Podestat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dopune i ispravci |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Palazzo del Podestà.jpg|mini|235px|Podestatova palača u [[Firenca|Firenci]], danas muzej [[Bargello]]]]
'''Podestat''' ([[talijanski jezik|tal]]. ''podestà''; [[hrvatski jezik|hrv]]. ''potestat''<ref>Novak, Grga, ''Prošlost Dalmacije'', [[Zagreb]]: [[Hrvatski izdavalački bibliografski zavod|HIBZ]], 1944., str. 122</ref>; u [[Dalmacija|Dalmaciji]] ''poteštat'', prema [[dalmatski jezik|dlm]].), naziv koji se daje određenim visokim službenicima u mnogim [[Italija|talijanskim]] gradovima od kasnog [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] uglavnom sa značenjem [[glavni magistrat|glavnog magistrata]] grada-države (kao što se inače označuje u ostalim gradovima, npr. ''rettori'' "rektori"), ali također i lokalnog
Pojam dolazi od [[latinski jezik|latinske]] riječi ''[[potestas]]''
Naslov i dužnost potestata uveo je rimsko-njemački car [[Fridrik I. Barbarossa|Friedrich I. zvan ''Barbarossa'']] za svoje povjerenike preko kojih je nastojao snažnije ovladati [[Lombardija|lombardskim]] gradovima. U XIII. st. potestati su bili načelnici više autonomnih komuna u sjevernoj i srednjoj Italiji, po izboru bilo građana, bilo gradskih vijeća. Njihove ovlasti bile su upravne, sudske i financijske. Da bi izbjegli potestatovu pristranost bilo za koga u komuni, birani su među strancima, obično plemićima, najdulje na godinu, uz zabranu neposrednog reizbora. Potestat je morao prisegnuti na poštivanje zatečenoga pravnog poretka ([[statut]]a, odredaba itd.). Prije razrješenja od dužnosti ovlašteni nadzornici (sindici) podvrgavali bi kontroli njegovo djelovanje i račune.
Potestati su u XIII. st. tvorili poseban zanat profesionalnih administratora, školovanih u pravnim, upravnim, vojnim i retoričkim vještinama.
Po uzoru na talijanske gradove, služba potestata bila je uvedena i u ine europske gradove u raznim zemljama, npr. u [[Provansa|Provansi]], Istočnoj [[Frizija|Friziji]], te Dalmaciji (u [[Split]]u od [[1239.]], gdje je prvi potestat [[Gargano de Arscindis]] [[1240.]] kompilirao od prethodnih odredaba [[Statut grada Splita]], te u [[Trogir]]u).
Budući da je drugoj duždevskoj republici, [[
U ''
Naziv potestat primjenjivan je i na upravitelje komuna pod mletačkom vlašću (npr. u [[Poreč]]u, na [[Hvar]]u i [[Brač]]u).
Za [[Habsburška Monarhija|austrijske]] uprave [[Povijest Dalmacije#Kraljevina Dalmacija|Kraljevinom Dalmacijom]] naslov potestat korišten je, osobito u talijanskome (''podestà'') za izabrane načelnike gradova.
Za [[fašizam|fašističkog]] [[režim]]a u [[Italija#Fašistički režim|Kraljevini Italiji]] ukinuto je [[1926.]] pravo općina da biraju načelnika (''sindaco''), nego je umjesto njega gradom upravljao potestat kojega bi imenovao Kralj, ali ga je određivao ministar unutrašnjih poslova ([[Benito Mussolini]] 1926.-1943., a do 1945. u [[Talijanska Socijalna Republika|"Talijanskoj Socijalnoj Republici"]] uključujući [[Istra|Istru]], [[Rijeka|Rijeku]], [[Zadar]] itd.).
U Splitu gradonačelnika kolokvijalno zovu ''poteštat''.
==Podesterija==
Ova izvedenica doslovno označava (razdoblje i) službu podestata, ali također može označavati i distrikt kojim upravlja pojedinac unutar veće države.
==Izvori==
▲U ''stato di terraferma'' koje je duždevska [[Mletačka republika]] postupno uspostavila u bazenu rijeke Po, anektiravši razne bivše prinicpate i samoupravne gradove, većinom u petnaestom stoljeću, podesterije su bile srednja razina u hijerarhijskoj administrativnoj organizaciji, dok je najveću ('provincijsku') razinu činio ''territorio'' (otprilike moderna administrativna regija).
{{commonscat}}
{{izvori}}
▲Budući da je drugoj duždevskoj republici, [[republika Genova|Genovi]], bizantski car [[1273]]. godine dodijelio nadzor nad [[Pera|Perom]] i [[Galatea (Grčka)|Galateom]], trgovačkim predgrađima [[Konstantinopol]]a, one su se tada našle pod upravom običnog ''podestata'' sve do 29. svibnja 1453. kada su čitav Konstantinopol osvojili [[osmanlije|otomanski Turci]].
==Više informacija==
| |||