Supetarski kartular: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
lektura |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Sumpcart1pg.jpg|mini|240px|Prva stranica Supetarskog kartulara]]
'''Supetarski kartular''' ili '''Sumpetarski kartular''' ili '''Kartular Sv. Petra u Selu''' je kopijalna knjiga u obliku [[kronika|kronike]] s početka [[12. stoljeće|12. stoljeća]]. Premda kartular uglavnom nabraja popise samostanske imovine
== Rukopis ==
Značaj ovog kartulara je u tome što se sačuvao u originalu. Sastoji se od male knjižice od dva kvaterniona, svaki po osam folija pergamene veličine 26.7x17.6 cm s trideset ispisanih stranica, prtetežno ispisanih karolinom, a nešto malo i beneventanom i goticom. Upisi su većinom bez datuma, a upisani se kreću 108.-1187. godine.<ref>[[Benedikta Zelić-Bučan|Zelić-Bučan, Benedikta]], ''[[Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti]]'', str. 186.</ref>
==Sadržaj==
U svojoj osnovi, kartular je kronika [[benediktinci|benediktinskog]] samostana koji je u [[Poljica|Poljicama]] oko [[1089]]. osnovao [[Petar Crni]]. U kartularu je sačuvano nekoliko isprava iz vremena kralja [[Zvonimir]]a koje svjedoče da se njegova vlast protezala nad dalmatinskim gradovima.<ref>Raukar, Tomislav, ''Hrvatsko srednjovjekovlje'', Zagreb 1997, str. 54.</ref> Zapisan je i niz važnih informacija o gospodarskim odnosima u Hrvatskoj na prijelazu iz ranoga u razvijeni srednji vijek, npr. o načinima kupnje zemlje, trgovini ljudima i slično.<ref>Raukar, Tomislav, ''Hrvatsko srednjovjekovlje'', Zagreb 1997, str. 198.</ref>
Pripis kartularu koji se nalazi na zadnjem listu donosi vijest o sedam [[ban]]ova na području Hrvatske: slavonski, hrvatski, bosanski, požešski, podravski, albanski i srijemski. Njih je biralo šest od dvanaest hrvatskih plemena: [[Kačići]], [[Kukari]], [[Snačići]], [[Čudomirići]], [[Mogorovići]] i [[Šubići]]. Preostala polovica plemena birala je [[župan]]e. Nastavak teksta koji je mjestimično oštećen i nečitljiv donosi popis hrvatskih banova ''de genere Croatorum'' od Svetopelega do [[Dmitar Zvonimir|Zvonimira]].
Kartular ima bogati [[onomastika|onomastički]] materijal. Osim niza osobnih imena hrvatskog, romanskog, kršćanskog i rimskog prodrijetla, zapisan je i niz nadimaka, npr. ''Platichlebi'' (imperativni kompzitum ''plati'' + ''hleb''), ''Tilsta cossa'' (tusta, tj. debela kosa), ''Urascana'' (Vraškonja, izvedenica od vrag) i tako dalje.<ref>Novak, Viktor i Petar Skok, ''
== 7 banova ==
Kao dokaz stare hrvatske predaje, da su u Bosni i Hercegovini živjeli Hrvati od starine, dragocjeni je zbornik povelja negdašnjega benediktinskoga samostana Sv. Petar u Selu (Sumpetar) u Donjim Poljicima na putu u [[Omiš]], u današnjem mjestu Jesenice.
U prvomu zapisu na dnu druge stranice 15. lista o biranju hrvatskih kraljeva piše ovako;
Line 30 ⟶ 32:
{{citat|U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi (Hl'mi, Hum) sedmi...|[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]}}
{{col-end}}
Kako se vidi, onaj, koji je prepisao ovu bilješku u
Činjenica da hrvatski pravnici u 11., dotično koncem 13. ili početkom 14. stoljeća, navode [[ban]]a Bosne kao izbornika hrvatskih kraljeva, govori, da se u tim stoljećima u Hrvatskoj, [[Srednjovjekovna bosanska država|Bosna]] smatrala hrvatskom zemljom, u kojoj upravlja jedan od hrvatskih narodnih vladara. Po naravi same stvari ni kod kojega naroda strani vladari nisu birali vrhovnoga vladara toga naroda. Ako
== Bilješke ==
|