik [[Austrougarska monarhija|Austrougarske monarhije]] i pristalica ujedinjenja svih južnoslavenskih naroda, često je dolazio u sukob s nadređenima. Raspad Austrougarske zatekao ga je u rodnom selu, gdje je došao zbog smrti majke.
 
Godine [[1927.]], bio je primljen u članstvo [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Zbog revolucionarno- političkogpolitičkoga rada među radnicima, brzo je došao u sukob s policijom. U [[kolovoz]]u [[1929.]] godine, bio je uhićen, a [[Sud za zaštitu države]] osudio ga je na pet godina zatvora koje je izdržavao u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]] i [[Lepoglava|Lepoglavi]].▼
▲U novostvorenoj [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini SHS]] ponovno je stupio u [[Kraljevska jugoslavenska ratna mornarica|mornaricu]], ali je na brodu „Dunav“ brzo došao u sukob sa zapovjednikom broda. Poslije zatvora, otišao je u pilotsku školu gdje je poslije dvije godine provedene u školi, odnosno šest u vojsci, demobiliziran kao rezervni podčasnik. Poslije jednogodišnjeg rada u raznim mjestima [[Makedonija|Makedonije]] i [[Kosovo|Kosova]], [[1926.]] godine došao je u [[Beograd]], gdje se učlanio u sindikat. Izvjesno vrijeme je radio kao taksist, a zatim se zaposlio u Ministarstvu građevina, kao osobni ministrov vozač.
 
Poslije odsluženjaizdržane zatvorske kazne, protjeran je u rodno selo, ali je otišao u [[Slovenija|Sloveniju]], gdje je opet bio uhićen. Poslije zatvora u [[Ljubljana|Ljubljani]] i [[Maribor]]u, ponovno je protjeran u rodno selo, ali je umjesto toga otišao u [[Zagreb]], gdje je nastavio politički rad. Godine [[1936.]] ilegalno je otišao, preko [[Austrija|Austrije]], [[Švicarska|Švicarske]] i [[Francuska|Francuske]] u [[Španjolska|Španjolsku]], gdje je isprva bio mitraljezac u DrugomDrugoj bataljunu[[Bojna|bojni]] 129. internacionalne brigade, a zatim vodnik i partijski rukovoditelj bataljunabojne „[[Đuro Đaković]]“. Poslije povratka u Kraljevinu Jugoslaviju, [[1939.]] godine, uhitila ga je zagrebačka policija. Poslije nekoliko mjeseci provedenih u zatvoru, pušten je, poslije štrajka glađu.▼
▲Godine [[1927.]], bio je primljen u članstvo [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Zbog revolucionarno- političkog rada među radnicima, brzo je došao u sukob s policijom. U [[kolovoz]]u [[1929.]] godine, bio je uhićen, a [[Sud za zaštitu države]] osudio ga je na pet godina zatvora u [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]] i [[Lepoglava|Lepoglavi]].
 
Na Prvoj konferenciji [[Savez komunista Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] [[1940.]] godine, bio je izabran za člana Centralnog komiteta KP Hrvatske. Policija ga je ponovno uhitila i zatvorila u Lepoglavu, ali je on uspio da pobjegnepobjeći iz zatvora, nakon čega je prešao u ilegalu. U [[listopad]]u 1940. godine, sudjelovao je u radu Pete zemaljske konferencije KPJ i na njoj je bio izabran za člana Centralnog komiteta KPJ.▼
▲Poslije odsluženja zatvorske kazne, protjeran je u rodno selo, ali je otišao u [[Slovenija|Sloveniju]], gdje je opet bio uhićen. Poslije zatvora u [[Ljubljana|Ljubljani]] i [[Maribor]]u, ponovno je protjeran u rodno selo, ali je umjesto toga otišao u [[Zagreb]], gdje je nastavio politički rad. Godine [[1936.]] ilegalno je otišao, preko [[Austrija|Austrije]], [[Švicarska|Švicarske]] i [[Francuska|Francuske]] u [[Španjolska|Španjolsku]], gdje je isprva bio mitraljezac u Drugom bataljunu 129. internacionalne brigade, a zatim vodnik i partijski rukovoditelj bataljuna „[[Đuro Đaković]]“. Poslije povratka u Kraljevinu Jugoslaviju, [[1939.]] godine, uhitila ga je zagrebačka policija. Poslije nekoliko mjeseci provedenih u zatvoru, pušten je poslije štrajka glađu.
 
Nakon [[Travanjski rat|Travanjskog rata]], okupacije Kraljevine Jugoslavije i formiranja [[nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], CK KPJ ga je poslao u Liku da tamo organizira oružani ustanak. Ustanak je bio masovanmnoštven, jer je lokalno srpsko stanovništvo bilo terorizirano od strane [[ustaše|ustaškog]] režima iu masovnomnoštvu se priključivalo Narodnooslobodilačkom pokretu. Marko Orešković, Hrvat po ocu i majci, koji je sa svojim ratnim iskustvom uskoro je postao jedan od najpopularnijih zapovjednika, imao je veliko poštovanje među srpskim stanovništvom, koje mu je spjevalo stihove: „Drug je Marko hrvatskoga roda, al' je majka srpskoga naroda“ i „Da ne bi druga Marka, još bi mnoga, zakukala majka“.▼
▲Na Prvoj konferenciji [[Savez komunista Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]] [[1940.]] godine, bio je izabran za člana Centralnog komiteta KP Hrvatske. Policija ga je ponovno uhitila i zatvorila u Lepoglavu, ali je on uspio da pobjegne iz zatvora, nakon čega je prešao u ilegalu. U [[listopad]]u 1940. godine, sudjelovao je u radu Pete zemaljske konferencije KPJ i na njoj je bio izabran za člana Centralnog komiteta KPJ.
 
▲Nakon [[Travanjski rat|Travanjskog rata]], okupacije Kraljevine Jugoslavije i formiranja [[nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], CK KPJ ga je poslao u Liku da tamo organizira oružani ustanak. Ustanak je bio masovan, jer je lokalno srpsko stanovništvo bilo terorizirano od strane [[ustaše|ustaškog]] režima i masovno se priključivalo Narodnooslobodilačkom pokretu. Marko Orešković, Hrvat po ocu i majci, koji je sa svojim ratnim iskustvom uskoro je postao jedan od najpopularnijih zapovjednika, imao je veliko poštovanje među srpskim stanovništvom, koje mu je spjevalo stihove: „Drug je Marko hrvatskoga roda, al' je majka srpskoga naroda“ i „Da ne bi druga Marka, još bi mnoga, zakukala majka“.
 
Međutim, ustanici su se uskoro podijelili oko pitanja bi li se trebalo boriti samo protiv Nezavisne Države Hravtske ili protiv svih snaga Sila Osovine, uključujući i talijanske fašiste, koji su [[Srbi]]ma ponudili zaštitu od ustaških zločina. Ova frakcija, koja će kasnije biti poznata kao [[četnici]], suprotstavila se Oreškoviću, koji je radio na tome da ustanak prijeđe međuetničke granice.
Line 35 ⟶ 32:
 
=== Pogibija ===
 
Prema službenoj verziji, ubili su ga četnički elementi u Narodnooslobodilačkom pokretu i bacili u jamu, 20. listopada 1941. godine u selu [[Veliko Očijevo]], prilikom njegovog povratka iz [[Drvar]]a u Liku. Krajem osamdesetih godina, javila se još jedna verzija Oreškovićeve smrti, koja dovodi u vezu i njegovo navodno protivljenje prema službenoj politici KP Hrvatske.
 
General [[Gojko Polovina]], zapovjednik [[Šesta lička divizija NOVJ-a|Šeste ličke divizije]] koji se borio zajedno sas Oreškovićem, dao je svoj alternativni opis, Markove pogibije, u časopisu[[časopis]]u „Student“''Studentu'', a također i u svojoj knjizi „Svjedočenje-''Svedočenje: prva godina ustanka u Lici"'' i imenovao je dvojicu partizana koji su navodno ubili Oreškovića u selu Velikom Očijevu. Sam Polovina je, premapo vlastitom svjedočenju, znao da je zapovijedao partizanskim postrojbama koje su se ponašale više kao četnici nego kao partizani, rekavši da su se one sastojale samo od Srba i da su vršile odmazde nad hrvatskim stanovništvom.
 
== Nasljeđe ==
Mjesec dana nakon pogibije, Prviprvi partizanskipartizanska bataljunbojna formiranformirana u Hrvatskoj dobiodobila je naziv bataljunBataljun „Marko Orešković“, a njegovo ime nosila je i Prva lička proleterska udarna brigada Šeste ličke divizije. Za narodnog heroja Jugoslavije proglašen je [[26. srpnja]] [[1945.]] godine.▼
 
Poslije rata, Marko Orešković postao je jedna od ikona Narodnooslobodilačke borbe. Njegovo ime nosile su mnoge ulice i trgovi, škole, vojarne i druge državne institucije. Selo [[Tomislavci]] kraj [[bačka Topola|Bačke Topole]], poslije dolaska kolonista iz Like, [[1946.]] godine, promijenilo je naziv u Oreškovićevo i nosilo ga sve do [[2003.]] godine. Ulica Vojvode Anđelka na Zvezdari u Beogradu je nosila je to ime od 1903.- do 1946. godine kada je preimenovana u ulicu Marka Oreškovića.▼
▲Mjesec dana nakon pogibije, Prvi partizanski bataljun formiran u Hrvatskoj dobio je naziv bataljun „Marko Orešković“, a njegovo ime nosila je i Prva lička proleterska udarna brigada Šeste ličke divizije. Za narodnog heroja proglašen je [[26. srpnja]] [[1945.]] godine.
 
▲Poslije rata, Marko Orešković postao je jedna od ikona Narodnooslobodilačke borbe. Njegovo ime nosile su mnoge ulice i trgovi, škole, vojarne i druge državne institucije. Selo [[Tomislavci]] kraj [[bačka Topola|Bačke Topole]], poslije dolaska kolonista iz Like, [[1946.]] godine, promijenilo je naziv u Oreškovićevo i nosilo ga sve do [[2003.]] godine. Ulica Vojvode Anđelka na Zvezdari u Beogradu je nosila to ime od 1903.-1946. kada je preimenovana u ulicu Marka Oreškovića.
 
== Literatura ==
* ''Narodni heroji Jugoslavije''., „Mladost“''Mladost'', Beograd, 1975. godina.▼
 
▲*''Narodni heroji Jugoslavije''. „Mladost“, Beograd 1975. godina.
 
{{GLAVNIRASPORED:Orešković, Marko}}
 
[[Kategorija:Životopisi, Gospić]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Orešković"