Inačica od 15. kolovoza 2018. u 10:31 uredi 88.128.82.248 (razgovor) →‎Međusobni odnos s hrvatskim i bošnjačkim jezikom Oznake: mobilni uređaj m.wiki ← Starija izmjena		Inačica od 15. kolovoza 2018. u 10:34 uredi ukloni ovu izmjenu 88.128.82.248 (razgovor) →‎Pisma Oznake: mobilni uređaj m.wiki Novija izmjena →
Redak 64: Ujedinjenjem u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju), latinica je postala ravnopravno {{nedostaje izvor}} službeno pismo i tada je formalizirana težnja ujedinjenja hrvatskog i srpskog jezika. Danas pravopisi srpskog jezika oba pisma smatraju standardnim pismima srpskog standardnog jezika. Unitaristički i velikosrpski{{nedostaje izvor}} krugovi u KPJ su, nakon što je [[Komunistička partija Jugoslavije\|Komunistička partija Jugoslavije]] došla na vlast [[1945.]] radili na stvaranju unificiranog jezika, t.zv. [[srpskohrvatski jezik\|srpskohrvatskog]], ne ustezavši se pri tome i od uporabe sile u zatiranju jezičnih razlika i nasilnom spajanju, kao i u primjeni raznih metoda represije prema svima koji su se odupirali takvoj politici{{nedostaje izvor}}. U drugoj polovici {{nedostaje izvor}} <!-- otkud znaš da to nije počelo i prije? --> dvadesetog stoljeća isti krugovi su inicirali nasilno spajanje hrvatskog standardnog jezika i srpskog standardnog jezika, pri čemu se ta dva jezika u nazivlju često nije nazivalo njihovim imenima, nego nekakvom "zapadnom" (hrvatskom) i "istočnom" (srpskom) inačicom "zajedničkog" jezika. Težnja se ogledala u ujednačavanju različitih jezičnih oblika na štetu hrvatskog, uključujući i u ujednjačavanje [[pismo (grafija)\|pisma]]. Smatra se da se tom razdoblju upotreba [[latinica\|latinice]] institucionalno podupirala na štetu [[ćirilica\|ćirilice]]{{nedostaje izvor}}. Danas pravopisi srpskog jezika oba pisma smatraju standardnim pismima srpskog standardnog jezika. Ćirilica je jedino službeno pismo (pismo državne uprave) u [[Srbija\|Republici Srbiji]]<ref>Ustav Republike Srbije, Član 10 (http://www.ustavni.sud.sr.gov.yu/akti/lat_index.php)</ref> na cijelom njenom teritoriju, kao i u [[Republika Srpska\|Republici Srpskoj]], dok u [[Crna Gora\|Republici Crnoj Gori]] službeno pismo kao takvo ne postoji, već se prema vlastitim željama može rabiti bilo koje od dva pisma i za administrativne potrebe. Međutim, i u Srbiji kao i u Crnoj Gori, ne postoji ograničenje upotrebe latinice u svim ostalim životnim područjima (mediji, trgovina, publicistika, itd), a latinica se, kao i ćirilica, uči u sklopu nastavnog programa u srbijanskim državnim osnovnim školama, sukladno odlukama "[[Odbor za standardizaciju srpskog jezika\|Odbora za standardizaciju srpskog jezika]]"<ref>Član 6. Programa rada Odbora za standardizaciju srpskog jezika</ref>, kao mlađe standardno pismo srpskog jezika.

Srpski jezik: razlika između inačica